Bernardica Juretić Rožman, bivša časna sestra koja je zbog svog rada postala ikona borbe protiv ovisnosti, za Večernji list se otvorila o svom "bijegu" u samostan, radu s ovisnicima o drogi i teškoj odluci o izlasku iz samostana koju je donijela "teže nego onu za ulazak".
Juretić Rožman hrvatska je psihologinja i humanitarna djelatnica, osnivačica prve terapijske zajednice u tadašnjoj Jugoslaviji, a bila je i predstojnica Ureda za droge Vlade RH i hrvatska ministrica socijalne politike i mladih. Nosila je nekada titulu najpoznatije časne sestre u Hrvatskoj, a onda je 2001. odlučila izići iz samostana. Evo što je ispričala o svom neobičnom životnom putu.
"Vjerojatno danas, kada gledam s odmakom, ne bih ni donijela takvu odluku. Vidim sada, s odmakom, puno drugačije neke stvari. Znate kako se kaže, "da mi je ondašnje vrijeme i sadašnja pamet..."... A to je nemoguće! Bilo je to 2001. godine, u to vrijeme bila sam odgovorna u zajednici Susret, a s druge strane bila sam odgovorna i u samostanu. Bila sam generalna savjetnica, znala sam i vidjela probleme cijele družbe. Uvidjela sam neke stvari koje ne funkcioniraju, koje bi trebalo možda drukčije postaviti, osjećala sam da ne mogu imati dvije velike odgovornosti i uzela sam si neko vrijeme da razmislim gdje sam potrebnija.", prisjeća se Bernardica.
Odluka je, kaže, "pala" na Zajednicu, a njezino se mišljenje o odluci koju je tada donijela uvelike promijenilo.
"Došla sam do zaključka da sam potrebnija u Zajednici Susret, samostan je 150 godina funkcionirao bez mene pa će i dalje, a ako se maknem iz Zajednice ona će se urušiti. Zato sam donijela odluku u korist Zajednice, jednostavno sam bila u fazi da ne mogu voziti na dva kolosijeka, to mi je bilo previše. A zašto sam rekla da mi je sadašnja pamet, a ondašnje vrijeme? Gledajući na to sada, mislim da je očito da je zlo iskoristilo moju slabost da me izvuče iz nečega što je bio moj primarni poziv.", zaključuje.