Krajem prošlog tjedna svjetlo dana je ugledao Nacrt prijedloga novog Zakona o otocima kojeg je autor radna skupina Ministarstva reginalnog razvoja i fondova Europske unije, dostupan je u sustavu eSavjetovanje, a javna rasprava o ovom prijedlogu trajat će do 26. lipnja.
Dosadašnji Zakon o otocima je sa svojih skoro 20 godina bio zastario, život ga je pregazio, a Hrvatska je od vremena njegova donošenja postala članicom Europske unije koja je drastično u tom periodu mijenjala svoj pristup otocima i održavanju života u njima. Koliko je stari zakon bio nepravedan, možda najbolje govori primjer otoka koja su u sastavu grada Zadra, sedam manjih i slabo naseljenih školja kod kojih je bio najočitiji trend odlaska stanovništva. Ti su otoci, Molat, Premuda, Olib, Silba, Rava, Iž i Škarda, nosili teško breme indeksa razvijenosti u razini svog centra Zadra, što je, najednostavnije rečeno, značilo da su bili zakinuti u korištenju sredstava europskih fondova namijenjenih nerazvijenim i slabo razvijenim područjima. A ako se uz to pridoda notorni maćehinski odnos samoupravnog centra Zadra prema potrebama, prvenstveno infrastrukturnim, otočnih mjesta i žitelja u njima, a u tom su odnosu otoci dobivali mrvice gradskog proračuna s vječitim objašnjenjem da "nema sredstava" (iako se gradski novci razbacuju na druge strane, pogotovo na neka suvišna kadrovska i savjetnička rješenja, u maniri pijanog milijardera). Kontinuirano stagniranje i pustošenje otoka lako su objašnjiva činjenica.
Nova indeksacija stupnja razvijenosti samo za otoke, na nerazvijene, slabo razvijene i razvijene samo je jedna od važnih novosti koje donosi nacrt novog zakona. Neki od drugih konkretnih novosti su: zapošljavanje otočnih koordinatora na poslovima organiziranja, pokretanja i koordiniranja planova i projekata važnih za održivi razvoj otoka koji će ujedno imati zadatak koordinirati svoje aktivnosti s nadležnim ministarstvom, zatim subvencioniranje prijevoza vode i za gospodarstvenika na otocima (osim onih čije su djelatnosti vezane za turizam, što je po mnogima jedna od najvećih propusta nacrta), proširenje uporabne funkcije Otočne iskaznice, pa proširenje statusa otočanina, pri čemu će svaki građanin EU-a koji ima nekretninu na otoku te na njemu godišnje provede 182 dana dobiti taj status sa svim benefitima koje nosi, s tim da nije jasno kako se može utvrditi koliko je tko proveo dana godišnje na otoku.
Viša savjetnica za otoke i poljoprivredu u Upravnom odjelu za gospodarstvo, obrtništvo i razvitak otoka grada Zadra Andreja Baraba bila je dio tima koji je izradio nacrt novog zakona. Ona kaže da se novim zakonom htjelo postići da Hrvatska kao država s više od 1200 otoka uhvati korak s vremenom i prilagodi zakonske regulative novim razvojnim potrebama.
- Ovim su nacrtom otoci prepoznati kao područja s razvojnim posebnostima, određen im je i poseban planski i programski pristup nositelja politike, što se ovim zakonom dakle ostvaruje, a s pratećim podzakonskim aktima koji će uslijediti i u razdoblju implementacije i provedbe cijelog ovog pravnog okvira - otoci i otočani bi trebali imati pažnju državne vlasti koju i zaslužuju – kaže Baraba te dodaje kako bi otoci pod gradskom samoupravom trebli imati višu razinu samostalnosti u odlučivanju o korištenju novca koji im je namijenjen.
Predsjednik Otočnog sabora Denis Barić također je zadovoljan prijedogom novog zakona iako ima primjedbi na kratki rok u kojem se javnost može očitovati o njemu, a kaže da očekuje reakciju Ministarstva turizma na prijedlog da se gospodarstvenicima na otocima kojima je djelatnost turizam (opet) ne omogućuje subvencionirana voda. Tvrdi i da nije određena definicija malog otoka (u sadašnjem zakonu su ti otoci poimenice nabrojani), ali vjeruje da će otočani vrlo brzo nakon donošenja novog zakona, koji bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja iduće godine nakon izglasavanja u Saboru i te kako osjetiti nove olakšice.
Kako je i sam s otoka Iža, dakle jednog od onih koji su u sustavu grada Zadra, zna kako su do sada stvari išle s financiranjem otočnih potreba.
- Tek bi sad, nakon donošenja novog zakona, stvari mogle biti dobre jer će grad Zadar moći konkurirati za novac iz EU-a za svoje otoke – kaže Barić i usput dodaje kako bi bilo najbolje za razvoj nerazvijenih otoka potpuno ukidanje PDV-a na njima. To bi bio vrlo konkretan okidač za razvoj otoka i života na njima u svakom smislu.
Siniša Kulišić, predsjednik Mjesnog odbora Veli Iž, drži da je prijedlog novog zakona perfektan, ali je i skeptičan:
- Mi smo i do sada ima dobrih zakona, ali se nisu provodili – kaže Kulišić, autor zimskog veselog projekta "Iška kraljica" kojim je na ovaj otok privukao pozornost cijele Hrvatske.
- Papir je jedno, a život sasvim nešto drugo, tako da ćemo tek vidjeti koliko će zakon i u stvarnosti biti perfektan. Moja najveća primjedba se odnosi na nemogućnost korištenja subvencionirane vode za obrte i poduzeća koja se bave turizmom. A što to imamo na otocima, pogotovo ovim našim zadarskim, nego turizam? Zašto bi voda hotelu na Ižu bila deset puta skuplja nego onom na kopnu? - pita se Kulišić te dodaje kako mu nije jasno i kako će saživjeti otočni koordinatori, novo radno mjesto koje predviđa novi zakon.
Ni Kulišić, kao ni drugi predsjednici mjesnih odbora s otoka koji pripadaju gradu Zadru, zapravo još nisu ni proučili nacrt novog zakona. Ako nisu oni, onda nije ni većina otočana, pogotovo onih koji se ne služe internetom, a takvih je najviše – otočno je stanovništvo u prosjeku vjerojatno najstarije u Hrvatskoj.
Gradska savjetnica za otoke Andreja Baraba uputila je svim mjesnim odborima link s nacrtom zakona i preporučila da se izvjesi na mjesnim oglasnim pločama, ali na to Sara Lovrović, predsjednica Mjesnog odbora Silbe, kaže:
- Mišljenja sam da je dosta loša komunikacija i organizacija unutar strukture Grada Zadra pa se to odražava na odnos i komunikaciju s mjesnim odborima. Grad u nekim vrlo bitnim odlukama, poput Prijedloga zakona o otocima i izmjena prostornog plana, ostavlja premalo vremena za kvalitetan dijalog između mjesnih odbora i mještana, a tvrdi se da se sve to radi zbog bolje povratne informacije i da bi se čuo glas svakog otočanina. Što se tiče samih pročelnika, tu iz mojeg iskustva imam samo riječi hvale, ali nastaje problem kada oni delegiraju posao svojim suradnicima koji nisu toliko proaktivni i spremni za rad. Veliki problem nastaje u činjenici da kada treba platiti mjesečne račune raznim ustanovama/djelatnostima, onda smo dio Grada i to se očekuje da bude redovito od nas, ali kada tražimo za te iste novce i zasluženu uslugu, onda dolazi do problema.
Ovako definirani problem komunikacije između otočana i gradske uprave, kojima su otoci daleko od očiju, pa i od srca, zapravo otkriva da ni najbolji zakon neće biti od pomoći ako vlast, bila ona gradska, županijska ili državna, u potpunosti ne promijeni odnos prema otocima koji su vrlo često tek ukras za marketinšku samohvalu, a zapravo tek veliki prirodni domovi umirovljenika i zimi i privatizirane oaze mira za stanovnike kontinenta u ljetnom periodu.