U Muzeju antičkog stakla u srijedu u 18 sati bit će predstavljen novi zadarski suvenir – stakleni Donat, čiji je autor Branimir Šalov Matadi, a izrađivač staklopuhač Marko Štefanac.
Suvenir će biti predstavljen na otvaranju izložbe "Crno-bijelo s ponešto crvenog, no. 3", čiji je autor također Branimir Šalov Matadi.
– Stakleni Donat nastao je kroz moju suradnju s Muzejom antičkog stakla. Radio sam svoje modele Donata kao odljeve na izložbama, koji su se svidjeli ravnatelju MAS-a Ivi Fadiću. Dogovorili smo se da napravim model koji se može izraditi u staklu, tako da sam išao na "liši" model koji se može kalupirati i kasnije se izvlačiti u staklu. Kalup je izrađen u Zagorju na Sutli na osnovi mojeg modela i iz tog kalupa staklopuhač Marko Štefanac puše staklene Donate. To je sada novi suvenir Muzeja antičkog stakla – rekao nam je Branimir Šalov Matadi.
Postupak izrade vrlo je kompliciran jer se za svaki model mora točno proračunati koliko smjese ide u njega, a ujedno je to i najveći model koji MAS ima u svojoj suvenirnici.
Hlađenje u peći
– Nakon izrade modela, on ide u posebnu peć u postupak hlađenja koji traje 24 sata i nakon toga se tri dana postupno otpušta. Tek nakon toga ide na rezanje. Svaki ubrzaniji postupak prouzročio bi pucanje modela. Stakleni Donat se ne može izrađivati nikakvim "štancanjem", pa čak ni demonstrativnom izradom, nego postupno kroz tjedan kad se posvetim samo njegovoj izradi. I naravno, svaki je primjerak unikatan – ističe staklopuhač Štefanac, koji u MAS-u izrađuje čak 67 različitih oblika, a stakleni Donat jedan je od njih i to najveći pojedinačni oblik koji se puše u staklu.
Šalov Matadi u srijedu predstavlja i treći ciklus izložbe "Crno-bijelo s ponešto crvenog".
– To su neka moja skitanja kroz moje fikcije i ovaj grad, sve to preneseno u plošni kolaž na medijapanu. Izbačene su ili apstrahirane sve moguće boje osim dva tona crnog i bijelog, i pojačane kao balans crvenog, koji je i komplementaran crnom i bijelom. Formati su ovaj put svi isti, u prošlom ciklusu to je bilo malo drugačije. Imamo nekoliko hommagea, sedmoglavi zmaj na Tomislava Čerinu, zatim hommage na fotografa Mirka Silvestrina, 3D vizija Trokuta... a sve ostalo su moje fikcije nastale iz mojeg lutanja gradom i prirodom i prenošenja onoga što svi mi vidimo svojim očima, a ja vidim na ovakav način, kao "Čovjeka u muzeju", kao "Pucanj u vrata", "Pticu", "Kliniku", "Raspelo"... – kaže Branimir, koji je treći ciklus pripremao skoro tri godine.
– Nije to samo rad, rad i rad, to je ljubav i zadovoljstvo i na takav se način i radi, a onda se čeka pogodan trenutak da se to prikaže i svima ostalima – ističe autor, poznat i po jednoj od zadnjih uokviraonica slika i fotografija, koja se nalazi na Poluotoku u Rivnici.