Predsjednik zadarskog Udruženja obrtnika i predsjednik Ceha trgovine HOK-a, te nezavisni vijećnik na listi MOST-a u zadarskom Gradskom vijeću Mladen Malta bio je proši tjedan sudionik konferencije s temom 'Vratimo gradu sadržaje i dušu' kojeg je u Zagrebu organizirao časopis i portal Suvremena trgovina. Malta je na tom panelu govorio o zadarskim iskustvima i procesu te uzročnicima 'gubitka duše' što se zadnjih sesetljeća dogodilo nizu hrvatskih urbanih središta.
Na skupu u Zagrebu nije bilo predstavnika Grada Zadra, iako je poziv bio upućen na Ured gradonačelnika, dok su se predstavnici nekih drugih hrvatskih gradova odazvali pozivu. Malta, uprkos tome, poučen iskustvima sa zagrebačkog panela, drži da okrugli stol s istom temu treba održati u Zadru jer bi se tom prigodom, uz sudjelovanje gradskih vlasti, udruga, konzervatora, turističkih djelatnika i umirovljenika, moglo konkretnije progovoriti o konkretnijim, zadarskim putovima 'povratka duše'.
Kad je to i zašto Grad, pretpostavljam da nam je tema Poluotok koji je imao, a i danas ima kolokvijalni naziv 'Grad', 'izgubio dušu'?
- Pa od vremena kad je zadarsko stanovništvo odlazilo 'u Grad' kao jedan veliki trgovački i obrtnički centar dogodilo se nekoliko paralelnih procesa. Prvenstevno je to izgradnja velikih trgovačkih centara te povlaćenje trgovaca i obrtnika iz središta Grada. Zadarska je gradska uprava u gradnji centara vidjela dobar način za punjenje proračuna kroz komunalne doprinose i priliku za zapošljavanje stanovništva, ali se nisu vidjele dugoročne posljednice. S naplatom parkinga i poskupljenjem cijena najma prostora, između ostalog, s Poluotoka su otišli mali trgovci i obrtnici, građani su promijenili navike, trgovački centri s velikim parkinzima su postali mjesta izlaska. Domaće stanovništvo više i ne želi dolaziti u Grad osim iz nužde, pogotovo ne ljeti, u 'ludnicu' koja je došla s turizmom koji se 'uselio' na Poluotok, a koja traje 50-60 dana. Ostali dio godine Poluotok je pust, avetinjski.
Znači, politika koja je vodila grad i gradnja trgovačkih centara su krivci za 'gubitak duše'..?
- Da se razumijem, trgovački centri su donijeli nešto dobro – europske standarde trgovine, zapošljavanje, niže cijene robe, ali ono što je najveća i vidljiva manjkavost svih tih procesa je nedostatak ozbiljne strategije. Dobro, događa nam se što i Dubrovniku, da najuži centar grada gubi stanovništvo, ali ako smo to žrtvovali da bi se bavili turizmom onda smo trebali znati kakav turizam želimo. Doduše, tržište i turistička klijentela su odredili sadržaje na Poluotoku, pa na njemu gotovo da i nema elitnih prostora, nema ni bogatih ruskih gostiju, jer imamo Ryanairove goste s karakterističnim potrebama za uobičajeno kratkog boravka u gradu, ali je u tome baš gradska uprava bila aktivni sudionik jednog niza stihijskih promjena. Sad smo tu gdje jesmo - Poluotok u sezoni naprosto ne može primiti toliki broj gostiju, a gradska vlast na to gleda nezainteresirano. Nemam ništa protiv turizma, ali nikad se nismo bavili pitanjem: kakav to turizam želimo?
Pa što bi vi, ispred Udruženja obrtnika i kao gradski vijećnik, predložili?
- Sad kad bih rekao da treba ograničiti broj ugostiteljskih lokala na Poluotoku sigurno bih zašao u prekršaj iz sfere slobodnog tržišnog natjecanja, ali, recimo, postoji model da se zaštite oni naši ugostitelji koji rade 365 dana i odvoje od onih koji dođu u sezoni i 'pokupe šlag' u 100 dana. Cijenom najma prostora i javnih površina treba pogotovati onima koji su otvoreni cijelu godinu. Dubrovački primjer je još drastičniji: tamo sezonski lokali niti ne mogu dobiti na korištenje javne površine za terase.
Iz gradske uprave, potiho, najavljuju podizanje cijena najma javnih površina za dogodine. Što o tome mislite?
- Naravno da sam porotiv svakog poskupljenja ali se ono može kompenzirati s ovim što sam prije rekao.
Surađuje li gradska uprava s Udruženjem obrtnika, prihvaćaju li se vaši prijedlozi?
- Od slučaja do slučaja. Recimo, imali smo pred ljeto sastanak na temu o organizaciji organiziranih razgledavanja grada, od zapadnog do istočnog dijela Poluotoka, bila je to inicijativa turiostičkih vodiča, svi koje smo pozvali su se odazvali osim nadležnih gradskih pročelnika, poslali su predstavnika bez kompentencije, pa su nam prijedlozi propali. A s druge strane, Udruženje obrtnika je incijator nekih ideja koje su porihvaćene, Đira po gradu, Klizališta na Forumu, smanjivanja najma prostora za tri zimska mjeseca našim članovima i sl. Inače, do sada smo se više bavili zimskim mrtvilom nego ljetnim ludilom tražeći načine da pomognemo ugostiteljima i trgovcima koji rade cijelu godinu.
Zadarsko okruženje, i na kopnu i na otocima, zadnjih godina vrvi od izvrsnih authotnih proizvoda, od zdravih sirovina iz zemlje i mora, ali to bogatstvo okruženja u Zadru kao središtu i turističkom centru gotovo da i nije prisutno. Vi ste na konferenciji u Zagrebu progovorili i tome te naveli jedan primjer iz Slovenije. O čemu se radi?
- Naveo sam primjer Slovenskih Konjica, gradiću u kojem je gradska vlast tamošnjim obrtnicima i poljoprivrednicima dala na korištenje jedan prsotor za prodaju autohtonih proizvoda. Oni su osnovali zajedničko poduzeće, zaposlili troje-četvoro ljudi i sad na jednom mjestu možete pronaći sve vrijedno što se u tom kraju proizvodi. To funkcionira savršeno. Jednom sam bio na izletu u tom mjestu i, vjerujte, nije bilo nikog iz našeg autobusa da nije u toj trgovini ostavio bar 100 EUR-a i ponio kući proizvode koje nigdje drugdje ne bi našao. U Zadru ima mjesta za sličan projekt, pada mi na pamet tek otvorena palača Cedulin i prostor uz novi TIC, idealno je to mjesto baš za takav sadržaj ali sigurno ne po cijeni najma od 30.000 kn mjesečno. S takvim projektom postigli bi efekt 'pet u jedan', ali do njega nikad nećemo doći bez podrške gradske i županijske vlasti. Jer, lakše je prešutno podržavati 'kineski vašar' kakav imamo na Poluotoku nego se pozabaviti nekim ozbiljnim sadržajem i suvislom, osmišljenom ponudom koja nam je tu, pred nosom.