Čuli ste za ljude koji su raskinuli sve pravne veze s državom. Čitali ste u "Slobodnoj" i da je jednog od njih – a ime mu je Vedran Miočić Stošić – kaznio policajac jer je vozio automobil s registracijskim pločicama koje je sam konstruirao.
No, nameće se logično pitanje: ako je Vedran raskinuo sve veze s državom, kako ga ista ta (pravna) država može podvoditi pod vlastite zakone – i tko će presuditi tko je ovdje u pravu?
Odgovor je: Dražen Kasalo iz Stobreča, arbitar Arbitražnog suda pravde, a koji je, zapravo, već odlučio, preciznije, donio pravomoćni pravorijek da Republika Hrvatska nije imala pravo kazniti Vedrana za bilo što!
Na takvu se odluku sada prometni policajac s kojim je Vedran u sporu može žaliti nadležnom Trgovačkom sudu u roku od 90 dana, i to isključivo zbog eventualnih proceduralnih pogrešaka, a ako se to ne dogodi, Vedran Miočić Stošić može ovršiti prometnog policajca za nastalu štetu.
Nije riječ o nečemu što pravni sustav ove države ne poznaje. Dapače, udruga "Čovjek" je na temelju pozitivnih zakona Republike Hrvatske osnovala i donijela Pravilnik Arbitražnog suda pravde i on je počeo s radom. Ilustracije radi, na sličan se način arbitriralo u vezi s Piranskim zaljevom ili Spaladium Arenom, na temelju, dakle, volje stranaka u sporu.
Vedranov je slučaj jedan od njih devet u kojima je arbitar Kasalo arbitrirao na Arbitražnom sudu koji priznaju Ustav i zakoni Republike Hrvatske, iste one države koja ne dopušta Kasalu i istomišljenicima da s njom raskinu sve pravne veze.
– Vedran je tužio policajca koji ga je zaustavio, a kako se druga strana u zakonskom roku nije očitovala o njegovoj tužbi i prijedlogu da se spor riješi na Arbitražnom sudu pravde koji je osnovala udruga "Čovjek", tumači se, prema onoj poznatoj maksimi iz rimskog prava, a i prema Zakonu o Arbitraži – tko šuti, smatra se da pristaje. Tako je druga strana šutke prihvatila nadležnost ovog suda.
Kako je Vedran Miočić Stošić svojom slobodnom voljom, a slobodnu volju svi dobivamo samim činom rođenja, raskinuo sve pravne sveze s RH, jer drži da je on živi čovjek, a ne fizička osoba klasificirana pod OIB-om ili JMBG-om Republike Hrvatske, država Hrvatska nad njim nema nikakve ingerencije. Odluka je za mene kao arbitra bila prilično jednostavna – kaže Kasalo, i objašnjava da su arbitražni sudovi privatni, i da im građani sve češće prepuštaju da arbitriraju u sporovima jer su izgubili povjerenje u građanske sudove.
– Kako se država ignorantski odnosi prema činjenici da je nas desetak objavilo da smo ljudi, a ne fizičke osobe, i da s državom kao imaginarnom organizacijom nemamo nikakve pravne veze, iskoristili smo pravnu mogućnost koju nudi taj legalni, ali ne i pravedni sustav, i osnovali Arbitražni sud pravde, na kojem se ne sudi, nego arbitrira, što znači da tu pravorijek ne donose suci, nego izabrani pojedinci, a sukladno Pravilniku u kojem se jasno određuju pravila rada suda.
Druga je strana sada zbunjena ovim našim postupcima jer je činjenica da smo ih zaskočili na njihovu terenu. Odluka koju sam donio je pravedna i razumna – kaže arbitar Kasalo i navodi slučajeve iz sudske prakse nad kojima se zgraža cijela javnost – poput presude Tomislavu Horvatinčiću ili deložacije bračnog para iz Njemačke iz kuće na Viru – koje su, eto, donesene prema zakonu, a zdrav razum nam govori da su duboko nepravedne.
– Evo vam i moga primjera. Meni je došla kazna jer sam vozio skuter kojem je registracija istekla. Iako je skuter registriran na mojeg oca, on s njim faktički nema nikakve veze, gotovo ne zna kako izgleda. Iako sam sutkinji sve to ispričao i kazao joj da kazni mene jer taj skuter jedino ja koristim, ona je rekla da je to po zakonu nemoguće?! Dakle, ono što je zdravorazumski moguće, a to je da ja platim kaznu jer koristim taj skuter, zakon ne priznaje?!
Znači, ako nešto ne postoji u svim tim paragrafima koji su sucima na raspolaganju, oni jednostavno ne znaju što bi onda napravili – upozorava Dražen na boljke sustava protiv kojeg se pobunio i čije (ne)funkcioniranje objašnjava u knjizi "Kontrola uma u pravnom sistemu" i na web-stranici "Kontrola uma".
Kasalo će naglasiti da ovdje nije riječ o anarhiji.
- Mi kao ljudi samim svojim rođenjem dobivamo prirodna prava. Nitko ne može biti iznad čovjeka, pa mu ta prava uskraćivati ili ih povećavati, govoriti da mu daje neke privilegije ili mu ih oduzima. I kad takve argumente ponudite sucima, a koji su neoborivi, jer su razumni, onda vas sudac pokuša proglasiti ludim, neuračunljivim, pa vas pošalje na psihijatrijsko vještačenje, kao što je poslao mene.
Kako su tamo utvrdili da sam potpuno zdrav, onda sam tu istu državu koja mi je sve to priredila natjerao da plati isto to vještačenje, i platila ga je – uporan je Dražen, koji oko sebe kupi sve više sljedbenika koji s državom i njezinim institucijama ne žele imati ništa jer kao živa bića, kaže, ne žele živjeti u neživom svijetu.
– On je imaginaran, on, za razliku od živog svijeta, ne postoji. Države su samo trgovačka društva koja nas sve žele staviti u kutije, pretvoriti u brojke i nametnuti nam milijun omči bez kojih, uvjeravaju nas, ne možemo živjeti, što apsolutno nije istina.
Samim rođenjem imamo pravo na ovaj zrak oko nas, more, slobodu kretanja, naša slobodna volja nam to omogućava, i ne trebamo nikoga drugoga tko će nam to davati kao pravo ili ga uskraćivati, zvao se on faraon, kralj, car, ili Republika Hrvatska – naglašava još jednom Kasalo, koji je uvjeren da su tu istu RH, osnivanjem Arbitražnog suda pravde kao privatnog sudišta koje je po zakonu moguće utemeljiti, natjerali u pravnu klopku u koju ona tjera milijune građana već samim njihovim rođenjem.
Um nam žele kontaminirati
Vode li, ipak, ideje udruge "Čovjek" bezvlašću u kojem će svatko činiti što ga je god volja?
– To nikako. Mi polazimo od činjenice da je čovjek dobar, a ne zao, i da, ako ne čini drugome ništa nažao, treba ga pustiti da uživa slobodu koju je rođenjem stekao. Države su nastale po modelu koji su proklamirali u Crkvi, a to je da je čovjek zao i da ga kao takvog treba ograničiti u njegovoj samovolji.
No, to se onda pretvorilo u potpunu pravnu kontrolu uma, pa nam cijeli život prolazi u besmislu i utrci s administracijom za papirima koji nam uopće ne trebaju – poentira informatičar Kasalo, koji se s članovima svoje udruge uskoro sprema na uvođenje njihove kriptovalute koju neće moći kontrolirati nijedan monetarni sustav, ali to je već neka druga priča, čije ćete nastavke – okladio bih se – sa zanimanjem pratiti.
