.jpg)
„Neki su se uvjerili da od motike neće umrijeti“, u šali je komentirao predsjednik zadarskog Mjesnog odbora Ričina Kristijan Kotlar nakon što je provedena akcija čišćenja i uređenja manjih zelenih površina na Trgu Damira Zdrilića, gdje se i nalazi prostor MO Ričina.
Mjesni odbor Ričina opasao je prostor između početka Gaženičke ceste i istočnog dijela Ulice Ante Starčevića, te između dugačkih ulica koje svi u Zadru nazivaju starim imenima Benkovačka i Biogradska, iako su zadnjih godina preimenovane u više naziva, po dijelovima. Ričina je jedan od većih zadarskih kvartova, ima oko šest tisuća žitelja, no upravo za Ričinu, kao „omeđenu“ četvrt koja ima svoj Mjesni odbor, kažu da je „nastala umjetno.“ Desetljećima su Zadrani ovaj prostor nazivali „Gornji Arbanasi“, a cijelu četvrt su također desetljećima činile samo obiteljske kuće. Prve stambene zgrade Ričina je dobila jer su u njezin sastav ušle građevine izgrađene na Bulevaru, dok su 1988. i na samom pragu 90-ih godina izgrađene tzv. crvene kuće, kako ih nazivaju mještani Ričine. To je tek nekoliko četverokatnica u Ulici Tomislava Ivčića, skladno uklopljenih u četvrt, i to je ujedno sve što Ričina ima od zgrada.
- Ne samo da se kvart praktično sastoji od obiteljskih kuća, nego nemamo ni osnovnu školu, ni srednju školu, niti župu. To su ipak mjesta okupljanja, žarišta gdje se rađaju inicijative i gdje se stanovnici susreću. Ovako, Ričina nema svoje središnje mjesto okupljanja, iako ima toliko stanovnika. U cijelom kvartu imamo jedan kafić. Stoga sam uporan u nastojanju da se sa jedinog trga kojeg imamo, ispred Mjesnog odbora, uklone automobili i da se prostor uredi. U objektu u kojem ured ima Mjesni odbor je i dječji vrtić, kako to uopće izgleda kada djeca izlaze direktno na parkiralište?
Nama je ogroman problem i kronični nedostatak zelenih površina, one zapravo ni ne postoje, ja bi ih nazvao sporadičnim grmovima. Napravljeno je višenamjensko igralište, tek sada, pa ni tamo još nema većih sportskih druženja i turnira, a onda je sve uokolo betonirano. Tražili smo da sa strane otvore barem tri rupe i neka se posade tri stabla. I stave tri klupe. Vjerujem da će Grad to učiniti. Kao predsjednik Mjesnog odbora preuzeo sam odgovornost za probleme, ali su novac i odluke u rukama Grada – u dahu je „istresao“ Kristijan Kotlar, nezadovoljan činjenicom da se malo toga može učiniti kako bi se kvaliteta života stanara Ričine poboljšala.
Primjerice, dvije prometne „žile kucavice“ – Put Vukića i Put Kotlara – su dvosmjerne, a ni jedna nema nogostup, ni sa jedne strane. Na Putu Vukića, na nekim dijelovima, čak se ni dva automobila ne mogu mimoići, pa pješaci svakodnevno imaju gotovo pogibeljnu situaciju.
- Puno djece ide u Arbanase u školu, meni je strašno što nema nogostupa, mada nije bolje ni djeci koja idu u školu na Smiljevac. Jednostavno je sve preskučeno za ozbiljnije promjene. Insistirao sam na dva ležeća policajca na Putu Vukića, za sada imamo jedan. Na Putu Kotlara su dva, tražimo još jedan i ne znamo zašto je „nestao“ pješački prijelaz. Radimo i na tome da se Ulica Jurja Šižgorića probije do kraja, izašla bi kod restorana „Stipe“ na Benkovačkoj ulici, i to bi rasteretilo prometne čepove, no ni tamo širina ulice neće dozvoliti nogostupe – nezadovoljan je Kotlar.
Ipak, Ričina je četvrt u kojoj stanovnici imaju ambulante, ljekarnu, nekoliko prodavaonica, obrte poput frizerskih ili kozmetičarskih salona, „malu pijacu“, veterinarske ambulante, benzinsku crpku, auto servis… Najviše nedostaje poštanski ured, te trgovine koje bi nudile širi asortiman proizvoda, ne samo prehrambene i higijenske artikle. Nedostaje i igrališta za mališane, postoji samo jedno, i to na Bulevaru, dok na cijelom potezu do Gaženičke ceste stotine djece nema uređene površine za igru.
"Za 'Liburniju' Ričina ne postoji!"
- Moje želje su da Ričina dobije školu, za što sam svjestan da je „velik zalogaj“, no mislim da bi barem vrtić mogao dobiti 10-satni program kao svi drugi. Želim da uredimo Trg i da na više načina poboljšamo društveni život. Postoji i posebna tema koja mi je doslovno trn u oku, a to je javni gradski prijevoz. Za „Liburniju“, Ričina kao da nije ucrtana u prostor Grada Zadra. Tu je najozbiljnije narušena kvaliteta života, primjerice, stanovnici Ričine ne mogu javnim prijevozom doći do bolnice, ne mogu zapravo doći nigdje jer autobusa koji bi prolazio Ričinom jednostavno nema – kaže Kotlar.
OCJENE:
Fasade: 2
Zelenilo: 2
Komunalni red: 3
Opći dojam: 3
RIJEČ STRUKE: Lenka Martinović, dipl.ing.arh.
- Potok Ričina u istoimenom zadarskom naselju dijeli područje na istočni manji i zapadni, veći dio. Prve kuće grade se 50-ih i 60-ih godina, a naseljavanje generira gradnja i otvaranje pruge 1967. godine. Grade se zapadno od potoka Ričina, dok se na istočnom dijelu nalazi groblje. Nastaju isključivo obiteljske kuće na nekoć poljoprivrednim parcelama. Kasnijim nastavkom „divlje“ gradnje, grade se kuće i na području istočno od potoka, što oduzima prostor predviđen za proširenje groblja.
Većina objekata u naselju Ričina nastaje bez plana, stihijskom gradnjom. Zbog toga naselju nedostaje kvalitetna cestovna infrastruktura, površine za parkiranje, centar naselja, zelene i rekreativne površine. U takvim situacijama često ulice preuzmu ulogu centra, tako je i ulica Put Kotlara preuzela ulogu opskrbe, servisa i susreta stanara.
Prostornim planom uređenja grada Zadra naselje Ričina je obilježeno kao područje stambene namjene, uz zonu područja mješovite namjene i groblja. Plan predviđa proširenje i gradnju sekundarne gradske ceste, spoj Ulice Franka Lisice i Ulice Miroslava i Janka Perice, uz potok Ričina, koja bi se dalje nastavljala na Gaženičku cestu, prema luci.
Urbana sanacija kao skup planskih mjera kojima bi se poboljšala kvaliteta stanovanja nužna je za naselje Ričina. Nezakonita gradnja, posebice ovako gusto građena, nepovratno devastira prostor. S obzirom da je većina tih objekata ozakonjena ili će se tek ozakoniti postupkom „legalizacije“, nužna je izrada studije i analize postojećeg stanja u prostoru cijelog naselja sa ciljem poboljšanja karaktera izgrađenog prostora, te provođenje općeg interesa osiguravanjem (čuvanjem) prostora za provođenje urbane mreže javnih površina - zaključuje arhitektica Martinović
RIJEČ STANARA:
Gabrijela Meštrović Maštruko: Živjela sam u Ričini kao dijete, te sam se sada, nakon dugo vremena, vratila i živim u obiteljskoj kući. Stoga imam dobar „pogled unatrag“, promjene su velike, prije su tu bile samo livade i travnjaci, a sada je to velika gradska četvrt sa brojnim kućama, zgradama, sa jako puno djece. Primijetila sam da se Kristijan Kotlar, koji je u Mjesnom odboru, jako trudi da od cijelog tog prostora nešto napravi, da bude ugodnije, a osobno mislim da jako nedostaje društvenog života, da je to najveći nedostatak i tu bih se rado uključila, pomogla u čemu mogu. Drugo zaista sve imamo, a i more nam je blizu.
Božena Bačić: Obiteljski život u Ričini je ugodan, u neposrednoj blizini moje kuće imam sve što je u svakodnevnici potrebno, od prodavaonice do mesnice i ambulante, ljekarne… No problem vidim već u skoroj budućnosti za moju djecu, od toga da se nemaju gdje igrati, nedostaje pravih, uređenih dječjih igrališta, a djece je inače u Ričini puno. Drugo, zelenilo nam je nužno potrebno, sadnja stabala… Ne razumijem zašto bi dječja igrališta i hortikulturno uređenje trebali biti tako nedostižni. Za kraj sam ostavila najveći problem: javni prijevoz. Potpuno je nejasno zašto u tom pogledu uopće ne postojimo.