Novinarka zadarskog Novog radija, Katarina Gulan, vratila se prošli tjedan sa seminara za radijske i televizijske novinare i urednike iz zemalja središnje i jugoistočne Europe, u organizaciji kineske televizijske mreže Jiangsu Broadcasting Corporation.
U kineskom gradu Nanjingu koji pripada provinciji Jiangsu, odvijao se prvi dio ovog stručnog seminara kojem je prisustvovalo dvadesetak novinara iz šesnaest država, a koji je sve skupa trajao od 11. do 24. rujna. Uz Katarinu, Hrvatsku je predstavljao i televizijski novinar Ivan Čalić iz Slavonskog Broda. Organizator ovog profesionalnog usavršavanja je bila Državna uprava za tisak, radio, film i televiziju NR Kine čiji djelatnici su se potrudili pružiti sudionicima kvalitetnu uslugu smještaja i raznovrstan program razgledavanja između predavanja i konferencija.
- Prvi tjedan boravka slušali smo predavanja na Svečilištu u Nanjingu , što nam je pružilo uvid u brojne teme – povijest Kine, gospodarski i politički sustav, društvene promjene i izazove koje donosi budućnost. Upoznali smo se i s lokalnim medijima pa smo već prvoga dana posjetili televizijsku mrežu JSBC, koja je i organizirala ovaj seminar.
Medijska djelatnost u Kini je biznis na jednoj potpuno drugoj razini (primjerice televizijska mreža u gradu Suzhou je zgrada od 50 katova sa uzletištem za helikoptere, a medijska je djelatnost tek dio njihovih poslovnih djelatnosti). Studija su opremljena najsuvremenijom i najskupljom opremom, a medije se potiče na tržišnu utakmicu i osvajanje svog dijela kolača na ogromnom tržištu. Također, u skladu sa brzim tehnološkim razvojem, puno se ulaže u nove medije obzirom da Kina ima ogromnu online publiku koja medijske sadržaje prati putem raznih aplikacija - priča nam Katarina, za koju je sudjelovanje na ovom seminaru predstavljalo veliki izazov i čast jer je Vijeće za elektroničke medije preporučilo ovo dvoje novinara za sudjelovanje.
Posjet ovoj azijskoj zemlji, koja broji 1.330.000,00 stanovnika i spada među svjetske gospodarske velesile je zasigurno iskustvo koje će pamtiti cijeli život, a pogotovo su je se dojmile brojne raznolikosti kojima ta zemlja obiluje.
- Teško je sabrati dojmove i ukratko prenijeti utiske nakon dva tjedna no ono što je možda ostavilo najjači utisak su ogromne razlike i kontradikcije – razlike između bogatih i siromašnih, mlađe i starije generacije, između blistavih modernih nebodera koji svjedoče o snažnom i brzom gospodarskom rastu te hramova i pagoda koji, s druge strane, pričaju priču o bogatoj povijesti. Upravo će nebodere domaćini rado pokazati i istaknuti koji je najviši.
Rado će istaknuti gospodarski rast i pokazati blještavi sjaj modernih zdanja koji su niknuli od 90-ih godina prošlog stoljeća, prateći ubrzani gospodarski rast ove zemlje koja danas zauzima poziciju druge po redu svjetske ekonomije. Zemlja je to brzih promjena u kojoj se ispreliću komunizam i kapitalizam. Kulturološki šokovi su, za svakog Europljanina, neizbježni – od hrane, sanitarnih pitanja (čitaj 'poljskih wc-a'), prometa, osobnog prostora.... i mnogih drugih tema koje uočavate tek kad zakoračite u nešto nepoznato i potpuno drugačije od onoga na što ste navikli.
Iako komunističko uređenje i kapitalizam ovdje idu ruku pod ruku, ova zemlja nije sinonim za otvorenost i ravnopravnost, te unatoč tome što je percipirana kao ljubazni domaćin, redovno završi na samom dnu ljestvica o slobodi medija koju godišnje izrađuju „Reporteri bez granica“.
- Percepcija medijskih sloboda i slobode izražavanja u Kini razlikuje se od one na Zapadu. Kinezi su aktivni na društvenim mrežama i komentiraju razne teme. No, ne čine to na Facebooku niti pretražuju sadržaje preko Googla, već imaju svoje inačice društvenih mreža. Primjerice, jedna od popularnijih je WeChat, kineska inačica Facebooka. Sadržaj se kontrolira pa tako pojedinac može biti blokiran ukoliko se procijeni da sadržaj nije primjeren ili potiče nestabilnost. I po tom pitanju dolazi do izražaja ona razlika između mlađih i starijih generacija. No, dojam koji se stječe, barem u okvirima onoga što sam imala priliku čuti, je da obične ljude politika niti nešto pretjerano ne zanima te da im je u fokusu obitelj, obrazovanje i dobro plaćen posao.
Šest sati razmaka po vremenskim zonama i dugi let iz Zagreba preko Frankfurta do Nanjinga nije bio kraj puta jer je dvadesetak novinara osim Nanjinga posjetilo još nekoliko gradova u regiji Jiangsu da bi potom svoj dvotjedni boravak završili u Šangaju.
- Prvo iznenađenje bilo je već po izlasku iz aviona u Nanjingu kada osjetiš nevjerojatnu vlagu u zraku, a potom smještaj u sobi hotela na 28.katu iz koje puca pogled na grad koji je istovremeno prekriven smogom i bujnom vegetacijom. Nanjing se nalazi u regiji Jiangsu na istočnoj obali i to je jedna od najprosperitetnijih kineskih pokrajina. Nanjing je glavni i najveći grad pokrajine, a broji 8,2 milijuna stanovnika. Ima veliko značenje za kinesku povijest i kulturu, a zbog brzog gospodarskog razvoja postaje jedan od najznačajnijih gospodarksih središta.
Na sveučilištu u Nanjingu proveli smo brojne sate na predavanjima, a osim Nanjinga posjetili smo i Lianyungang u kojem se nalazi jedna od najvećih kineskih luka, gradu koji igra važnu ulogu u inicijativi "Jedan pojas, jedna cesta".
Posjetili smo i Suzhou, grad kojeg često nazivaju "Venecija istoka", a u kojem se također susreću tradicionalna i modena Kina. Grad koji je osnovan 514. pr. Kr poznat je po svojim mostovima i klasičnim vrtovima koji su uvršteni na popis UNESCO-ve Svjetske baštine. No, nedaleko od starog Suzhou-a smjetio se i novi moderni financijski centar koji ubrzano raste i širi se. Posjetili smo i povijesni gradić Zhujiajiao pored Šangaja.
Svoj dvotjedni boravak završili smo u Šangaju – najvećem gradu u Kini sa 24 milijuna stanovnika, globalnom financijskom centru i prometnom čvorištu. Šangaj je priča za sebe, grad u kojem se više osjeti europski utjecaj, a u kratko vrijeme koje smo proveli u Šangaju uspjeli smo vidjeti znamenitosi poput Bund – promenadu sa zgradama iz kolonijalne ere, futuristički prizor nebodera Pudong među kojima i 632 metara visoki Šangajski toranj i televizijski toranj Pearl of the Orient te posjetiti zonu slobodne trgovine. No, Šangaj je priča za sebe o kojoj bi se moglo pričati još puno – kaže nam Katarina i nadodaje , kako je ovo iskustvo svakako obogatilo njen osobni i profesionalni život, te joj nije žao što je prevalila tako daleki put u posve nepoznati dio svijeta.