Obožavamo Zadar i Zadranke, ali najdraži nam je - burek!

Joshua je krilo, Preston je bek. Joshua ima metar i 96, Preston sedam centimetara manje. Oni su zadarski Karl Malone i John Stockton, oni su…
- Ying i Yang! Mi smo vam kao Ying i Yang – kažu uglas vjerojatno ponajbolji košarkaši KK Zadra ove sezone, Joshua Bostic i Preston Knowles.
U Zadar su došli prije nekoliko mjeseci i brzo su se, kažu, privikli, pa je bio red da o tome malo popričamo s njima. Božić je i Nova godina, vrijeme kada su svi s obiteljima i prijateljima, a njih dvoje su ostavili s one strane Atlantika dosta toga, pa smo im, kao dobri domaćini, htjeli u Zadru donijeti malo blagdanske atmosfere...

Ovi kršni momci iza sebe imaju dosta klubova i država. S košarkom su, govore nam, živjeli po cijelom svijetu. Od Japana, Katara, Grčke i Cipra pa sve do SAD-a, Rusije, Italije, Francuske, Latvije i na koncu Hrvatske, odnosno Zadra. Dvadesetosmogodišnji Preston završio je fakultet Louisville u Knetuckyju, a 30-godišnji Joshua Findlay koledž u Ohiju. Premda je Zadar mali grad naspram onih u kojima su do sada živjeli, njih dvoje se u njemu jako dobro snalaze. Kako na terenu, tako i izvan njega.

Koliko se dobro slažu na terenu pokazuju njihovi rezultati, no kako to izgleda kad krenu u grad...?
- Ma ja sam vam više kućni tip. Ne volim baš izlaske tijekom sezone. Ali Joshua je druga priča. On mene uvijek izvlači iz kuće - govori Preston.
- Ja sam brbljavac - smije se Joshua i nastavlja.
- Volim velika druženja i razgovore s ljudima pa uvijek njega izvlačim iz kuće, nekad se opire, ali nekad i uspijem.

I, kako vam se sviđa Zadar?
- Pa jako je lijep, pogotovo tamo gdje živimo. Stan mi ima prelijep pogled. Uživam sjesti na balkon, slušati muziku i jednostavno uživati - govori Joshua.

Gdje živite, kako vam se kvart zove?
- Hmmm, tamo blizu je restoran "Kantina". To je sve što znamo - veli Preston, a mi zaključujemo da žive na Boriku i da će nakon objave ove priče vjerojatno puno fanova okupirati ovaj kvart u nadi da će vidjeti poznate igrače.
 

Što se događa u vašim ljubavnim životima?
- Ja sam oženjen tako da je kod mene sve po starom - govori Joshua, a Preston se nadovezuje.
- Ja nisam! Slobodan sam - smije se i dodaje da u životu ima dvije velike ljubavi: petogodišnju djevojčicu Mayah i sedmogodišnjeg sina Camerona.

Na Zadar su se već pomalo i naviknuli, a najviše im se sviđaju ljudi i hrana.
- Vaš grad me podsjeća pomalo na moj jer je mali - kaže Preston koji dolazi iz države Kentucky, točnije iz Winchestera.
- Inače dolazim iz velikog grada, pa mi je Zadar malo mali, ali to mi ne predstavlja problem. Svi su ljubazni prema nama. Ono što me najviše uveseljava je – hrana! - govori Joshua.
- Vjerujem da sam probao vašu hranu, ali što točno, ne znam. Mogu se pohvaliti da svaki dan jedem stvari iz pekare i to vam je odlično - kaže Preston.
- Ma jeo si sto posto! Baš sam na Božić osjetio pravu domaću hranu jer sam išao kod prijateljeve bake na večeru. E to je hrana! Bilo je odlično! - govori Joshua.
Pitamo ih jesu li ikada probali peku, aludirajući na činjenicu da zadarsku dvoranu Krešimira Ćosića zbog karakterističnog oblika tako često nazivaju.
- Što?! – zbunjeno su upitali. Nakon kratkog pojašnjenja što je to uopće peka jedino što se iz njihovih usta moglo čuti bilo je: To definitivno želimo probati!
- Burek! – ispali Joshua ko iz topa.
 

Što s burekom?
- To volim jesti! Uff, to vam je stvarno dobro!
- Što je sad to? - pita Preston.
- Zamisli našu pitu! Ok? E sad iz nje makni povrće! Ok? - govori Joshua dok Preston potvrdno klima glavom.
- I onda u to stavi masno meso! - završava Joshua opis svog najdražeg jela, napominjući kako zna da to nije hrvatsko jelo, ali mu se hrvatski način pripreme bureka jako sviđa.
- Uff, to mora da je dobro - zamišlja Preston.

Nego momci, jeste li se naviknuli na kulturu ispijanja kave u Dalmaciji?
- Uopće ne volim kavu. Kao mali sam probao djedovu kavu i odmah je ispljunuo. Ali primjećujem da skoro svi Europljani uživaju u kavi. U svim gradovima možete vidjeti stolice i stolove vani na suncu - kaže Preston, dodajući kako Hrvati puno više koriste svoje slobodno vrijeme za druženje i razgovor s prijateljima.
- Tu kava ima puno veće značenje - zaključuje.
- Ta naizgled obična kava čini veliku razliku kad uspoređujemo SAD i Hrvatsku. Tamo svi piju kavu za van i uvijek negdje trče, a ovdje se lijepo sjedne i uživa - govori Joshua.
 

Koje su najveće razlike između SAD-a i Hrvatske?
- Lakše mi je reći sličnosti života, a to je mali grad. Sve ostalo je različito - govori Preston.
- Najveća razlika jest u nasilju. U mom gradu ima dosta oružanih napada i nije baš sigurno, a u Zadru toga jednostavno nema. Tu se osjećam jako sigurno - nastavlja Joshua, napominjući kako je njemu Zadar gradić, ali to mu ne smeta.
- Gdje god dođem volim se integrirati u društvo i upoznati njihovu kulturu i ljude - dodaje.
A žene? - obojica se slatko nasmijaše.
- Ja sam oženjen – odmah se opravdava Joshua, ali priznaje da su Zadranke jako lijepe.
- Koliko sam uspio vidjeti - predivne su, zaključio je Preston.
 

Jeste li naučili neke hrvatske riječi?
- Samo one loše – prasnuo je u smijeh Joshua, a Preston se slatko nasmijao i pohvalio znanjem jezika.
- Hvala, molim, četiri, da…
- Evo on čak nešto i zna - podbada ga Joshua, objašnjavajući kako Hrvate ništa ne razumiju jer prebrzo pričaju, tako da i ono malo riječi što znaju ne shvaćaju.
Biste li se ikada voljeli vratiti živjeti u Zadar?
- Posjetiti? - upita Joshua.
- Ne, nego živjeti - ponavljamo.
- Posjetiti? - ponovno šaljivo upita.
- Volio bih se vratiti jednom s obitelji na ljetovanje, ali ne bih se mogao zamisliti da ću tu zauvijek ostati.
- U savršenom svijetu, hipotetski govoreći, da! Vidim se tu jer me ovaj grad dosta podsjeća na moj dom. Ali trebao bih biti dosta star i u mirovini - odgovara Preston.

Što mislite o zadarskim navijačima?
- Da se u SAD-u navijači ponašaju kako se ponašaju tu, odmah bi završili u zatvoru. Energični su, dinamični i pomalo ludi, ali obožavam to! - uzbuđen je Preston.
- Tolika količina podrške vas užasno gura na terenu. Ne mogu vjerovati što su sve spremni učiniti za svoj klub. To je zaista odlično - nadovezuje se Joshua i obećava kako će, kad se vrati u SAD, svima pričati o našim navijačima.
- Najluđa scena koju sam ikada na utakmici vidio jest kada je jedan od fanova skakao na tribini te je slučajno gurnuo policajca, a policajac ga je mirno gurnuo nazad u publiku i ostavio ga na miru - prepričava Joshua.
- Kod nas bi završio na policiji i vjerojatno bio pretučen - nadovezuje se Preston.
- Mislim da navijači shvaćaju koliko je njihova uloga bitna za našu igru, a mi želimo raditi stvari na terenu od kojih će još više poludjeti - nadovezuje se Joshua.
 

Prilaze li vam ljudi na ulici?
- Da, nekada. Obično traže autogram ili da se slikamo s njima, a mi uvijek pristanemo. Nije nam to problem - govori Preston.
- Baš na Božić, kada sam išao na večeru kod prijateljeve bake, naišao sam na skupinu od 20-ak navijača. Podignuli su me na ramena i počeli skandirati USA, USA! Pomislio sam ovo je ludilo! Volim i cijenim strast koji imaju navijači, oni su naš glavni pokretač! - kaže Joshua.
 

Gdje ćete proslaviti Novu?
- Tamo gdje bude bilo ljudi - kaže Joshua.
- Meni je potreban hip-hop kako bih mogao malo plesati - odgovara Preston i nabacuje laganu "čagicu".
Za neke daljnje planove momci nisu sigurni, radit će ono što je najbolje za njihovu obitelj.
- Bog ima svrhu za svakoga. Tako da je sve u njegovim rukama - zaključio je Joshua.