Ove zime i proljeća nosit će se retro, nabrane suknje u toplim bojama, duge, do listova. Upotpunjavat će ih lagani džemperi, a pokrivati debeli, masivni, od teške, jake vune u jednoj boji ili s ornamentima. Bit će to dobra modna sezona i za one koje vole pokazivati nogice.
Za takve, zadarska dizajnerica Anka Jeričević priprema moderne suknje i hlače, upotpunjene visokim čizmama i sezonskim hitom, debelim vunenim džemperima. Njezini se modeli uvijek smiješe, opako su zgodni, san su svakog muškaraca s dugim nogama, uskim strukovima, obilatim grudnim košem. Ali i činjenicom da nikada ne grintaju, ne progovaraju, ne pokazuju lošu volju. Pa zar i takvih žena ima?
– Kako ne, kod mene čak njih stotinjak. Šalu na stranu, riječ je o lutkicama iz moje kolekcije, za koje po mjeri šijem i pletem garderobu. A kako su moje "curke" poznate po istančanom praćenju trendova, tako i ja za svaku novu sezonu za njih smislim neku novu trendi kolekciju. Ideje dobivam na zadarskim ulicama, prateći ove naše zgodne šinjore i šinjorine.
Dok sjedim na kavi ili kupujem spizu, uvijek pogledam što djevojke i žene nose. A tu su i modni časopisi u kojima se uvijek nađe neka dobra ideja – kaže Anka, koja se dizajniranjem garderobe za lutke iz hobija počela baviti davno.
Curke inače stoje u nekoliko kufera, pomno su tu izolirane od prašine, a vani izlaze kada trebaju probati novi odjevni komad. Ili otići u šetnju. Jedno od takvih događanja stiže im uskoro, i tada će svih stotinjak ruku pod ruku otići na izlet.
Čeka ih Dječji sajam, 14. i 15. listopada u zadarskom centru "Super Nova", gdje će Ankine manekenke pokazati svoju novu garderobu.
– Šivati i plesti me naučila mama, još dok sam bila 11-godišnjakinja, a s iglicom i vunom sam se nastavila družiti cijeli život. Plela sam i šivala i mojoj kćerki Karmen dok je bila mala. Danas joj je 30 godina, trenutno živi u Americi, i svaki put kad joj pođem u posjet, na povratku se u mojem kuferu nađe makar 20-ak novih lutkica obučenih u kineske najlonske haljinice.
Njih kući zamjenjujem odjećom s mojim potpisom. Uvijek se pitam pritom hoće li me netko na carini zaustaviti, pitati što će mi toliko lutki. Da me pitaju, ja bih im objasnila kako mi je to hobi. I rekla kako ni jednu od njih nemam namjeru prodati. One su ekipa – kaže.
Najviše voli šivati suknje, plesti masivne džempere, i uočavati kako se moda kroz nekoliko desetljeća uvijek vrti ukrug. Sjeti se i pritom kako je i sama prije 30-ak godina nosila duge zvonolike suknje i dolčevite, danas ultimativni modni hit. Nekako joj je baš i drago da su pomalo u zapećak bacile minice koje su dugo godina vladale ulicama.
– Aktivna sam umirovljenica, nisam baš od onih koji vole sjediti i gledati TV. Politike i kriminala mi je puna kapa u ovom ludom svijetu. Odlaskom u mirovinu našla sam nekoliko zaostalih barbika moje kćeri kojima sam davno, dok mi je kćerka bila djevojčica, sašila odjeću. Pa sam se odlučila ponovno aktivirati na tom polju, dati sebi oduška.
A kako me onda uhvatio problem s nogom, hobija sam se uhvatila i više, čime je on poprimio malo veće dimenzije. Iako to ne izgleda tako, pomalo je i zahtjevno, jer za suknju ponekad treba i do tri ili četiri sata. Sve ovisi o raspoloženju i o trenutačnoj inspiraciji. Za vuneni kaput čak i po osam sati – govori Anka.
Kaže nam da voli igru boja pa to prenosi na svoje modele, slažući neobične, ali vrlo moderne kombinacije. Priča nam i kako su joj brojne žene davale ideju da takve odjevne predmete napravi i za majke i kćeri. No Anki je ipak draže raditi za lutke.
– Ja s toliko srca i gušta radim odjeću za svoje curke da se jednostavno uvijek one nađu u fokusu pažnje. Zato se od njih odvojiti ne mogu, pa ih trajno i čuvam. Pustila bih ih samo u jednoj situaciji, u slučaju da se u gradu otvori neki muzej igračaka u kojem bi se curke izložile oku javnosti.
Obraćala sam se s tom idejom na nekoliko adresa, ali za sada ni od koga nisam dobila odgovor. Pomalo me to i žalosti, jer ako može postojati Muzej prekinutih veza, Muzej iluzija, Muzej voštanih figura, zašto onda i moji, rukom i s puno truda i ljubavi napravljeni modeli, ne bi mogli biti izloženi negdje u javnosti.
Tako bi možda pomalo i animirali i mame i djevojčice na makar kratko udaljavanje od računalnih i mobitelnih aplikacija. I naveli ih da svoje ruke i glavice upotrijebe pametnije i korisnije – zaključuje Anka.
Lutka za Kolindu
Anka je napravila i lutku koju bi rado darovala našoj predsjednici Kolindi. Plavuša je i ima pletenu odjeću s hrvatskim znakovljem. Misli da bi se takva kombinacija mogla koristiti i kao nema vrsta suvenira, koji bi hrvatske boje ponio u svijet.
Anka vršnjakinja s Barbie
Zanimljivo je kako je Anka gotovo vršnjakinja s poznatom lutkom Barbie, koja je svjetlo dana ugledala 1958. godine. Najpoznatija lutka na svijetu se tijekom svoga dugog života pojavljivala u raznim odjevnim kombinacijama, bila je elegantna manekenka, kuharica, liječnica, stjuardesa... Prvu je lutku proizvela tvrtka "Matell", koja još i danas postoji i svoje ekspoziture ima diljem svijeta.
