Dok opisuje svoj doživljaj noćnoga bojeva gađanja u kokpitu helikoptera Kiowa Warrior, pukovniku Krešimiru Ražovu zjenice se naglo šire.
Sve do tada sjedio je mirno za zapovjedničkim stolom i smireno odgovarao na novinarska pitanja. Nakon što smo zatvorili novinarsku bilježnicu, a priča lagano prešla iz teorije u praksu, pukovnik Ražov se uspravljao na stolici i rukama sve više počinjao gestikulirati, kao da drži upravljač moćne borbene letjelice.
– Taj adrenalin, tu, rekao bih, moć koju osjećate dok se prazni spremnik mitraljeza ili ispaljuje sustav nevođenih Hydra raketa, pogotovo na noćnim gađanjima, taj adrenalin koji vam prođe tijelom, neopisiv je... Iznimno snažan, gotovo ovisnički. Ponekad, zbog vibracija helikoptera uslijed bojeva gađanja, morate imati gumu za zube kako se ne biste ozlijedili – opisao je plastično.
Pukovnik Krešimir Ražov je prije dva mjeseca postao zapovjednik 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) u Zemuniku. Prije toga, ovaj 43-godišnjak, podrijetlom iz Škabrnje, bio je prvi zapovjednik Eskadrile helikoptera HRZ-a, koja u svom sastavu ima 16 izvidničko-borbenih helikoptera Kiowa Warrior. Pukovnik Ražov, naime, član je prve generacije borbenih pilota koji su prošle godine prošli obuku američkih instruktora. Transfer znanja je proveden uz najviše ocjene i pohvale američkih kolega. Piloti te prve generacije sada su postali instruktori i nastavnici koji obučavaju druge generacije hrvatskih pilota. Po modelu "over the shoulder", prenose im znanje stečeno od najiskusnijih američkih ratnih pilota.
Novi naraštaj pilota
Zbog toga smo u Zemuniku, u Vojarni "Pukovnik Mirko Vukušić", gdje stasava novi naraštaj borbenih pilota helikoptera kakvih nema nitko u regiji. Ne samo što ih nema nitko od naših susjeda, u svojim borbenim sastavima Kiowe Warrior nema ni jedna europska članica NATO saveza. Austrija zapravo ima jednu varijantu Kiowe, ali ona je dosta starija i ne da se usporediti s hrvatskim modelom, dok je grčka vojska nedavno krenula u nabavu novih 70 letjelica.
Kiowe su u Hrvatsku došle krajem 2016. godine, kao dio suradnje između hrvatskih i američkih oružanih snaga. Letjelice su praktički donirane, tržišna vrijednost 16 novih Kiowa je više od 220 milijuna dolara, no mi smo ih dobili za iznos od oko 35 milijuna dolara. Pola tog iznosa dio je donacije američkih oružanih snaga, tako da je Hrvatska stvarno platila nešto više od 15 milijuna dolara plus PDV. Ukupna vrijednost projekta uvođenja helikoptera Kiowa Warrior u operativnu upotrebu, koji je počeo 2016. i trajat će do 2020. godine, uključujući cjelokupnu obuku letačkog i zrakoplovno-tehničkog osoblja, uspostavu logističkog sustava opsluživanja i održavanja helikoptera te vrijednost donacije, iznosi 65 milijuna dolara, ili 455 milijuna kuna s PDV-om.
Kiowe u Zemuniku proizvedene su 2012. godine i prije dolaska u Hrvatsku prošle su borbene operacije na ratištima Iraka i Afganistana kao dio američkih zračnih snaga. Njihova trajnost nema ograničenja, uz rezervne dijelove i pravilno održavanje mogu operativno biti u funkciji desetljećima.
Što znači imati Kiowe u sastavu zračnih snaga, laiku je teško predočiti, možda se zato dobro poslužiti američkom statistikom. Od svih modela borbenih helikoptera koje su Amerikanci koristili u ratu u Iraku i Afganistanu, kao što su Apache, Black Hawk i drugi, Kiowe su imale najviše sati naleta, mjesečno čak 72 sata po letjelici u Iraku, dok je u Afganistanu to bilo još i više, čak 80 sati. Ukupno su Kiowe u borbenim akcijama tijekom ta dva rata sudjelovale s nešto više od 800.000 sati naleta, a uspješnost njihovih misija bila je veća od 90 posto.
– U kategoriji izvidničko-borbenih helikoptera Kiowe nemaju konkurenciju. To je, bez premca, najbolji helikopter na svijetu. Svojim letnim performansama, tehničkom opremljenošću i naoružanjem, a poglavito taktičkim karakteristikama, Kiowa Warrior je idealan helikopter za naše zračne snage, koji se savršeno uklapa u obrambenu doktrinu Hrvatskih oružanih snaga. Dobili smo ih kao dio donacije, nismo ih sami birali, ali da smo htjeli, nismo mogli dobiti bolje. Kiowe su dale novu dimenziju i operativnu sposobnost hrvatskoj vojci kakvu dosad nije imala – kaže nam zapovjednik eskadrile.
Uzavrela pista
Njegovo ime, kao i imena drugih naših sugovornika, završenih borbenih pilota Kiowa, kao i onih trenutačno na obuci, ne smijemo navoditi. Pukovnik Marinko Karačić, zadužen za odnose s javnošću, odmah nam je na početku objasnio da prva priča za medije o hrvatskim pilotima Kiowa može proći, ali bez navođenja imena pilota i njihovih činova. Stroga vojna pravila nalažu da im ne smijemo snimati lica, možemo ih fotografirati samo s kacigom na glavi i tamnim vizirom preko očiju.
Zemunička pista je uzavrela. Na njoj je više od 35 Celzijevih stupnjeva, pet Kiowa i dva Bella. Šest timova, nastavnici i polaznici obuke prolaze zadnje provjere prije podizanja letjelica u zrak na izvršenje današnjih zadaća. Druga generacija obuku je započela u ožujku i trajat će sve do početka rujna. Prije uzlijetanja molimo ih za zajedničku snimku, s kacigama na glavi. Prilazi nam jedan od nastavnika, kaže da je iz Splita i želi da mu pozdravimo prijatelja s kojim je dijelio klupu u srednjoj Kemijskoj školi, našega kolegu Damira Šarca.
– Nema problema. Šarac će sigurno znati o kome se radi – smijemo se.
Kiowe ovako iz blizine čak ni ne zvuče pretjerano, ali izgledaju "strašno". Iznad četverokrilnih elisa strši poveća crna kugla, takozvani MMS, s termalnom i TV kamerom (koja može snimati u uvjetima niske razine osvjetljenja) te laserskim obilježivačem. To su oči Kiowe. Zbog tehnologije ugrađene u njoj, Kiowa je superioran helikopter u izvršavanju izvidničkih i taktičkih zadataka. Može precizno na udaljenosti većoj od pet kilometara označiti ciljeve, oklopnu mehanizaciju, bunker ili živu silu, i sa sigurne udaljenosti, iz zaklona, pogoditi ih bez greške i izlaganja riziku od protuzračne obrane.
Na jednom boku ima strojnicu 12,7 milimetara sa sandukom od 500 metaka, na drugom lanseri za nevođene i vođene rakete. Pogonski motor Rolls Royce ima 650 konjskih snaga, maksimalna brzina joj je 240 kilometara na sat, a dolet, s jednim punjenjem spremnika, nekoliko stotina kilometara. Za dva sata leta potroši više od 350 litara kerozina. Izgrađena je na platformi helikoptera Bell 407, zbog toga nekima izgleda "tako poznato"...
– Tri su osnovna razloga zašto su Kiowe tu na Zemuniku – objašnjava nam zapovjednik Eskadrile helikoptera.
– Prvo, Kiowe su nastale na platformi Bella, a na Bellu smo svi mi piloti iz eskadrile helikoptera prije Kiowa godinama letjeli. Drugo, zadnja dva desetljeća smo upoznati s tehničkim karakteristikama Kiowe te smo na Bellu letjeli dosta elemenata koji se lete i na Kiowi. I treće, baza u Zemuniku jedina je imala riješenu infrastrukturu, gotovo 99 posto je zadovoljavala svim potrebama za prihvat Kiowa, bez većih ulaganja – govori.
Manevarske sposobnosti
Helikopteri se dižu s piste i kreću na zadaće. Zapovjednik eskadrile i pukovnik Karačić voze nas kombijem na mjesto odakle ćemo pratiti dio njihove današnje vježbe. Vježbaju u paru, pokrivanje, izviđanje, nalet, priprema za napad, izbjegavanje protuzračne obrane, podršku kopnenim snagama...
Manevarske sposobnosti Kiowe su nevjerojatne. U samo nekoliko desetaka metara iz poniranja prelazi u brisući let prolazeći svega metar-dva iznad tla, zatim se naglo uzdiže do visine od nekih pedeset metara, zaokreće za 180 stupnjeva i ponovno vraća u brišućem letu. Izvode to sinkronizirano, u paru. Nakon okreta, dok se jedna obrušava, druga lebdi i pruža joj potporu. Impresionira lakoća kojom mijenjaju smjer, agresivnost i brzina pripreme za djelovanje. Kad se tome doda niski radarski odraz, prilagođenost noćnom letu i vatrena moć, jasno je zašto Kiowe nazivaju oružjem prevage.
– Naša je krilatica: obučavamo se kao u operaciji, jer kad dođemo u operaciju, ponašat ćemo se kako smo naučili na obuci – podsjeća nas zapovjednik eskadrile, inače Slavonac, koji više od 20 godina živi u Zadru, a helikopetre letii već 22 godine. Iako je zapovjednik eskadrile, i on prolazi obuku kao pripadnik druge generacije pilota. Nije mogao biti u prvoj jer je postao zapovjednik i morao je preuzeti druge obveze. Sada to nadoknađuje velikim entuzijazmom, dovodi nas do svojih kolega među kojima su dvojica nastavnika i jedan polaznik. Slučajno su svi Dalmatinci. Jedan iz Splita, a drugi iz Zadra u ulogama su nastavnika, a treći na obuci je pilot iz Podgore, kod Makarske. Prije dolaska u Zemunik letio je na MI 8, MI 171 SH i Bellu. Pitamo ga kako je letjeti u Kiowi, po čemu se ona za pilota razlikuje od drugih helikoptera.
– Kiowe su super. Po brzini nisu ništa brži od ostalih helikoptera iz sastava HRZ-a, ali neusporedivo upravljivije, brže reagiraju na svaku pilotsku komandu.
Na obuku se prijavio iz Zagreba nakon što je čuo da će u Zemunik stići Kiowe. Smatra to vrhuncem svoje 12-godišnje karijere vojnog pilota. Uživa u obuci iako je, priznaje, poprilično zahtjevna.
– Nije stvar samo u prilagodbi letjelici i njezinim performansama. Potrebno je svladati teoretski dio. Imamo nekoliko skripti na engleskom jeziku s više od 1500 stranica stručnog teksta koje treba proći i naučiti. Tu nisu opisane samo tehničke karakteristike Kiowe, nego brojne razrađene taktičke varijante i mogućnosti primjene Kiowa u raznim opreativnim situacijama, od borbenih do akcija izviđanja ii nadzora. Broj kombinacija u kojima se mogu koristiti i za što se sve mogu upotrijebiti praktički je neograničen – govori nam stasiti Podgoranin, ističući kako je najveći izazov korištenje napredne tehnologije kojom Kiowa raspolaže i stroge procedure.
– Bojevo gađanje još nismo imali. Sada smo negdje po sredini obuke, a završit ćemo s gađanjem na nekom poligonu. Vjerujem, neće biti nikakvih problema – dodaje.
Ostavljamo ga da sa svojim instruktorom priprema sutrašnji radni dan. Razgovor između mentora i učenika vodi se napola na hrvatskom, napola na engleskom jeziku. Na engleskom su sve kraćenice i nazivi za pojedine procedure, taktičke situacije ili dijelove opreme i naoružanja. U međusobnoj komunikaciji pilota i instruktora, kao i u komunikaciji između posada, koriste se engleskim šifrarnikom.
Nema vrata
Prije ulaska u kokpit Kiowe, susrećemo voditelja obuke, još jednog Dalmatinca, Zadranina, s više od 2000 sati helikopterskih naleta, od čega preko 200 sati na Kiowi. On i zapovjednik eskadrile prošlog su tjedna bili posada koja je predvodila skupinu od četiri Kiowe u preletu iznad Zadra na dočeku u čast "vatrenih". Dok stavlja kacigu na glavu, objašnjava kako na desnom sjedištu u kokpitu sjedi pilot koji leti i upravlja oružjem. Na lijevoj strani je kopilot, u ovom slučaju instruktor, koji upravlja MMS-om, navigacijskim i komunikacijskim sustavom i pomaže pilotu kod bojnih djelovanja u pripremi naoružanja. Za dva odrasla muškarca, od preko 180 centimetara i 90 kilograma, kokpit Kiowe se čini pretijesan.
– Naviknete se. Jeste li ikada bili u tenku? Kad uđete prvi put, mislite da neće stati jedan čovjek, a unutra ih bude troje. Tako se i piloti helikoptera naviknu. Kiowe, kao što vidite, nemaju vrata. Uvijek su otvorene, a dio uz sjedište pilota zaštićeno je pregradom od kompozitnih materijala. To je zaštita od pješačkog naoružanja – pokazuje nam.
Zbog tih otvorenih vrata piloti imaju posebna odijela. Upravo su dobili nova koja ih štite od niskih temperatura, pogotovo za vrijeme zime, kada u kokpitu bude ispod 20 stupnjeva.
– Razlike u samom upravljanju helikopterima Kiowa ili Bell gotovo da i nema. Razlika je u sustavima helikoptera, sposobnosti agresivnog letenja i djelovanju u borbenim operacijama – govori nam voditelj obuke, jedan je od onih koji su na završnom ispitu prve generacije hrvatskih borbenih pilota krajem prošle godine na poligonu u Slunju ostavili američke instruktore bez daha. Naime, na kraju zajedničke akcije trebali su vatrenom moći uništiti cilj u obliku jednog oklopnog vozila. Kako bi mogli pratiti izvođenje vježbe, američki instruktori, sve prekaljeni borbeni piloti, na oklopno vozilo postavili su GoPro kameru veličine kutije cigareta koja je u realnom vremenu trebala prikazati putanju navođenih raketa do cilja. Cilj je razmjerno velik, možda nekoliko metara, i svaki pogodak unutar tog kvadranta smatra se uspješno obavljenim zadatkom. Naš voditelj obuke nije pogodio samo cilj, pogodio je točno u kameru! Na snimci je ostalo zabilježeno kako je raznosi raketa. Amerikanci su mu rekli da je spreman za najodgovornije borbene zadaće bilo gdje na svijetu.
– Ma pogodio sam malo pokraj kamere, ali dovoljno blizu da nije bilo moguće pregledati ništa snimljeno... – sve je što smo uspjeli dobiti od njega.
I to je još jedna odlika koju smo primijetili kod pilota Kiowe. Međusobno vlada dobra atmosfera i zafrkancija, ali nema hvalisanja, nema razmetanja. Skromni su, pomalo sramežljivi pred novinarima. Zapovjednike se sluša i poštuje, dok razgovaraju s novinarima, nema upadanja u riječ, nema ubacivanja i dopunjavanja. Djeluju smireno i opušteno, iako im govor tijela kazuje da ipak postoji neka unutrašnja "napetost".
Zaljubili se u Hrvatsku
– Nitko od njih nije došao na ovu obuku slučajno – kaže nam zapovjednik eskadrile.
– Oni su rezultat pomne selekcije naših najboljih kadrova. Krenu svi zajedno i onda se kroz nekoliko stupnjeva obuke odvajaju, tko je adekvatniji za pilota aviona, a tko za helikopter. Pritom se, naravno, procjenjuju njihove vještine, a ali i želje samih pilota.
Zapovjednik ističe važnost prijenosa znanja koje su dobili od američkih instruktora. Oni im nisu samo prenijeli znanje o upravljanju i taktičkom korištenju Kiowa.
– U tih pet mjeseci obuke oni su nam prenijeli dvije godine svojih iskustava rata u Iraku i Afganistanu, što je neprocjenjivo. Bez toga, samo znanje upravljanja ne bi imalo velikog efekta – naglašava.
Amerikanci su tu razliku između vojski imali prilike osjetili na nekoliko slučajeva. Poznato je da su u Iraku i Afganistanu imali brojne probleme kod obučavanja tamošnjih pilota, nedoraslih izazovima tehnologije i taktičkih zamisli. U Tunisu, primjerice, radili su s pilotima bez ikakvog prethodnog iskustva, što se posebno osjetilo kod noćnih situacija, koje se smatraju ključnima u djelovanju Kiowe.
– Američki instruktori su bili šokirani brzinom kojom naši piloti usvajaju nova znanja jer su svi školovani i iskusni letači. Zato su s letno-tehničkih mogli brzo prijeći na prijenos taktičkih znanja upotrebe Kiowa iz borbenih uvjeta. Taj se dio obuke ničim ne može platiti. Nova Kiowa na tržištu košta oko 15 milijuna dolara, no to nagomilano znanje, njihove analize, ono što su američki instruktori nama prenijeli, to je neprocjenjivo – kaže zapovjednik eskadrile.
– Amerikanci su se zaljubili u Hrvatsku – uključuje se u razgovor opet zapovjednik baze, pukovnik Ražov.
– Započeli smo suradnju kao profesionalci i kolege, a to je na kraju postalo više od prijateljstva. Oni su nam bili voljni prenijeti sva svoja dugogodišnja znanja dok su neki primjeri i na krvi stečeni. U obuci i usvajanju taktičkih znanja znatno je prisutan kritički pristup te se nerijetko iznose vlastite slabosti koje su nam uvelike pomagale jer smi iz njihovih analiza učili i na njihovim pogreškama, a to se ničim ne može platiti – kaže Ražov, iako zapovjednik baze, još uvijek "full combact ready" pilot Kiowe. Pitamo ga na kraju, kad je toliki "ovisnik" o letenju, bi li radije mjesto zapovjednika baze zamijenio za mjesto u kokpitu Kiowe. Široko se osmjehnuo...
– Iskustvo letenja u Kiowi za pilota je vrlo intenzivno. Nismo očekivali tu razinu letačkih sposobnosti. Svojim performansama, manevarskim sposobnostima, opremom, naoružanjem, vrlo je moćan i robustan. Dolaskom Kiowa u sastav HRZ-a hrvatske obrambene snage napravile su ključan iskorak prema budućnosti. Ostanak na istočnoj tehnologiji ne bi nam pružio tolike mogućnosti integracije i združenog djelovanja s ostalim granama hrvatske vojske koristeći sofisticiranu tehnologiju. S Kiowama u sastavu oružanih snaga dobili smo ono što hrvatska vojska dosad nije imala. Dobili smo sinergiju djelovanja kopnene vojske i zračnih snaga. Štoviše, cijeli obrambeni sustav oružanih snaga podignut je na višu, tehničku i taktičku razinu, čije kreativne mogućnosti nemaju ograničenja. Na temelju iskustava iz Domovinskog rata doktrinarno smo preusmjerili razvoj naše vojske i obrane. Danas smo spremni odgovoriti svim izazovima vojske za 21. stoljeće – zaključio je pukovnik Ražov.