U samo 15 kvadrata u njemu su poredani redovi polica, nekoliko zamrzivača i hladnjaka, pult s blagajnom. Po policama je nekoliko stotina artikala: od onih uobičajenih kućnih potrepština poput pašte i ulja, konzervi različitog sadržaja, sredstava za čišćenje, preko vina i povrća, kišobrana, skosavica za lignje, ljepila za miševe, do svakakvih vrsta začina do delicija kakve nije lako naći ni u nekoj trgovini u gradu poput velikog pakiranja očišćenih pinjola. Na najgornjoj polici, primjerice, stražu čuva djed Pelinkovac sa svojih šest malih unučića pelinkovčića, kraj njega votka sa svojim mini verzijama, a na pultu su poredane žvake, bomboni, kondomi, rahatluk... sve ono što normalnom otočnom stanovniku svakodnevno treba.
To je "Shop Ćale" u mjestu Brgulje na otoku Molatu koji je dio trgovačkog lanca od čak dva dućana. Jedan je ovaj, tu u priobalnom, novijem dijelu Brgulja koji je dobio svoj kvartovski naziv Brgumul, a drugi koji kilometar uzbrdo, u glavnom, starom selu Brgulje koje je tu nastalo u nekom davnom stoljeću, kad i druga mjesta zadarskog otočja, u doba kad su kopnom harali Turci i kad su prestravljeni ratari i stočari tražili spas na tada uglavnom pustim otocima. I Brgulje su izgrađene pokraj plodnog i nekad obrađivanog polja. Nizovi obiteljskih kuća i dvori svjedoče o tome kako je mjesto nekad bilo puno života i svijeta, ali zapuštenost tih starih domova, zarasla dvorišta i zidine danas govore kako se s otoka jednostavno otišlo.
U takvom jednom mjestu Darko Šarunić zvani Ćale, već okruglo 30 godina vodi mali dućan koji je skupa s onim primorskim glavna osovina društvenog života ono malo svijeta što u mjestu boravi cijele godine. A ukupno ih je Brguljama sada za ovih žutih jesenskih dana svega oko 60, pola na Brgumulu, pola u starom selu.
Umirovljenici
U tom i takvom opustošenom mjestu Šarunić već 30 godina svoje trgovine u kojima radi u dnevnim smjenama, malo gori malo doli, drži otvorene čak 364 dana godišnje – svaki dan osim Božića.
Ta činjenica, te okrugla obljetnica trgovačkog obrta "Ćale" bila nam je prigoda da progovorimo o Ćalinim dućanima i sve pustijim mjestima na zadarskim otocima.
- Čuj, da nije dućana i ovo malo svijeta bi otišlo s otoka u grad. Nekakvu zaradu od ovog posla zimi nemaš. Vidiš po kruhu – jutros su naručili osam, jučer devet štruca kruha pa sad ti vidi koliki je zimski promet. Ali i ovo malo svijeta što je ovdje mora imati tu svoju štrucu kruha, litru mlika, ulja kad ponestane, a moraju se ponegdje i sastati. Nema ovdje kafića, imamo društveni dom, ali zimi nemaju za koga u njemu raditi zabave, druže se i sastaju oko dućana - govori nam Ćale.
Većina brguljskih stanovnika su umirovljenici. Oni su se vratili u svoje stare obiteljske domove nakon što su završili radni vijek na kopnu. Poput Gordana Desnice koji je rano djetinjstvo proveo na otoku, a zatim veći dio života živio u Puli, potražili su umirovljenički mir u skoro napuštenom mjestu. Dane provodi u raznim sitnim poslovima i svom hobiju - stolarenju.
Baš tog dana kad smo bili nije nam se posrećilo da se sretnemo i proćakulamo s brugljskim nonicama Rajnom, Marijom, Zdenkom i Mirom kojima je večernji hobi lov liganja s glavnog brguljskog mula na kojem dva puta dnevno pristaje katamaran Silba, jedina veza otoka sa središtem Zadrom. Njima je kiša omela ribolov koji im je glavna zabava svake večeri, a nama posao. Zatvorila nas je u Ćalin shop i kad smo već pomislili da nećemo naići na kakvog zanimljivog sugovornika u dućan je, mokar do gole kože, uletio župnik župe Molat don Andrzej Stepien, Poljak koji već 17 godina službuje po zadarskim otocima, a na Molatu je već punih pet. Nedjeljom drži tri mise u tri mjesta otoka Molata, Molatu, Brguljama i Zapuntelu. Ovdje ga zovu don Andrej, životom i ponašanjem potpuno se uklopio u svakodnevicu malobrojnog stanovništva otoka i vjerničkog puka.
Misa za jednu ženu
- Župa broji kojih stotinjak vjernika, ove smo godine imali dva vjenčanja i jedno krštenje, nešto sprovoda jer, znate, iako je stanovništvo starije ovdje se mirno i dugo živi. U Zapuntelu nedjeljom ponekad na misu dođe samo jedna jedina žena. Znam i koliko ovi ljudi nemaju - pitajte Darka koliko ih njih kod njega kupuje na 'brukvu'. I molim vas, novinar - pišite istinu i samo istinu - preporučio je don Andrija na što je cijelo društvo u dućanu skočilo:
- Piši sve samo nemoj istinu!!
Objasnili su da ne bi bilo dobro kad bi se saznale sve dogodovštine koje se zbivaju u mjestu, ponajviše u dućanu odnosno oko njega, kad bi se otkrile sve mjesne tajne. A i sam don Andrija je upravo izveo show nakon rasprave s Vladom Sinkovićem, nekad građevinskim poduzetnikom u Zadru koji se odlučio sa suprugom Majom preseliti u Brgulje, u aktivnu mirovinu. Svećenik je, nakon što je pokušao uvjeriti Sinkovića o štetnosti kondoma, pokušavajući uvjeriti prisutne da baš zbog te gumice nema djece pa ni škole na otoku, kupio jedan, napuhao ga da bi ga demonstrativno puknuo žarom cigarete. Da, baš u kao u filmu "Svećenikova djeca". Cijelu scenu prisutni su ocijenili nepodobno i štetnom za don Andreja.
Makar je bio studeni, debela i kišna jesen, Ćalin se mali dućan, glavno mjesto okupljanja, napunio s nešto kupaca ili onih koji poput umirovljenog pomorca Branka Šimina Bibe dođu u trgovinu razbiti popodnevu samoću i dosadu.
Ljeti je ipak na Brguljama druga priča. Duboka brguljska uvala, nekad, navodno gusarsko sklonište, idealna je za sidrište mnogobrojnih nautičara od kojih se dobar dio uvijek iznova vraća u mjesto pa možda i zbog Ćale i njegova dućana i to ne samo zbog toga što im je nečeg na brodu ponestalo nego i zbog prijateljstva s domaćima koje se stvaralo godinama.
Turizam
Vežu se u malu marinu koju drži mjesna zadruga te na kojih stotinjak bova u uvali. Osim toga, brojni potomci brguljskih obitelji – Maras, Šarunić, Cicvarić, Car, Šimin, Kačanić, Maletić, Ružić, Ivosić, Lovretić – koji žive u gradovima na kopnu, godišnje odmore i vikende provode u mjestu svojih predaka. Obnovili su stare ili izgradili nove kuće, u većini su uređeni i apartmani koji su ljeti dobro popunjeni turistima. Ponešto je Slovenaca pokupovalo nekretnine u Brguljama i sebi uredilo kuće za odmor pa i njih tu bude popriličan broj. Navrate i ribari, izletnici iz Zadra i drugi namjernici pa je u toplom dijelu godine u Brguljama sasvim drukčija atmosfera, a mali park ispred Ćalina dućana postane živo i uvijek puno glavno okupljalište i domaćih i pridošlih, iako ljeti u mjestu budu otvorena dva restorana.
U Brgulje se dolazi možda i zbog sjajnog marketniškog slogana koji je nastao u jednom od njih, restoranu "Janko", Janka Kačanića, a glasi: Brgulje – hard to say, nice to stay.
- Kroz Brgulje ljeti prođe oko 30.000 ljudi tako da i ja mogu sebi priuštiti pristojan život i u drugom dijelu godine kad zapravo posla i nema. Doduše, ubijem se od posla, svu tu robu treba dovesti iz grada, više puta pretovariti, ali - naučio sam - kaže Ćale.
Ponajviše zbog te ljetne gužve Šarunić se nakon 30 godina odlučio za revolucionarni zahvat: svoje će male dućane pretvoriti, u suradnji s lancem Metro, u - samoposluge.
Duboko smo uvjereni da će i nakon toga "Shop Ćale", koji malom otočnom mjestu život znači, zadržati isti šarm kakav ima danas, zbog kojeg u Bruljama poželi ostati, makar su iz mjesta mnogi, i previše njih, otišli.