Obično to tako bude, kad na teren odete s namjerom da intervjuirate dalmatinskog Pabla Escobara, da se zajednički slikate kako umirete od smijeha sa jointom u ustima, a onda se u redakciju vratite s utjehom, pola zrele lubenice i dinjom od četiri kila.
Taj Pablo, rečeni Escobar, strah i trepet zadarske narko scene, krsnim se imenom zove Tomislav Rosan, rođen je u Pakoštanima, ima 80 godina, metar i šezdesetipet, niti pedeset kila, šiltericu sa šljokicama i jedan zub u glavi. I već godinama, kronično, kaže, pati od astme, gihta i povišenog krvnog tlaka. Ne ističemo to zato da bi čovjeku u javnost nepotrebeno iznosili detalje iz zdravstvenog kartona, već kako bi razložno objasnili zašto se policija tako žestoko okomila na ovog opasnog djedicu. Koji po broju prijava i postupaka koji se protiv njega vode za uzgoj i preprodaju marihuane ispada, je li, glavni opskrbljivač travom od Zadra do Singapura. A čovjek samo sebi pokušava sačuvati i produžiti zdravlje. Ne vjerujete?
- Sve je to banda! Ma 'ko im mater... – odgovara Tomislav koji nas je primio u svoju kuću u Pakoštanima ne bi li stao na kraj pričama u javnosti kako je on nekakav veliki diler, krupni preprodavač indijske konoplje, čovjek "jači od sustava", kako ga je jednom sarkastično okarakterizirala tužiteljica, koji tu "strašnu opojnu drogu" uzgaja u vrtu ispred kuće. Velika je to kuća na lijepom mjestu u Pakoštanima i ispred nje prostran vrt s dozrelim gredicama paprika i pomidora. A između njih, nažalost, samo tragovi pedesetak stabljika marihuane koje su dan ranije policajci povadili i ponijeli sa sobom. Nažalost, kažemo, jer smo baš htjeli s "djedicom marihuanom" zapaliti po jednu trubu u dubokom hladu ispod velikih eukaliptusa, pa nek' se oči sjaje! No policajci su travu odnijeli, a zauzvrat nesretnom Tomislavu ostavili novu kaznenu prijavu za uzgoj i preprodaju marihuane...
- Nikada nikome ništa nisam prodao! Ja samo spašavam živote. Svoj i tuđe. Koliko sam ih dosad spasio? Ne pitaj me. Ne želim ni znati – iskreno će Tomislav raskolačenih plavih očiju. Nekako mu se čudno sjaje, no Tomislav nas uvjerava da nikada u životu nije zapalio cigaretu a kamoli joint. A i da jest zapalio, ne bi imao ništa protiv, jer koliko on zna, a o tim stvarima, veli, zna dosta, nikad nije čuo da je netko dobio rak pluća zato što je pušio marihuanu.
- Došli su u civilu. Rekli su mi, zamislite, da se miris marihuane iz vrta čuo na ulici. Ušli su mi u kuću, meni ni u vrt nisu dali da uđem, i sve su povadili iz pitara i zemlje. Bilo je više od pedeset biljaka. Neke su imale pola metra, neke preko dva. Posadio sam ih prije mjeseci i pol dana – priča nam Tomislav.
Prije dvije godine su vas oslobodili za uzgoj i navodnu prodaju indijske konoplje, ali je presuda ukinuta. Sada ćete opet morati po sudovima...
- Ma mogu mi svi popušit... - iživcirao se Tomislav. - Bolje mi je da ništa ne govorim...
Ali kad govori, stvari su jako zanimljive.
- Ja sam već bio na drugom svijetu. Doktori mi danas skidaju kapu. Imao sam giht, prije sedam-osam godina, devet litara vode su mi izvadili iz desnog koljena – zavrće nogavicu kako bi pokazao ožiljke.
- Onda sam u Grazu, gdje sam radio, i gdje mi danas žive žena i kći, pročitao knjigu dr. Gurschera o liječenju marihuanom. Uzeo sam šaku sjemenki marihuane i pomiješao s mlijekom. Kad sam to popio giht kao da je netko rukom odnio. Nikad više nisam imao takve probleme. Kasnije sam se i astme tako riješio.
Kako?
- Dok marihuana raste ja sam zdrav. Dođem blizu nje i mirišem je – govori Tomislav i širi nosnice baš kao da će sada udahnuti cvijet s vrhova konoplje.
I onda je zapalite...
- Ne. Nikad nisam ni cigaretu zapalio.
Pa kako je konzumirate.
- Kao ulje. To je zdravlje! – kaže ushićeno i otrči do sobe po nekoliko staklenih bočica u kojima je bilo ulje kanabisa.
- Ovo liječi sve. Svima pomaže. A kad ne radim ulje stavim nekoliko listova u biljni čaj – nastavlja Tomislav i pokazuje desetak kartonskih pakiranja viskija koje je pretvorio u malu biljnu apoteku. Za svaki slučaj, odmah na stol vadi i knjigu "Ljekovito bilje" Simona Ašića, kako bi nas uvjerio da njegovo znanje o ljekovitom bilju seže puno dalje od uzgoja marihuane.
U invalidsku mirovinu je otišao prije dvadeset i nešto godina. Dugo je vremena radio kao hausmajstor u Austriji. Onda se vratio u rodne Pakoštane, u veliku kuću koju je sam podigao i u njoj sada sam živi. Vidi se to na svakom koraku, ali Tomislavu to puno ne smeta. Cijeni i voli svoj mir, ne gnjavi, kaže, nikoga, bavi se poljoprivredom i pomaže ljudima kad mu se obrate. Drago mu je pomoći, ali se to ne bi moglo reći i za ljude kojima je pomagao. Jednoj je lokalnoj ženi tako posudio knjigu iz koje je crpio znanje o ljekovitosti marihuane, ali mu je nikada nije vratila. Drugu, neku Marinu iz Banja Luke, pozvao je u kuću da se uči kako se priprema ulje od kanabisa, a ona mu je ukrala marihuane u vrijednosti 80 tisuća eura.
- Ubrala je i pobjegla. Da mi svi vrate dugove imao bi milijun eura – uzdahne Tomislav.
Za vrijeme rata iz Austije je u hrvatsku prevozio lijekove i medicinsku opremu. Pomogao je tako, kaže, na desetinama ranjenih. Nikada nikome zlo nije napravio. Tko ga je ikad pitao za pomoć, pomagao je, a sada ga zbog uzgoja marihuane u svom vrtu, za svoje zdravlje, za svoje potrebe, proganjaju kao da je najgori kriminalac.
- Nikada nisam prodavao. Bolje da ne govorim. Tko muči, dva uči – mudar je Tomislav, pa sa stola dohvati jedan stari mobitel ne bi li nam pokazao slike koje u njemu čuva.
Vi to sve vidite, bez naočala?
- Vidim, vidim...
Nemate problema s glaukomom?
- Nemam, nemam... Zašto pitaš?
Ma, oči vas se nekako čudno sjaje...
U vrtu imao 460 stabljika pa radio sklekove u sudnici
Prije dvije godine tada 77-godišnji Tomislav Rosan oslobođen je na Općinskom sudu u Zadru optužbe za neovlaštenu proizvodnju marihuane radi daljnje prodaje. Odvjetništvo je tražilo strogu kaznu smatrajući da laže kada kaže kako marihuanu u kombinaciji s drugim ljekovitim biljem koristi za pripravu ljekovitog čaja i za obloge, no sudac Ivan Marković utvrdio je da ne postoje čvrsti dokazi za optužbu koja ga je teretila. Naime, policija je 2012. u njegovoj kući pronašla dvadesetak stabljika indijske konoplje i 72,5 grama marihuane. Nakon presude Tomislav je suznih očio kazao kako nikada u životu ništa nije ukrao, te da uopće ne shvaća pojam da je on od "nečega oslobođen".
No oslobađajuću presudu u Zadru prošle godine je ukinuo Županijski sud u Splitu koji nije povjerovao Tomislavu da je marihuanom liječio giht jer za tako nešto nema medicinske potvrde iako je priznata ljekotvorni učinak konoplje za astmu i neke druge zdravstvene tegobe. Kako bi dokazao učinak konoplje na svoje zdravlje, Tomislav je na početku ponovljenog suđenja pred sucem Tomislavom Šimićem izveo nekoliko sklekova. To međutim nije sve.
Prije dvije godine kod Rosana je pronađeno prava plantaža, 460 stabljika marihuane većih od dva metra. Uzgajao ih je u kontroliranim uvjetima u podrumu i na krovu kuće, sa rasvjetnim i ventilacijskim sustavom, sustav grijanja i mjerenja temperature i vlage, a pronađen mu je i digitalni mjerač kiselosti tla. Taj je sudski postupak još uvijek u tijeku.
B.S. / I.N.