Kaštanka je pas. Čehovljev pas. Glavno lice kratke priče koja u Hrvatskoj do sada nije bila izvođena, a ponajmanje u lutkarskoj verziji. U Zadru ju je na scenu Kazališta lutaka postavila Vjera Vidov, koja je svojim razumijevanjem ove priče, te osjećajem i unutrašnjim smislom za scenski pokret i snagu kojom lutka može prenositi poruke, kvalitetno „zapečatila“ svoje redateljske pokušaje. Vjera Vidov je u Kazalištu lutaka Zadar glumica od 1994.godine, gotovo da nema predstave u kojoj nije bila angažirana, redateljski se okušala u nekoliko navrata, no Čehovljevom „Kaštankom“ je učinila zadovoljnima i one kojima su kazališna i kritičarska nepca grdno osjetljiva. Osobito na scenski (pre)dosadne tekstove, redateljski ispričane tako da gledatelj do kraja predstave ostane željan prave emocije, poruke i teatra.
Za glumačka ostvarenja Vjera Vidov je dobivala brojne nagrade, vjerojatno najpoznatija je ona za najbolju žensku ulogu u kultnoj predstavi zadarskih lutkara „Michelangelo Buonarroti“ u režiji Dražena Ferenčine, a najdugovječnija nagrada je za predstavu „Koliko je duga jedna priča“ koju je u Zadru režirao Sunny Sunninsky prije 21 godinu.
- To je čarobna predstava sa samo dva glumca, Dragan Veselić i ja već puna dva desetljeća igramo je s istim žarom i radošću – kazala je Vjera Vidov, s kojom smo razgovarali o njezinim brojnim ulogama u Kazalištu lutaka Zadar, ali i o režijama koje je počela raditi 2011.godine.
- To je bilo u Teatru VeRRdi Juraja Arasa, gdje sam napravila „Decipulu“ i kasnije monodramu, autobiografski projekt „Ana i Ona“. No u Kazalištu lutaka Zadar „Kaštanka“ je moja četvrta režija.
Prve dvije su bile i prema vašim tekstovima?
- Da, to su prigodne predstave „Božić malog patka“ i „Božićno drvce“. I predstavu „San“ sam napravila prema vlastitom tekstu, no to je bio potpuno drugačiji projekt.
Znači da je vaš zaokret prema Čehovu prilično radikalan. Zašto Čehov i zašto „Kaštanka?“
- „Kaštanku“ mi je poslao Miran Hajoš, ravnatelj Kazališta Virovitica. On me i potaknuo da je režiram. Tako je predstava nastala u koprodukciji virovitičkog i zadarskog kazališta, u njoj glume Sara Lustig i Goran Vučko iz Virovitice, te zadarski lutkari Irena Bausović i Dominik Karakašić. Rekla bih da je svojevrstan „uvjet“ moje režije bio da glazbu radi sjajni Igor Karlić. No tu je i cijela ekipa koja je svojim radom pridonijela uspjehu…
No ostaje pitanje što vas je privuklo u „Kaštanki“…
- Najprije sâm autor, koji mi je i inače omiljen jer čovjeka i njegov život stavlja na prvo mjesto, bio mizeran ili ne, ne daje lažni optimizam, ali ni ne ocrnjuje stvarnost „na silu“, njegovi sretni ljudi nose suzu tuge, no ni tužni nisu lišeni sretnih trenutaka, njegov čovjek je potpun. A Kaštanka, ta mala kujica željna ljubavi, personificira odrastanje i univerzalnu težnju za harmonijom i pripadanjem. U ljubavi su stvari složene i, kako primjećuje autorica dramatizacije Petra Mrduljaš, Kaštankina dvojba je i duboko ljudska u trenutku kada se zapitamo trebamo li prestati nazivati ljubavlju široku paletu odnosa temeljenih na patnji i neslobodi – kazala je Vjera Vidov.
Kazalište lutaka Zadar uskoro otvara večernju scenu, značajnu nadopunu u zadarskoj kulturnoj ponudi. „Kaštanka“ će tamo biti reprizirana, prije odlaska u Viroviticu. Za Vjeru Vidov, pak, uz ostalo kreće i peta sezona „Donatoline“, popularne dramsko-lutkarske radionice Kazališta lutaka Zadar, koju vodi sa Dominikom Karakašićem za uzrast od 10 do 16 godina, dok „malu Donatolinu“ vode glumice Irena Bausović i Anđela Petković.
Niz godina glumite, pišete, režirate. Kažete da nikada ne krijete svoje godine, no zamor se ne osjeća?
- Ma kakav zamor, haha, da, 45 mi je godina, a tek sad sam se „zalaufala“, nastavljam dalje, fantastično je razvijati se radeći, osobito sa mladim ljudima punim entuzijazma i lutkarskog znanja. Ja zapravo tek sada idem punim korakom. Konačno prihvaćam raditi i ono čega me (bilo) strah, možda je tu ključ. Više nema uzmaka – kazala je Vjera Vidov.