U Zadru je 1956. godine otvoren Filozofski fakultet. Odluka je donesena godinu ranije i Fakultet je bio dio Sveučilišta u Zagrebu, a 1974. godine prešao je u sastav novoosnovanog Sveučilišta u Splitu.
Prva generacija zadarskih studenata tada je, 1956. godine, živjela u gradu koji je imao jedva dvadeset tisuća stanovnika. Studenata je bilo 150.
Danas, 62 godine poslije, studente brojimo u tisućama. Filozofski fakultet prerastao je prije 15 godina u Sveučilište, pa rektorica prof. dr. sc. Dijana Vican često, upravo zbog broja od šest tisuća studenata, kaže kako je Sveučilište u Zadru „postalo grad u gradu“. U tom „gradu“ studenti imaju 27 sveučilišnih odjela, kabinete, sveučilišni kampus sa restoranom i Studentskim domom, četiri znanstveno-istraživačka centra, svoje poljoprivredne površine na kojima studenti proizvode četiri vrste vina… Sve to uz reprezentativnu zgradu Sveučilišta na zadarskoj rivi. Tolika ekspanzija ove visokoškolske ustanove, za što je uložen izniman napor, objašnjava se prvenstveno velikom zajedničkom željom za napretkom grada u znanstvenom smislu, paralelno sa razvojem Znanstvene knjižnice, Državnog arhiva, HAZU-a i drugih kulturnih i znanstvenih institucija.
Naš sugovornik, jedan od rijetkih Zadrana „svjedokâ vremena“ koji su Fakultet upisali upravo te prve, 1956. godine, kada su bili jedini „brucoši“ u cijelom gradu, je publicist i bivši dugogodišnji novinar „Slobodne Dalmacije“ Abdulah Seferović. Na pitanje o prvim dojmovima o novootvorenom fakultetu u gradu u kojem izabrao studirati, Seferović kaže:
- Izložba Zlato i srebro Zadra 1951. u Zagrebu i Filozofski fakultet 1956. u Zadru velike su oznake kreativnoga potencijala Grada koji je konac Drugoga svjetskog rata dočekao posve uništen i sa samo osam tisuća stanovnika. Odlučiti se u takvim okolnostima, kada su u cijeloj bivšoj Jugoslaviji postojala samo dva fakulteta izvan tzv. republičkih središta (u Novom Sadu i u Rijeci), i kada se do Zagreba putovalo 12 sati, a do Splita „samo“ šest, značilo je povjerovati u zadarski genius loci i njegovu moć. Hrvatski kompozitor Igor Kuljerić (1938 – 2006), odrastao i školovan u Zadru, svojedobno je izjavio kako sva njegova glazba koju je skladao izvire iz njegovih „dječačkih fascinacija zadarskom rivom“. A ta Riva u njegovo gimnazijsko doba bila je hrpa sablasnih ruševina. Premda dokraja uništena, sveudilj je čuvala snagu kultnoga zadarskog prostora koji trajno zrači neku simboličnu energiju. To je to što je omogućilo da Filozofski fakultet s tek 150 studenata u gradu s 20-tak tisuća stanovnika izraste u Sveučilište sa više od šest tisuća studenata i grad s više od 70 tisuća stanovnika – rekao je Seferović.
Dodao je da sve ono što se u Zadru i oko njega događalo u tom razdoblju, od obnove i podizanja Grada, gradnje magistrale, masleničkog mosta, željezničke pruge, tunela sv. Rok, do autoceste i luke Gaženice, sve su to pratili i podupirali Fakultet i Sveučilište.
Ta sinergija dovela je do današnjih 27 sveučilišnih odjela, od kojih neki plijene pažnju, kao Odjel za hispanistiku i iberske studije, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, ili Odjel za rusistiku.
- Zadar je atraktivno mjesto za studente iz drugih dijelova Hrvatske i inozemstva, jer ima i svoje kulturne znamenitosti, prirodne ljepote grada i šireg zadarskoga područja, geografsko-klimatske uvjete, prometnu povezanost… Imamo visok studentski standard i male studijske skupine – kazala je rektorica Vican.
Važnost Sveučilišta za život Zadra u općem, građanskom i urbanom smislu je neupitna. Studenti grad čine dinamičnim, ispunjen inicijativama i aktivnostima iz kojih i Grad i Sveučilište crpe snagu. U 62 godine postojanja njegov doprinos razvoju Zadra je izniman, uz najnovije poticanje istraživanja mora i pomorstva, te izdavačku djelatnost koja traje već jedanaestu godinu.
Zabilježena sjećanja prvog brucoša A. Seferovića iz 1956.god.:
„U malenom gradu, uništenom u ratu i prometno izoliranom, bilo je veličanstveno doživjeti upis na fakultet. Zamisli fakultet s niti dvjestotinjak studenata. Svatko je svakoga znao. Ozračje je osjetno oživjelo 1957. godine kada se upisao veći broj studenata (i studentica!) iz Splita i Rijeke. Đir za mladost bio je od Trga, rezerviranoga za starije, do Kazališta i nazad! Dalje se nije moglo od ruševina. Ljeti se đir selio na Rivu. Na faksu nismo slušali predavanja na svojem odsjeku već i na drugima. Gostovali su profesori iz Zagreba, pa tko, na primjer, ne bi išao slušati Hergešića ili Filipovića!
Put iz grada do faksa vodio je kao i sada kroz Varoš, ali onda je to za nas bila Dolina ćupova. Jedino i isključivo pokoja konoba s vinom i – eventualno – slanim srdelama. O kafićima i zalogajnicama nije se ni sanjalo. Puno kasnije pojavio se jedan ili dva tzv. zdravljaka s jogurtom i paninima.
Kroz Varoš smo điravali češće jer je Znanstvena bila u istočnom krilu zgrade Gradske uprave. Studentski klub je otvoren puno kasnije, kada su prvi studenti već postali profesori. No vrlo su savjesno posjećivali Studentski klub u Barakovićevoj ulici gdje su redovno susretali Momčila Popadića, Luku Paljetka, Roku Dobra, Miljenka Mandžu ... Kasnije će Sandi Vidulić to mjesto okarakterizirati kao „gnijezdo alternativnog načina života, subkulturni geto“!
Kulturno ozračje u gradu bilo je, recimo, skromno, ali prisno. Svi su u svemu sudjelovali. Na primjer, prof. Dalibor Brozović bio je istodobno i lektor u Narodnom kazalištu, a Joso Špralja stanovao je u suterenu Fakulteta gdje mu je bio i fotografski laboratorij…“