Prostor triju granica: Islamskog carstva, Mletaka i Austrije. Kroz uskočku Kulu proživljava se Bukovica i Ravni kotari od turskih vremena do danas

"Zatim smo došli u grad Islam. Ovaj je grad iz temelja podigao Gazi Husrev-beg, jedan od Sulejman-hanovih vezira, i dao mu ime Sedd-i Islam."

Tako u 17. stoljeću bilježi Evlija Čelebi, turski putopisac. Opisuje i utvrdu, kulu.

Sedd-i Islam, u prijevodu "bedem islama", bila je najzapadnija granica Osmanskog carstva, danas naselje Islam Grčki.

Utvrda ili kula je Kula Janković Stojana, danas hrvatsko kulturno dobro, u vlasništvu obitelji Desnica. Serdar Stojan Janković je posjed i objekt, niz zgrada čiju jezgru čini zgrada zvana kula, dobio 1670. od Mletaka kao zaslugu za borbe protiv Turaka.

Imanje u Islamu Grčkom je obitelj Desnica naslijedila kada se Vladimir Desnica (1850.—1922.), zemljoposjednik i gradonačelnik Obrovca puna tri desetljeća, oženio groficom Olgom Janković iz Islama Grčkog. Ona je, uz svoju sestru, bila posljednji izravni potomak znamenite obitelji Janković. Vladimir Desnica je ženidbom i otkupom postao vlasnik cjelokupnog imanja obitelji Janković.

Cijeli sklop Kule, arhitektonski rijetkog primjera kombinacije fortifikacijskog i stambenog objekta, je proučen i istražen, svi podaci o ovom zaštićenom kulturnom dobru su poznati, kao što je poznato i da obitelj Desnica desetljećima brine ne samo o postupnoj obnovi Kule, već i organizaciji velikog broja manifestacija koje se tamo održavaju.

Ima nešto što je ipak ostalo nerazjašnjeno. To se mjesto često naziva mitskim. Zbog čega? Kula je mistična, ima tamnicu, s puškarnicama; ima crkvu Sv. Đorđa, tu je sahranjen književnik Vladan Desnica, iznad tamnice je prostor u kojem su trenutačno izložene vrijedne ikone u vlasništvu obitelji Desnica, ima uređenu impresivnu etnografsku zbirku koju nam je s puno ljubavi pokazala Olga Škarić, najstarija kćer Vladana Desnice.

- Ovdje je moja mama prala suđe. Tu nam je bila kuhinja. Tamnica je točno ispod. Kao djevojčica gledala sam te rupe u debelim kamenim zidovima tamnice. I kubure. Bilo ih je četrdesetak – priča nam gospođa Olga. Vladan Desnica imao je tri kćerke (Olga, Jelena, Nataša) i sina. Sin, Uroš Desnica, preminuo je u studenom prošle godine.

Olgina kćerka Tatjana Škarić Jurić pokazuje nam zbirku ikona neprocjenjive vrijednosti. Ima ih 38 i prije nekoliko tjedana prvi put su ugledale svijetlo dana nakon Domovinskog rata. Neke su prijestolne.

- Izložene su, nakon čega će biti pohranjene. Mi ovdje boravimo četiri mjeseca u godini. Ono što njegujemo i put kojim idemo možemo nazvati kulturom poštivanja, kulturom obitelji; prema želji Vladana Desnice sve se pretvara u zbirke i, nadam se, muzej, sve se restaurira i otvoreno je javnosti. Mi smo mjesto susreta – kaže Tatjana Škarić Jurić.

No što je tu "fenomen europskih omjera?"

- Kula Janković Stojana nije samo spomenik graditeljstva. Kulturno dobro nisu samo arhitektonski oblici, nego i duhovna baština koja je tamo ugrađena, u kamen Kule. Povijesne okolnosti su na tom prostoru bile značajne, neobične i kompleksne. Taj prostor je "Triplex Confinium", trogranično područje: granice Islamskog carstva, Mletaka i Austrije. Zamislite granicu venecijanske i osmanske države, odjek uskočkih događanja, a onda i bikonfesionalnost kao još jedan pokazatelj te kompleksnosti. Sve to je utkano u lokalni mit sjeverne Dalmacije - objašnjava povjesničar umjetnosti Miljenko Domijan, ugledni hrvatski konzervator.

- To je prostor na kojem možete vidjeti, čuti i osjetiti tradiciju, kulturu i povijest šireg zavičaja – kaže Mićo Jurjević, predsjednik Matice Obrovčana, suradnik na izradi knjige "Desničin epistolar".

- Ja u Kuli i kroz ono što Kula jest proživljavam Bukovicu i Ravne Kotare od "turskih" vremena do današnjih dana. Kulu vidim u staroj Desničinoj zgradi u Obrovcu, mlinicama na Zrmanji i Karišnici, tradiciji Žegara i Mitrovićima iz Zelengrada koji kroz udrugu "Janko Mitrović" slave svoga pretka serdara Janka Mitrovića. Jankov sin Stojan Janković slavni je uskok pod čijim zapovijedanjem je Obrovac oslobođen od Osmanlijske vlasti – povezuje Mićo Jurjević povijesno ispreplitanje, duh vremena koji je utkan u kolektivnu memoriju cijelog prostora.

- Velike su mogućnosti da se duh Kule razvija i u Obrovcu, tako da slavni Janko Mitrović dobije zasluženi trg u Obrovcu, što odavno predlažemo, a da obrovačku kulturu krasi slavna povijest usko povezana s Jankovićima-Mitrovićima i Kulom, a sve prožeto pripovijedanjem Vladana Desnice, čija je Obrovac bio vječna inspiracija – rekao je Jurjević, apostrofirajući i ulogu Vladimira Desnice, Vladanovog oca.

- Vladimir Desnica je svojim angažmanom, kao i cijele svoje obitelji, kasnije i nasljednika, davao život Kuli i od Kule sačinio trajni svjetionik tradicije i kulture jednog prekrasnog dijela Hrvatske, Bukovice i Ravnih kotara. Kula živi i u Zagrebu, kroz "Desničine susrete" i kroz muzejsku građu. Osobito je značajna zbirka oružja iz Kule koju je upravo Vladimir Desnica darovao Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu. Kula su i Budim i Posedarje, što na prekrasan način spoznaje i razvija udruga Knezovi Posedarski, Kazalište Posedarje – zaključio je Jurjević.

Miljenko Domijan skreće pozornost na narodne pjesme, koje "ne dijele po vjeri, narodu, po nacionalnosti i konfesionalnosti."

- To je ono što taj kraj čini ne golom hajdučijom već junačkim krajem, osobito od pojave Stojana Jankovića koji je bio venecijanski kondotjer. To nije mala uloga, da bi onda sve skupa u interpretaciji duhovnosti dobilo vrhunac djelom velikog književnika Vladana Desnice, zadarskog gospodina, Srbina rodom, koji je svoja djela pisao najboljim hrvatskim jezikom. Opet imamo dokaz te bikonfesionalnosti, odnosno kompleksnosti tih prostora – zaključuje Domijan.

Juraj Aras, glumac koji desetljećima istražuje i interpretira djela Vladana Desnice, te je poznavatelj prilika u Kuli, rekao je da su kultura i umjetnost kroz povijest bile sastavni dio svakodnevnog života i rada stanovnika Kule.

- Kula Stojana Jankovića otvorene su odaje mira i spokojstva koje mirišu bogatim ratarskim krajem, plodovima sunca i zemlje, kao i bogatom plemićkom i građanskom kulturom iz čijih su starih zidova izlazili razni oblici tradicijskih kultura. Tako da i danas lokalnom stanovništvu ona predstavlja centralno mjesto, arhitektonski izraz pripadnosti dubokim narodnim korijenima. Intenzivna povijest koja je vrtložila kulture oko prostora Ravnih kotara gdje je Kula predstavljala mjesto obrane naroda i njegovu zaštitu stvorila je kroz obitelji Janković Desnica jedno multikulturalno ozračje otvorene komunikacije i uključivosti za sav pristojan svijet. To se nasljeđe gotovo može opipati u susretu s domaćinima i u programima koji se periodički održavaju u velikoj i maloj avliji dok su javni prostori kule i njene umjetnine mjesto čestih posjeta slučajnih ili namjernih posjetitelja – rezimirao je Aras i do kraja "razotkrio" zašto je Kula mitsko mjesto i zašto se u njezinom kontekstu sve češće spominje kolektivna memorija cijelog prostora.

- Sama činjenica da je jedno od naših najvećih književnih djela dvadesetog stoljeća, "Proljeća Ivana Galeba" Vladana Desnice napisano unutar njenih zidova, da su se svirala razna glazbala, fonogrami, magnetofoni, govori u prilog jedne snažne građanske tradicije europskog tipa koja je duboko penetrirala u ruralni kraj. Ne čudi stoga da i danas Kula predstavlja mjesto susreta raznih kulturno umjetničkih inicijativa i programa od folklornih nastupa, pitkih drama i komedija gostujućih umjetnika iz raznih krajeva, preko književnih i likovnih kolonija do alternativnih hermetičnih performansa i filmskih projekcija. Nisu svi programi za svaku publiku, ali baš u tome i jest čar, te otvorenosti formata koja nastoji objediniti, a ne strogo profilirati i izdvojiti samo jednu dimenziju umjetničke komunikacije kako bi bila što otvorenija ljepoti zajedništva, druženja i spoznavanja lakoće društvenih odnosa kad dolaze u dobroj volji, miru i skladu, bez obzira na nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost – opisao je Aras.

Istaknuo je da je Kula Jankovića svojim programskim djelovanjem i otvorenošću važan protagonist razvoja i društveni akter napretka toga kraja, da gradi uključivost i pristupačnost na dobrobit svakog čovjeka koji se nađe u prilici posjetiti to zdanje i njegove domaćine.

- Takav primjer žive kulture izvan urbanih centara je specifičnost koja vrijedi ulaganja. Ministarstvo kulture RH puno je učinilo u obnovi. Vrijeme je da i lokalna zajednica srčanije pristupi kako Kuli tako i zajedničkom prostoru življenja u Ravnim kotarima i Bukovici – zaključio je Juraj Aras.