Zadarski - Ljetnikovac turskog admirala, mjesto je umirujuće ljepote. Vlasnik zdanje nikad nije završio ni vidio, a sultan ga je dao ubiti jer ga je

OSMRTNICE

stdClass Object ( [id] => 1116765 [title] => Ljetnikovac turskog admirala, mjesto je umirujuće ljepote. Vlasnik zdanje nikad nije završio ni vidio, a sultan ga je dao ubiti jer ga je - potkradao! [alias] => ljetnikovac-turskog-admirala-mjesto-je-umirujuce-ljepote-vlasnik-zdanje-nikad-nije-zavrsio-ni-vidio-a-sultan-ga-je-dao-ubiti-jer-ga-je-potkradao [catid] => 310 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Ima nekih mjesta u kojima vrijeme drugačije teče, u koja čim stupite zađete u drugu dimenziju. U samo korak-dva promijeni vam se stanje uma, a tijelo dobije natprirodnu lakoću.

Takvo mjesto je Maškovića han u Vrani iznad Pakoštana.

Godine 1644. podigao ga je Jusuf Mašković, visoki dostojanstvenik na turskom dvoru u Carigradu i admiral turske flote. Preminuo je dvije godine kasnije i nikada ga nije stigao dovršiti.

U literaturi se često ističe da je Maškovića han najzapadniji spomenik turske svjetovne arhitekture u Europi. Han je izgrađen na limesu, mjestu povijesnih razgraničenja, ali i prožimanja: država, kultura, naroda, vjera i carstava. Nastao je na području Osmanskog Carstva, nekoliko kilometara daleko od granice s Mletačkim Republikom koja je prolazila današnjom Jadranskom magistralom. Na toj međi „istoka” i „zapada”, u tom prostoru susreta i sukoba dviju civilizacija, odvijao se život malih ljudi od kojih su neki, poput Maškovića, uspjeli odigrati svjetsku epizodu. Ali o Maškovićevom porijeklu, karijeri i intrigantnoj smrti, nešto kasnije. Vratimo se hanu.

---

---

---

---

Zelena oaza

Zamislio ga je kao svoju ljetnu rezidenciju, ali i kao trgovačko svratište i odmorište za putnike namjernike. Godinu dana svakog dana gradilo ga je pet stotina ljudi. Mašković ga nikada nije vidio, a svoju izvornu funkciju, ironijom sudbine, han će dobiti tek tri i pol stoljeća nakon njegove smrti.

Zahvaljujući velikom angažmanu, entuzijazmu i znanju zadarske konzervatorice Anastazije Magaš, han je obnovljen uz pomoć sredstava iz EU fondova prema izvornoj Maškovićevoj ideji te krajem srpnja 2017. prvi put otvoren kao jedinstveni baštinski hotel. Ne samo na hrvatskoj obali Jadrana. Esencija hana je autentična priča o tome kakav je Mediteran nekada stvarno bio: multikulturni melting pot, izraženih vjerskih podjela, kompleksne tradicije i dugogodišnjih ratova. Mjesto umirujuće ljepote i neusporedive prošlosti. Kad kroz visoku drvenu kapiju uđete u prostor iza debelih zidova od bijelog vapnenaca, u tu oazu smiraja, zelenih travnjaka i dubokih sjena, osjećate kao da ste ušli u vremenski labirint nečije privatnosti. Lukovi karakteristični za islamsku arhitekturu i skandinavski jednostavan dizajn interijera od prirodnih materijala samo utjelovljuju dojam da ste uistinu na posebnom mjestu.

---

---

---

---

Han je koncipiran matematički racionalno, u stilu osmanske srednjovjekovne utvrde: ulazno četvrtasto dvorište okružuju pomoćne zgrade i hamam, a iz njega se ulazi u džamiju i prostor konačišta, zatvoren debelim zidinama. Skromni prostori za noćenje nekadašnjeg konaka, s puškarnicom i zidnom peći, sada su pretvoreni u moderno opremljene sobe. Na mjestu zamišljene bogomolje vrhunski je restoran, a umjesto kovačnice i konjušnica, niz je uredskih prostorija, hotelska recepcija i suvenirnica s bogatom ponudom lokalnih proizvoda.

S jedne strane nekadašnjeg hamama (kupatila), podignut je mali ali ugodan wellnes, a s druge muzej sa zbirkom artefakata koji evociraju bogatu prošlost Vrane i okolice. Obnovljeni spomenik kulture nulte kategorije tako je zadržao svoj izvorni oblik uz sadržaje i standard 21. stoljeća, postavši prestižno mjesto za goste iz cijelog svijeta. Mjesto kojeg u stvari tek treba otkriti.

- Mašković je han zamislio raskošno i za ondašnje vrijeme – kaže Hrvoje Anić, menadžer hotela. - Neki govore da je gradio karavan-saraj, odmorište, ali po sadržaju i prostornosti hana, jasno je da je Mašković htio izgraditi nešto više. Han ima te elemente konačišta, gdje se ljudi na putovanjima mogu odmoriti, osvježiti, prespavati, napojiti konje ili im potkovati kopita. Ali han je zamišljen i kao rezidencija, u kojoj će Mašković jednog dana živjeti, kad se, bogat i star, vrati iz Carigrada, u svoj zavičaj. Han ima džamiju, haman, raskoš kakvu su samo velikodostojnici i bogati ljudi u to vrijeme sebi mogli priuštiti...

---

---

---

---

Prije nego što nastavimo, nekoliko važnih informacija. Anić je vođenje hana preuzeo početkom prošle godine, neposredno prije lockdowna. U Vranu je došao s bogatim iskustvom direktora hotela Pinija u Petrčanima. Han je doživio kao zaokret u karijeri, ali i priliku da se okuša u izazovu s kakvim se malo koji njegov kolega imao priliku susresti. Jer ovakav objekt, na ovakvom mjestu, svjetski je raritet.

Druga, ključna činjenica: Maškovića han je nekretnina u vlasništvu Općine Pakoštane. Obnovu Hana i njegovu transformaciju u heritage hotel s četiri zvjezdice, vodila je općinska uprava načelnika Milivoja Kurtova uz stručnu pomoć konzervatorske službe i arhitekata. Objektom danas upravlja javna Agencija han s ravnateljem Markom Meštrovim, a poslovni, hotelski dio, prepušten je trgovačkom društvu u vlasništvu općine, s direktorom Anićem na čelu. I to je ono što mnoge najviše iznenadi: da s ovakvim besprijekorno obnovljenim arhitektonskim biserom i vrhunskom turističkom ponudom upravlja jedna mala jedinica lokalne samouprave!

- To je točka preokreta! Kad kažem gostima da ovim zadnjem i ovom ljepotom upravlja općina, svi se čude da je tako nešto kod nas moguće. Moguće je, ovo je dokaz da se može! Općina se nikada nije miješala u posao vođenja hotela, niti je utjecala na naše odluke. Njima je važno da ne stvaramo gubitak. Kao što vidite, puni smo, poslovanje ide dobro... - stidljivo će direktor, iako su brojke zapravo puno bolje nego „referentne” 2019. godine.

---

---

---

---

Orijentalni štih

Prije dvije godine, naime, obarani su turistički rekordi, ali ne i u Vrani. Maškoviću hanu je to bila tek druga godina na tržištu i potrebnu vidljivost nije imao. Prošle godine, nakon lockdowna, najbolje su radili na jesen, kaže Anić, a na kraće boravke ili vikende, najviše su dolazili domaći gosti te strani iz Njemačke, Austrije, Slovenije i sjeverne Europe. Zato je ova godina iznimno dobra. Anić je usto unaprijedio nekoliko ključnih segmenata poput restorana i okoliša. Početkom godine angažirao je našeg poznatog chefa Toma Gretića da osmisli poseban jelovnik za restoran otvoren cijele godine i dostupan svima. Gretić je lokalnim namirnicama dao malo orijentalnog štiha, a angažmanom stručnjaka za horitikulturu unutrašnje dvorište je naprosto prodisalo. Za sparnih ljetnih dana narošena zelena trava ugodno rashlađuje, a restoran nudi delicije od kojih se teško odvojiti.

- Gospodin Gretić je interpretirao lokalne namirnice u kombinaciji s janjetinom i tunjevinom koja na ovom području tradicionalno postoji. Nismo htjeli, ni mogli, uvoditi klasičnu orijentalnu kuhinju, ali smo usvojili neke elemente. Poput Izmir kohte (mesne ćufte), napravljene od više vrsta mesa, ili domaće baklave, a serviramo i klasičnu tursku kavu. Hitovi su nam pak juha od cvjetače, sipa na žaru i pohana janjetina. Nudimo tunjevinu koju sami dimimo na mediteranskim travama te janjeći tartar. Gosti nas hvale, a omjer cijena i kvalitete ih dodatno oduševljava – kaže Anić.

---

---

---

---

Han stalno zapošljava 16 ljudi plus četiri sezonska radnika. Konačište, za razliku od restorana, ne radi cijelu godinu, ali ako netko želi prenoćiti, sobu ili dvije nije problem osposobiti jer sve imaju samostalne izvore napajanja.

Dramatične bitke

Direktorica Turističke zajednice Općine Pakoštane Danijela Vulin, ističe kako njezin ured s Hanom radi na udruženom oglašavanju na njemačkom i austrijskom tržištu. Reakcije su odlične, a u kombinaciji s domaćim gostima rezultati ne mogu izostati.

- Općina Pakoštane je upravo usvojila masterplan turističkog razvoja i jedan od glavnih segmenata tiče se prostora Maškovića hana u kontekstu storytellinga, odnosno interpretacije kulturne baštine na suvremen način – kaže Vulin, nositeljica tradicionalne manifestacije Dani vitezova vranskih u drugoj polovini kolovoza, kada velike livade uokolo hana na tri dana postanu filmska kulisa za inscenacije dramatičnih bitki iz vremena osmansko-mletačkih ratova.

U sedam mjeseci ove godine han je posjetilo 50 posto domaćih gostiju, dvostruko više nego prošlih godina. Domaći gosti, poglavito iz susjedne Šibensko-kninske županije, han doživljavaju kao idealno vikend odmorište, zonu za bijeg od dnevne vreve, u predah, mir i izolaciju.

---

---

---

---

I za kraj objasnimo uloga Maškovića hana u kontekstu mikroregije. Odmah preko puta Hana, ostaci su nekada najveće templarske utvrde u Hrvatskoj, koju bi trebalo na isti način kao i han vratiti u život. Vrana je šest kilometara udaljena od Pakoštana gdje je turistička rivijera, u neposrednoj blizini Hana je Park prirode Vransko jezero, najveća slatkovodna površina u Hrvatskoj, kojeg su Turci zbog plodne zemlje nazivali Rajski vrt, sa poučnom stazom, rezervatom ptica i atraktivnim vidikovcem Kamenjak. S ta 283 metra nadmorske visine pruža se jedan od najfascinantnijih pogleda na Jadranu, preko jezera i obale, na Kornate i zadarskih arhipelag. U susjedstvu je Biograd, hoteli, kupališta i veliki zabavni park, ali i Zadar, Krka, Paklenica....

- Ulogu Maškovića hana u takvom kontekstu nije potrebno posebno tumačiti. Mi svoju priču tek trebamo ispričati... - poručuje Hrvoje Anić.

---

---

Jusuf je spašavao kršćane
Kratak životopis Jusufa Maškovića ispričao nam je Marko Meštrov, ravnatelj Agencije han, po struci arheolog i povjesničar, koji o Maškoviću i hanu, kaže, može pričat satima.
Jusuf Mašković, znan i kao Silahdar Jusuf Paša, rođen je kao kršćanin Josip Mašković (ili Maškov) u Vrani oko 1604., gradiću pod osmanskom upravom na mletačko-osmanskoj granici. Maškovićev otac bio je sluga Halil Bega, a Josip je bio timar bega Ibrahima Bećiragića u Nadinu. Služeći Bećiragićima naučio je turski jezik i pismo, a zahvaljujući svojoj bistrini, pratio je gospodara na put do Carigrada. Tamo je upoznao vratara Porte te je odlučio stupiti u osmansku službu. Prvo je bio drvosječa u saraju, a zatim pomoćnik vrtlara pa vrtlar. Tadašnji sultan Murat IV., koji je ubio sve moguće druge nasljednike, poštedio je jedino brata Ibrahima kojeg je zatočio u dvorištu palače. Kako je u dvorištu radio Mašković kao vrtlar, između njega i zatočenog velikodostojnika razvilo se prijateljstvo. Navodno mu je Jusuf pomagao donoseći mu svježu hranu i vodu, tjerajući mu dosadu pričom i pjesmom. Kad je 1640. godine umro Murat, njegov brat Ibrahim, poznat pod nadimkom Ibrahim ludi, postao je sultan. Kako bi se odužio prijatelju, Maškovića je postavio za silihtar pašu, odnosno dvorskog oružara. Stekavši povjerenje sultana, Jusuf je stupio u pomorsku službu i brzo napredovao. Uslijed zadobivene moći i bogatstva, počeo je gradnju velikog hana u svojoj rodnoj Vrani. Godine 1644. imenovan je za kapudan pašu, admirala osmanske flote. U Kandijskom ratu (1645–69) mletačku flotu je prisilio na predaju, a nakon povratka u Carigrad 1645. oženio je Fatmu Sultan, kćer sultana Ibrahima I., koja je tada imala samo tri godine.
Unatoč vojnim uspjesima te zadobivenom utjecaju, a zbog klevete i dvorskih spletki velikoga vezira Mehmeda, izgubio je povjerenje sultana Ibrahima, koji ga je dao pogubiti 21. siječnja 1646. Ipak, postoje i neke druge teorije, upozorava nas Marko:
- Po jednoj, Ibrahim se naljutio na Jusufa jer nije uspio osvojiti sve gradove na Kreti, odnosno nije mu donio dovoljno opljačkanog blaga, pa ga je u jednom od svojih napada ludila dao udaviti tatarskim lukom. Kad je vidio što je napravio, plakao je nad njegovim mrtvim tijelom moleći za oprost. Tada su i stali radovi na izgradnji hana.
Po drugoj teoriji, zavidne vojskovođe prijavili su Jusufa sultanu da je bio milosrdan prema zarobljenim kršćanima (kaurima) na Kreti. Pustio ih je na slobodu, a Ibrahimu su tu prikazali kao veliku Jusufovu slabost.
Treća teorija govori da je sultan shvatio da ga Jusuf potkrada, odnosno da iz carske riznice uzima za gradnju svoga Hana u zavičaju. Kako je Jusuf ipak bio naše gore list, meni se ta varijanta nekako čini najvjerojatnija, smije se Marko Meštrov.

---

---

---

Ima nekih mjesta u kojima vrijeme drugačije teče, u koja čim stupite zađete u drugu dimenziju. U samo korak-dva promijeni vam se stanje uma, a tijelo dobije natprirodnu lakoću.

Takvo mjesto je Maškovića han u Vrani iznad Pakoštana.

Godine 1644. podigao ga je Jusuf Mašković, visoki dostojanstvenik na turskom dvoru u Carigradu i admiral turske flote. Preminuo je dvije godine kasnije i nikada ga nije stigao dovršiti.

---

---

---

---