JEDINI PREŽIVJELI Frane Lučić ostao je sam i bez novca: 'Takav život ne bih poželio ni najgorem neprijatelju'

JEDINI PREŽIVJELI

Teško je biti Frane Lučić, mladić naruženog tijela i bez svih deset prstiju na rukama, u državi u kojoj se loptica odgovornosti radi njegova obeštećenja kao jedinog preživjelog vatrogasca u kornatskoj tragediji neumorno prebacuje s jednih na druge, piše Jutarnji.hr.

Još je teže probaviti činjenicu da već godinama Lučić besramno (po)služi za nečiju samopromociju, prikupljanje glasova, jačanje popularnosti i dizanje ljestvice vlastite humanosti. Jer tada, ali samo tada, svima su puna usta Lučića. No ono što bode u oči jest gola činjenica da se bliži 11. godišnjica od stradavanja na Kornatima i da taj jedini preživjeli vatrogasac nije dobio niti jedne lipe odštete.

Dva sudska spora

U Zagrebu i Šibeniku Lučić vodi dva sudska spora koja nisu stajala na mjestu, no oba su rezultirala presudama koje su viši sudovi srušili. Na šibenskom sudu traži odštetu od Općine Tisno i lokalnog DVD-a, a na zagrebačkom vodi bitku protiv države i Grada Šibenika.

- Svaki dolazak u sudnicu mi je iznimno težak, depresivan. Danima nakon toga ne mogu doći k sebi. Gorčina samog događaja u kojem sam izgubio zdravlje i prijatelje, kao i samo prisjećanje na tu nevolju iznova me bacaju u tešku depresiju koja se ponekad čini kao da nema kraja - otkriva ogorčeno za Jutarnji list Frane Lučić.

Njegov odvjetnik Šime Savić, nakon još jednog u nizu ročišta na Općinskom radnom sudu u Zagrebu koji vodi u Lučićevo ime protiv države i Grada Šibenika, ne pronalazi riječi za beznađe u kojem se tišnjanski vatrogasac-heroj našao.

- Suđenja za naknadu štete se ponavljaju. Od države Frane još nije dobio ni kune, iako svi dobro znamo da on na Kornate nije išao u šetnju, nego je spašavao državnu imovinu. Jedno desetljeće je već iza nas i bilo bi logično da se vlast ponaša korektno jer, ako otvorimo bolje oči, Frane je radio za opće dobro. Posebno je bitno i da je Republika Hrvatska svim oštećenima, odnosno obiteljima poginulih Franinih kolega vatrogasaca, isplatila oko 15 milijuna kuna, a jedini preživjeli vatrogasac je dobio jednu veliku nulu - kaže Šime Savić.

Jedino kad su izbori, dodaje još Lučićev odvjetnik, “onda mu u Tisno dođu premijeri, slikaju se i odu dalje svojim putem, a Frane ostaje sam u svome beznađu, bez novca i na rubu egzistencije”.

Stanje u kojem se Lučić našao nakon što se nesebično s kolegama otisnuo na Kornate ne bi se poželjelo ni najgorem neprijatelju jer, s obzirom na pretrpljene teške opekline, mora trošiti značajna novčana sredstva za preparate za kožu i jesti posebnu vitaminsku prehranu da bi preživio.

Nikoga nije briga

- Za Franino stanje nikoga nije briga. Četiri su tuženika u dva postupka, od države i Grada Šibenika preko Općine i DVD-a Tisno. I svi oni redom kažu da s njegovim stradavanjem nemaju veze. Nakon ukidanja sudske odluke i upute Županijskog suda, očigledno je da će RH vjerojatno biti u obvezi plaćanja odštete jer je iz rješidbe, kao i zadnje održane rasprave na Općinskom radnom u sudu u Zagrebu, razvidno da je gašenje požara opasna djelatnost, a sukladno Zakonu o vatrogastvu, vatrogastvo je humanitarna i stručna djelatnost u interesu države.

Također, s obzirom na to da su Dražen Slavica i pokojni Dino Klarić bili djelatnici Grada Šibenika, očigledno bi Grad i država trebali biti u obvezi solidarnog plaćanja odštete - pojašnjava još Savić koji za svoga klijenta potražuje oko četiri milijuna kuna s kamatama.

Kako je Lučić “ispao” s liste obeštećenja na kojoj su se našli drugi pa je tako doveden u neravnopravan, diskriminatorni položaj i je li u svemu svoje prste imala politika, pitanja su koja traže odgovore.

Potresno svjedočenje: 'Vatra mi je spalila šake, a kaciga se gotovo istopila'
Dražen Slavica, bivši glavni šibenski vatrogasni zapovjednik, u ponovljenom suđenju nepravomoćno je oslobođen krivnje da je svojim propustima pridonio stradavanju 12 vatrogasaca u kolovozu 2007. godine na Kornatu.
Tijekom suđenja Slavici, svjedočio je i Frane Lučić koji je, podsjetimo, detaljno opisao svu stravu koju je proživio na otoku. Vatra mu je zahvatila noge i spalila šake, a kaciga mu se gotovo otopila na glavi. Vrat i zatiljak su mu se počeli stezati. Legao je na stijenu i previjao se od bola. Zadnjim snagama uspio je nekako izvući mobitel i zubima otipkati 193, ali signala nije bilo.
Pomoć je u agoniji s kolegama čekao pet, šest sati. Prvi do njega je stigao HGSS. Lučić je još tada kazao da je Slavica prije odlaska na intervenciju prema vatrogascima bio otresit. Jednom je poručio: “Što će ti oprema, ne ideš na skijanje!”, a Lučića je upitao: “Što će ti voda?” i naredio mu da izvadi svu opremu.
Naslovnica 4 kantuna

Najčitanije