- Znaš, ljut sam na novine, na "Slobodnu"!
A šta se dogodilo?
- Čitam "Reflektor". Sad će Splitski festival, a tamo daju prostor voditeljima! Ne pišu o pjevačima, nego tko će voditi festival!? Zar na Splitskom festivalu pjevači ne bi trebali biti glavni? Broj jedan? U prvom planu?
U pravu ste sto posto. Mi smo iz "Reflektora", evo...
- Pa onda nema dana da nema dvi-tri strane o nekim DJ-evima. Ma nemam ja ništa protiv njih, ali što je s nama, pjevačima? Ne znam kad sam u "Slobodnu" zadnji put bio. A kupujem je svaki dan. Oduvjek. To je moja novina! Nekad se stvarno naljutim...
Eto, tako nam je počelo, a novinar, ni kriv ni dužan, platio je buletu za grijeh propusta barem pola redakcije. Nije prvi put, istina, ali je prvi put da to slušamo od Tomislava Bralića, prvog glase klape Intrade. Našeg, po mnogima, "ponajboljeg dalmatinskog pivača" i "ponajboljeg pivača Dalmacije". One tradicijske, romantične, nostalgične. Susret smo zakazali u "Torkulu", njegovom omiljenom lokalu u središtu Bibinja na koje je, treba li isticati, strašno ponosan. S razlogom. Mali raj blizu Zadra. Sve na dohvat ruke, ali opet ima svoj mir. Tema za razgovor je mnogo, a vremena malo.
- Drago mi je da si me nazvao. Danas je došlo vrijeme da moraš napravit neku, pa oprostiš, zvizdariju, da bi dospio u novine. Napunili smo bili splitsku arenu i u "Slobodnu" smo dobili manje od pola stranice. Mislim da nismo u medijima onoliko koliko bi trebali biti, koliko smo zaslužili.
Sad ćemo to ispravit, barem mrvicu...
- A vidit ćemo! Ha, ha, ha...
Bralićev je smijeh zarazan. U razgovoru je otvoren, spontan, jednostavan. I duhovit. Na tuđi, ali i svoj račun. I sve ufino, ništa grezo, sa mjerom, ali opet po bibinjski, onako pravo farabutski.
U petak i subotu ste na 57. Splitskom festivalu...
- U petak nastupamo na večeri "Cesarica". Naša pjesma s prošlog festival "Ne mogu te prestat jubit" uvrštena je među 12 najvećih hitova godine. Vidjet ćemo tko će pobijediti.
U subotu ćete predstaviti novu pjesmu?
- Zove se "Ti, samo si ti". Tekst i stihove, kao i za prošlogodišnju našu pjesmu, napisao je Vinko Barčot iz Vela luke. Ovaj tjedan je pjesma prvi put puštena u eter. Vinko je veliki majstor, dovoljno je reći: "Kad mi dođeš ti", "Zemlja dide mog", "Ne diraj moju ljubav"...
Pobjeda? Novi hit?
- Ovisi hoće li koga pogoditi. Intrade zadnje vrijeme pjevaju pjevne refrene, ali da opet nisu banalni. Šifra je to za dobru prođu pisme. Vidjet ćemo, nek' se piva...
Splitski festival, 57. izdanje?
- Govorim uvijek da bi se mi pjevači više trebali nalaziti. Meni je to lipo, kad se nađemo, družimo, zafrkavamo. Moje su kolege dobri i normalni ljudi. Željni normalnog života. Znamo se zajedno nasmijati i zapjevati. Nas je u klapi osam pjevača i pod najmanjim smo pritiskom. Neki to teže podnose, više su opterećeni. Ja jesam malo umoran, a da bi se odmorio trebalo bi mi godinu dana da ne pjevam.
Puno nastupate?
- Dva puta tjedno. Stotinjak koncerata godišnje. Tako nam je od 2005. godine. Jedanaest godina nismo fermali. Vrime iđe, ali...
Pjevate li kod kuće?
- Uvik! Cijela familija. Nas je desetoro djece. Moja mati Marija i otac Roko, Bogu hvala još su živi, imaju šest sinova i četiri kćeri. Svaki put kad se sastanemo padne pjesma. Nas osam živi u Bibinju, a dvije sestre u Zagrebu. Svi smo dobri jedni s drugima. Skupimo se svi, dođe još 38 unuka, sedam praunuka... I svi pjevaju, si imaju smisla za glazbu.
A to obavezno moramo doći vidjeti i napraviti fotografije!
- Može! Evo za svetog Roka, 16. kolovoza, našeg zaštitnika. Na Bibinjsku feštu, na očev imendan, napunit će 88 godina. Bude pun dvor svita. Samo nas Bralića preko šezdeset. Dođe cijelo selo, pjeva se od jutra do navečer. To bude kao da ste u talijanskom filmu, a na kraju otac drži govor.
Govor? O čemu?
- O svemu. Životu, obitelji, Bogu i ljudima. Trebalo bi zvati Šimu Strikomana, ha, ha, ha...
Mi smo misli slikati vas sa četiri sina, pod naslovom "Ovo je moja najdraža klapa".
- Nema šanse! Ne zbog mene, neće oni. A i nisu svi doma. Najstariji, Vice (20), još je u Zagrebu, daje ispite na drugoj godini Geološkog fakulteta. Lovri je 18, Ivanu 17, a Marku 11. Svi imaju smisla za glazbu, ali samo Marko svira gitaru. Ma neće se oni se slikati za novine.
A supruga Mirjana? I on pjeva?
- Pjeva, u klapi "Garofuli". Ali nema šanse da se sa mnom slika. Neće kad vidi tko se sve slikaje za novine...
U kolovozu po prvi put nastupate u pulskoj Areni. Je li to vaš koncert ljeta?
- Ne samo ljeta, nego karijere! Dva dana prije u Areni nastupa Tom Jones, pet dana kasnije Sting. To sve govori. Nadamo se da ćemo je napuniti i održat odličan koncert.
Kako to da dosad niste nastupili u Areni?
- Napunili smo dosad sve arene, ali one sportske. U Osijeku, Poreču, Zadru, Splitu, Zagrebu, Varaždinu. Ostala nam je još ona jedina prava, Arena u Puli. A kako se prije nije dogodila? Sad je došla na moju inicijativu. Sad smo u zamahu...
Pjesma sa Splitskog festivala pojavit će se i na novom albumu?
- Da, novi album planiramo izbaciti do Božića. Dvanaest novih pjesma, sedam smo već snimili, još pet planiramo na jesen. Morali smo stati. Nažalost, Remi Kazinoti se razbolio... Na albumu će biti i "Ne mogu te prestat jubit" i duet "Otvorena vrata" koji sam nedavno snimio sa zadarskim bendom "Rockatansky".
Imate dosta dueta: Oliver, Spalato, Kondža... Jeste li razmišljali o albumu dueta?
- Bravo, vidiš, ima toga dosta, moga bi...
Zašto više ne surađujete s vašim sumještaninom Antom "nek ti kušin bude stina" Sikirićem?
- Ante je tvorac mene, a ja možda njega. U početku smo radili tri-četiri pjesme godišnje. On je poseban, izuzetan čovjek. Sad se prebacio na mlađe pjevače. Nema dana a da ne dobijem ponudu da otpjevam neku pjesmu. Dobivam ih cijelog svijeta. Doslovno. Nedavno mi je svoju pjesmu poslao jedan naš čovjek iz New Yorka. Snimio je na gitari i poslao...
Jeste li koju takvu pjesmu uvrstili u repertoar?
- Ne, dosta sam strog. Ali svaku takvu pjesmu poslušam. Nikad ne znaš gdje je hit, gdje je dobar tekst...
Svirate neki instrument?
- Ne.
Jeste li vi ikada nešto napisali?
- Jesam. Ali to nije za pjevanje. To je sa moju dušu.
Kad imate novu pjesmu kome je prvo pustite?
- Ženi. Ona se rijetko kad prevari. Ili je znam pustiti djeci, onako da ne znaju, u pozadini, dok nešto rade pa gledam kako će reagirati.
Jeste li u zadnje vrijeme čuli neku pjesmu i rekli: "Ajme, da mi je bilo ovo otpjevati"?
- Hm... Ne mogu reći da jesam. Teško je to znati. Da sam ja, recimo, otpjevao neku pjesmu od Olivera, ili Oliver od Miše, ili Mišo od Olivera, pitanje je što bi od toga bilo. Kad sam sa 23 godine otpjevao "Cvitu" Zdenko Runjić je rekao tko zna što bi bilo i s tom pjesmom i sa mnom da je tu pjesmu netko drugi otpjevao. S druge strane, volim slušati mlade bendove i nove pjesme, recimo Vatru, Detour, TBF... Najdraže mi se ujutro dignut i upaliti Hrvatski radio drugi program...
Ujutro? Bit će prije oko podne...
- Ha, ha, ha... Je, je, volim spavati. Kad nastupaš petak-subotu, u nedjelju si nikakav, jedva čekaš ponedjeljak. A od ponedeljka do petka prođe ti za tren! Nikad dovoljno vremena za sebe, obitelj, prijatelje.
Ne pjevate više neke pjesme s početka karijere?
- Imam 120 snimljenih pjesama i uvijek ih na koncertu gledamo otpjevati što više, a realno je najviše četrdesetak. Vremenom su tako neke pjesme "ispale". Recimo "Ti gitaro moja". Nema koncerta da mi netko nakon nastupa ne kaže: zašto nisi pjevao ovu ili onu pjesmu. A ja im kažem, zašto mi niste viknuli, ja bih je otpjevao! Recimo "Da mi budeš jidro". To je pjesma više za ambijent, za teatar, nije za veselice, fešte, a svi danas traže takve pjesme. Intrade su deset godina pjevali a capella, a onda smo uzeli gitaru. Pa klavijature. Sad imamo bend sa šest članova.
Publika vas takve još više voli...
- Da voli! Sad smo se vratili iz Škofja loke, to je tamo iznad Ljubljane. Dvije ure smo pjevali po kiši, a oni su pod lumbrelama pjevali s nama. I pjevali... Ne znam kako bi im se na tome zahvalio.
Možete, evo, preko "Slobodne".
- Grebeš se, a! Lipo sam ti reka da sam ljut na vas, ha, ha, ha...
NAVIJAM ZA KK ZADAR, A NOGOMETNA REPREZENTACIJA MI JE SVETINJA
Nije bilo utakmice u Jazinama, niti danas na Višnjiku, u kojoj igra Zadar a da Tomislav Bralić nije bio na tribinama.
- Istina, Zadar u košarci i nogometna reprezentacija Hrvatske. Veliki sam navijač.
Hajduk?
- Dođem u Split pa me pitaju: Tomo, ali ti navijaš za Dinamo? Dođem u Zagreb: Tomo, ali si ti za Hajduk? Ma, jeste li ludi ljudi?! Što se ovo događa?
Dakle, Vatreni?
- Meni je reprezentacija svetinja. Često sam putovao s njima, povedem ženu, obiđemo neku zemlju i guštamo u nogometu. Bili smo u Izraelu, Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Poljskoj, Škotskoj... To stvarno volim.
Što kažete na podjele navijača oko reprezentacije?
- Glupost je dirati u svetinju, a meni je reprezentacija Hrvatske svetinja. Ne treba osobno mišljenje o nekim ljudima miješati s reprezentacijom. Najljepše mi je kad Hrvatska slavi, kad slavimo naše zajedništvo. Kad smo ono dobili Španjolsku ovdje u "Torkulu" je bilo ludnica. Osobne odnose ne želim s time miješati...