Namjeravate li, kao građanin grada Zadra, kupiti uskoro kakvu brodicu ili brod, najvjerovatnije će te plovilo, pa ma kakvo bilo, moći vezati jedino za – smokvu u dvorištu.
Naime, u Zadru je već godinama prisutno notorno pomanjkanje komunalnih vezova, dakle vezova kojima bi se trebali koristiti domicilni stanovnici ovoga grada. Posljednji novi komunalni vezovi, pod ingerencijom Županijske lučke uprave, osigurani su prije koju godinu na novopostavljenim pontonima u uvali Jazine, nakon njezina konačnog uređenja. Koliki je interes za vezove brodica i brodova u gradu najbolje pokazuje podatak da u Županijskoj lučkoj upravi na vez i ugovor čeka oko 300 vlasnika plovila. Ta uprava, inače, u uvalama Bregdetti, Foša, Jazine, Dražanica i Maestral ima ukupno 1300 korisnika, plovila na stalnom vezu.
U Jedriličarskom klubu "Uskok", koji je svojedobno u potkoncesiji od "Obala i lučica" dobio na korištenje sve vezove u uvali Vitrenjak, privezano je 630 plovila, pa je Vitrenjak, iako je formalno sportska lučica, zapravo i najveća i najuređenija komunalna luka u Zadru. Usput, u "Uskok" stalno pristižu i nove molbe za vez, a sve završe – na čekanju. JK "Uskok" se sve i da hoće nema gdje više širiti niti ima načina da poveća broj vezova.
26 milijuna kuna
Usprkos 26 milijuna kuna s kojima ove godine raspolaže, Županijske lučka uprava neće moći uložiti ni u jedan novi vez u samom gradu – uređenje, rekonstrukcija i adaptacija nekih od 108 luka i lučica s kojima upravlja ova uprava na području županije ove su godine prioriteti. A sve i da su planovi uprave orijentirani na uređenje zadarskih lučica i slabo neiskorištenih uvala, teško da bi se s tim zahvatima ovo javno poduzeće moglo samo nositi. Primjerice, uvala Bregdetti vapi za detaljnim preuređenjem, a njezinom bi se temeljitom rekonstrukcijom dobili i novi vezovi i podigao standard za sadašnje korisnike.
Još dvije zadarske uvale, možda i najljepše, ali i najzapuštenije u Zadru, uvale Dražanica i Maestral, spojene uz Obalu kneza Trpimira, neiskorišten su pomorski resurs, koji nikako dođe na red u gradskim planovima.
A planovi uređenja tih uvala ozbiljno su rađeni još prije više od 30 godina.
Prvi je put svoju viziju uređenja tih dvaju uvala u idejni projekt pretvorilo poduzeće 'Tankerkomerc' još sredinom 80-ih godina 20. stoljeća. Idejni je projekt tada naručen od Projektnog poduzeća 'Donat', a 1997. zadarski arhitekt Ante Uglešić je, opet po narudžbi iz 'Tankerkomerca', izradio detaljni plan uređenja obalnog pojasa od gradskog lukobrana, Đige, do lučice Vitrenjak. Projekt kolokvijalnog naziva 'Lungomare' bio je u startu vizija Bože Jusupa, dugogodišnjeg direktora 'Tankerkomerca', tvrtke izrasle iz okrilja moćne Tankerske plovidbe, s time da je i Stanislav Antić, još jedan sposobni zadarski direktor iz 80-ih godina, vodio 'SAS', kojem je bio na čelu u nekom obliku partnerskog odnosa u izgradnji novog dijela postojeće 'Tankerkomercove' marine. Jer, u startu, Jusupova je ideja bila da se 1981. otvorena marina proširi sve do uvale Vitrenjak.
Šutnja Grada
U kasnijim izmjenama prvotnih zamisli i u konačnoj artikulaciji Jusupove vizije u Detaljni plan uređenja uvala je Maestral bila predviđena za komercijalnu marinu s oko 290 vezova za brodove većih gabarita, a uvala Draženica je trebala imati između 300 i 400 komercijalnih vezova.
'Tankerkomerc' je u nekoliko navrata, od sredine 80-ih sve do 2002. slao zadarskoj gradskoj upravi, urbanistima, planerima, političarima i idejni i konkretni, završen projekt, detaljni plan uređenja, ali nikada s adrese na Narodnom trgu 1 nisu stigli odgovori niti bilo kakve reakcije, a cijeli su projekt zasuli prašina, a skoro i zaborav samih autora. I arhitekt Uglešić s kojim smo ovih dana razgovarali o tom starom projektu, morao se prisjetiti svih detalja i zamisli koje su se našle u konačnoj verziji.
A sasvim je sigurno da njegov projekt i danas zaslužuje pažnju i da je u osnovi - ma kako danas baš 'Tankerkomecu', tvrtki koja se u međuvremenu našla u problemima, ni u kom slučaju više nije prvi interes gradnja nove marine - i danas i te kako aktualan.
Uglešić je, naime, uvale Maestral i Dražanica od vjetrova zaštitio dugim lukobranima koji su logičan nastavak školjere koja štiti uvalu Vitrenjak. U svom je projektu koji obuhvaća 1900 m obale i 28,3 ha kopna i mora prvenstveno vodio računa u novoj poboljšanoj funkcionalnosti cijelog tog poteza, pa između ostaloga i o novom režimu prometa. Obala kneza Trpimira bila bi, uz ostalo, proširena za dvosmjerni promet vozila, dva pješačka traka, dva paralelna niza zelenih površina i rivu. Nasipavanjem sada nefunkcionalnih plićaka u obje uvale dobio bi se novi prostor, a ukupno bi bilo nasuto oko 8,2 ha mora.
Doduše, ta površina je uključivala i nasipavanje mora na tri glavne točke cijelog poteza gdje je bila predviđena izgradnja hotelskih i komercijalnih sadržaja te istezališta i servisnih funkcija između Vitrenjaka i Dražanice.
Zanimljivo, 'Tankerkomerc' je još '80-ih godina proveo sondiranje podmorja u uvalama kako bi se napravila karta statike za izgradnju gatova i lukobrana koja je i danas sačuvana.
Neiskorišteni resurs
Uprkos tome što ovaj 'Tankerkomercov' i Uglešićev projekt nikad nije naišao na razumijevanje kod gradskih vlasti i priliku za ozbiljnu prezentaciju i raspravu, pa i bez obzira na to što je u prvoj namjeri bio izrađen za potrebe komercijalnog, nautičkog turizma, nema sumnje da bi i danas mogao biti i te kako aktualan i prije nego što se pojavi neki novi, privatni investitor kojemu bismo olako predali ovaj veliki zadarski neiskorišteni resurs.
I da, komunalni, gradski vezovi, otvorena javna riva-šetnica i uvale zaštićene školjerama, zašto ne?