Još se uvijek spekulira hoće li ravnateljica zadarskog Centra za socijalnu skrb Vesna Burčul biti smijenjena zbog potencijalnih teških propusta oko stravičnog zločina na Pagu, gdje je otac svoje četvero djece bacio kroz prozor, no čini se da su i politika i javnost svjesni da ovoga puta netko odgovarati mora - piše 100 posto.
Jure Miskovic / CROPIX
Loptica se, kao što je to već kod nas običaj, za sada prebacuje s terena odgovornosti Vlade na teren područnog Centra za socijalnu skrb, odnosno njihovih djelatnika, ali i svih članova zajednice koji su trebali, no propustili reagirati.
Nova sjednica zakazana je u petak kada bismo napokon mogli saznati tko će i službeno biti sankcioniran.
No, kako nam kaže Jasminka Zloković, redovita profesorica Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci koja se problematikom obiteljskog nasilja bavi više od 20 godina, bez obzira koga na koncu proglasili odgovornim, važno je istaknuti da su u slučaju na Pagu zakazali sustavi. Dakle, više njih, odnosno gotovo svi.
Zakazali su sustavi, u šest godina nadzora se u toj obitelji ništa nije popravilo na bolje
Prije svega, kaže nam profesorica Zloković, zakazao je sustav socijalne skrbi:
"Činjenica je da je ta obitelj imala određeni nadzor, to znači da djelatnik ili djelatnica socijalnog rada imaju obvezu neposrednog obilaska i ulaska u obitelj. U blažim slučajevima ta se mjera određuje jednom tjedno, u složenijim, što ovaj slučaj iz Paga sigurno jest, dva puta tjedno. U kojoj je količini u ovom konkretnom slučaju bio određen nadzor, ne znam, nisu to spomenuli. No taj nadzor se nije vodio, prema onome što sam iz medija doznala, onako kako je to trebalo biti", smatra profesorica i napominje:
"Slučaj zapuštanja djece, odnosno potrebe izdvajanja te djece iz obitelji počeo je još 2013. ili 2014. godine, dakle imamo šest godina da se u toj obitelji nije dogodilo ništa u smislu osnaživanja. Ili ako se procijenilo da je tu djecu trebalo izdvojiti, ona nisu izdvojena. S druge strane, gradonačelnik Paga je u medijima rekao da oni stalno skreću pažnju da nemaju socijalnog radnika koji im je potreban. Je li tu sustav zakazao? Mi funkcioniramo po principu "psi laju, karavane prolaze".
Zeljko Sop / CROPIX
'To su bili školski primjeri zanemarivanja koje pedagozi, nastavnici i ravnatelji moraju primijetiti'
Nadalje, neka su djeca iz te obitelji polazila školu, a prema opisu, pokazivala su probleme u govoru, opću zapuštenost, a jedna je djevojčica još nosila pelene. Kako nam objašnjava Zloković, zapuštenost se vidi i na druge načine, ne samo tjelesno već i, primjerice, u odnosu koji djeca imaju spram obaveza u školi:
"To su sve školski primjeri koje je nemoguće ne primjetiti ako u školi radite kao pedagog, psiholog ili nastavnik. Kada su to prepoznali, trebali su kontaktirati Centar za socijalnu skrb koji bi valjda nešto odgovorio. Kada su vidjeli da se s tom djecom ne događa ništa u smislu napretka, poboljšanja, trebali su ići na više razine, kontaktirati liječnika. Ako su vidjeli da to sve skupa ne funkcionira, trebali su kontaktirati Državno odvjetništvo jer se događa nešto što je zlo za djecu. Načina ima, samo ako to hoćete".
U tom je kontekstu, objašnjava nam profesorica, bila i njezina jučerašnja izjava u emisiji Otvoreno kada je rekla:
"Meni je osobno svejedno da se radi o tome da nije bilo dovoljno kadra. Ono što me užasno boli je da smo imali četiri zapuštena mačića, onda bismo bili sigurno učinkovitiji nego u slučajevima kada imamo djecu koja su ugrožena".
Izjava je, kako nam tumači, bila vrlo jasna za sve koji su je htjeli dobronamjerno shvatiti.
"Ne smatram da bilo koje živo biće treba biti zlostavljano ili ugroženo na neki način, ali sam željela reći, pa ljudi moji, da su mačići u pitanju, prije bismo reagirali i ne bismo ih pustili neuredne i gladne, prijetili bi se Društvom za zaštitu životinja i odmah bi se organizirali. Da je Društvo reklo da nemaju kuda s njima, našlo bi se mjesto. Nismo reagirali u mnogim situacijama kada su djeca bila u pitanju".
'Što će se promijeniti ako ministrica da ostavku, hoće li u socijali nešto bolje funkcionirati?'
Na kraju, ili ako želite, na početku, treba govoriti i o odgovornosti glave sustava, koja je u ovom slučaju ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić. Premijer ju i dalje štiti, ne vidi razloga za njezinom ostavkom.
S time se djelomično slaže i profesorica Jasminka Zloković, koja, kako kaže, ministricu niti opravdava niti zagovara:
"Čak i ne bih prozivala ministricu na ostavku, unatoč lošim porukama koje šalje i kojih vjerojatno i nije svjesna, poput one 'tako vam je to u obitelji'. Jer, važnije od svega jest pitanje što će se promijeniti ako ona da ostavku? Hoće li biti zaposleni novi ljudi na terenu? Hoće li u socijali nešto bolje funkcionirati? Pa ona ne donosi odluke o ulaganju novaca u taj tip promjene, u zapošljavanje, već ih donosi Vlada. A dobro je poznato da novca za socijalu uglavnom nema".
Goran Mehkek / CROPIX
Svejedno, zanimalo nas je smatra li da ministrica Murganić treba podnijeti ostavku zbog moralne odgovornosti, pa i loših poruka koje je za svog mandata poslala:
"Ne zagovaram ministricu, no ako idemo po lošim porukama, većina saborskih zastupnika ne bi trebala sjediti u klupama u kojima sjede. Ako će njezina ostavka nešto promijeniti, onda bi to u jednoj civiliziranoj zemlji trebala biti i snažna poruka drugima 'nećemo vas tolerirati s takvim ponašanjem'. Inače je ovo samo socijalno kazalište", smatra Zloković.
'Nasilje se moglo spriječiti'
Ono s čime se s ministricom Nadom Murganić nikako ne slaže jest tvrdnja da "nikako ne možemo prevenirati i spriječiti da netko ne učini neko nasilje":
"To je također loša poruka i ovime ne idem osobno na ministricu, no moram reći da ona, valjda nesvjesna toga, ovime ponovno šalje jako loše poruke. Ja vam tvrdim da se nasilje u velikom broju slučajeva može spriječiti", kaže nam profesorica Zloković i nastavlja:
"U ovom konkretnom slučaju izrečene su neke gluposti poput 'mi nismo mogli predvidjeti da će djeca biti bačena kroz prozor'. Nije nitko niti očekivao da se identična situacija predvidi, pa ne možete ući u um čovjeka. Međutim, da je ovdje bilo redovitog obilaska, da mi kao civilizirana zemlja imamo razrađen sustav kako biti u dnevnom kontaktu s tako visoko rizičnim obiteljima, što sve postoji u svijetu i tu nemamo što posebno izmišljati, no za što su nam potrebni ljudi, vjerujem da do ovoga ne bi došlo"
Jure Miskovic / CROPIX
Zašto ljudi ne reagiraju? Jesmo li postali bešćutno i nasilno društvo?
Profesorica Zloković nedostatak empatije, odnosno izostanak bilo kakve reakcije objašnjava kombinacijom nekoliko čimbenika koji karakteriziraju naše društvo. Jedan od njih je, svakako, strah:
"Ljudi bježe od obaveza, možda se boje. Čini mi se da se može iščitati da je taj otac bio agresivan prema drugim ljudima i da su ljudi zazirali od njega. Pa su u takvoj maloj sredini vrlo vjerojatno rekli 'Što će mi takav problem, neću se miješati, pustite me na miru'".
'Ovo se ne bi dogodilo da moralne vrijednosti u društvu nisu izokrenute, danas se čudite kada su ljudi odgovorni i pošteni'
Dio problema odnosi se na "krvnu sliku" našeg društva u kojoj je došlo do izokretanja i opadanja moralnih vrijednosti:
"Rekla bih da ovi problemi koje imamo, a Pag je samo paradigma niza sličnih problema, dolaze iz odnosa marginaliziranja značaja moralnih vrijednosti. Jer da mi na svim razinama poštujemo odgovornost prema sebi i prema drugim ljudima, iskrenost, poštenje i empatiju, ovo se ne bi dogodilo".
Profesorica Zloković smatra kako već nekoliko desetljeća patimo od izokrenutih moralnih vrijednosti:
"Vi se danas čudite ako je netko odgovoran, iskren, pošten i empatičan. To nije hrvatski specifikum, no što su zemlje društveno i gospodarski u većim problemima, od nezaposlenosti i drugih egzistencijalnih problema, ljudi su osjetljiviji i podložniji različlitim neprimjerenim ponašanjima. Postali smo društvo koje visoko tolerira nasilje. Mi imamo problem akumuliranog nasilja. Kod jednog dijela ljudi nastao je osjećaj apatije, kod drugih nezadovoljstva, kod trećih agresije."
Zeljko Sop / CROPIX
'S jedne strane imate ljude na rubu siromaštva, s druge primjere nasilnika koji prođu skoro bez posljedica. Kakve poruke šaljemo?'
A u hrvatskom su se društvu te izokrenute vrijednosti počele zrcaliti više no ikada. Kamo smatra profesorica Zloković, u maloj državici s jedne strane imate milijun ljudi koji žive na rubu siromaštva, a s druge imate primjere nasilnika koji prolaze gotovo bez posljedica:
"Pa recite je li moralno, ne ulazeći u sudske odluke, ono što se dogodilo u Zadru, gdje se čovjek, koji je umivaonik slomio glavom djevojke, svima smije u brk i ništa mu se nije dogodilo. Koja je to poruka drugim ljudima? Koja je poruka gospodina Bandića kada je, nedugo nakon tragičnog ubojstva mladića Luke Ritza, dao izjavu da "djevojke ne vole šonje, već frajere s najmanje deset tuča i teških povreda"? Koje su poruke mladim ljudima? Da je nasilje u redu. To je kompleksna problematika", zaključuje profesorica Zloković.
