Zvizdan. Posrćemo po prašnjavom bijelom putu, na strmijim mjestima noge nam upadaju u vododerine duboke i do 30 centimetara. Male krpice zelenila sa strane preuzela je gusta kupina i drača. S drvenog stupa ispred nas podrhtavaju kroz omarinu crni tanki telefonski kablovi. Nekoliko agava i maslina pokazuju da život ipak nije u potpunosti nestao. Nedostaje još samo kotrljajući grm, kar s parom mazgi i usamljeni konjanik na obzoru u zvučnoj kulisi Ennia Morriconea da ugođaj divljeg zapada bude potpun. Ali nismo u špageti vesternu, niti je ovo prizor s Clint Eastwoodom zapadano od Pecosa. Ovo je prizor s Brodarice, iz ulice Stanka Vraza, u Zadru.
Dok nas automobil u prolazu ostavljaju u oblaku prašine, kroz glavu nam prolaze floskule političara o "metropoli Mediterana", "Zadru kao Monte Carlu" i "destinaciji s pet zvjezdica". Zvjezdica ovdje ima, ali tek kad padne noć. I možda se odavde nabolje vide, jer im ne smeta javna rasvjeta. Nje, naime, nema. Nema ni kanalizacije. Ni oborinske, ni fekalne. Nema ni nogostupa. Nema ni centimetra asfalta...
Možda baš ovakvu Vrazovu treba predložiti onim nesretnicima iz turističke zajednice kao gradsku atrakciju. Uz naplatu, naravno. Posjednu lijepo turiste u zaprežna kola s magarcima, podijele im dva-tri komada pizze, i vuku ih kaldrmom gore-dole dok se ne onesvijeste. Sve pod sloganom: "Zadar kakav je nekad bio".
Stanko Vraz, slovenski i hrvatski književnik i prevoditelj, živio je i umro u 19. stoljeću i zadarska ulica mu baš nekako pristaje. Jer ovdje sve kao da je stalo prije 200 godina. Pastoralna idila. I sela u zadarskom zaleđu imaju više asfalta. Javna infrastruktura: nula bodova. A samo smo kojih stotinjak metara od šireg gradskog centra.
Starom Vrazu, velikom poborniku Ilirskog pokreta, možda bi to bilo simpatično. Ali kao promotora prosvjetiteljstva hrvatskog naroda sigurno bi ga zabrinulo što ni na kraju drugog desetljeća 21. stoljeća ulica koja nosi ime po njemu nema priključke na infrastrukturu današnjeg vremena. U Vrazovoj, znate, nema ni optičkog kabela za brzi internet.
- Vidite zašto smo vas zvali. Da se sami uvjerite da ne pretjerujemo. Da ovdje ne postoje uvjeti za život u 21. stoljeću – govore nam stanari.
Kad su nam preko telefona rekli da u Zadru, na Brodarici, ima ulica, i to slijepa, koja nikad nije bila asfaltirana, mislili smo da se netko s nama grubo šali. Ali smijeh se zaledio kad smo nogom stupili na početak te tristotinjak metara duge ceste koja završava s "prirodnim" kružnim tokom oko malog zelenog parka borova i maslina.
Koridor ceste je inače širok, sasvim dovoljan za dva kolnička traka i nogostup. S obje strane ceste nižu se lijepe obiteljske kuće i manje stambene zgrade podignute u zadnjih nekoliko godina. Sve kuće prema cesti imaju uređenu fasadu, ogradni zid i okućnicu s pločnikom ili održavanim zelenilom. Samo je javni put, taj dio o kojem skrbi Grad Zadar, ostao u 19. stoljeću, negdje na divljem zapadu. Pa gdje je otišao taj novac uplaćen za komunalne doprinose? Na što se potrošio novac stanovnika ulice Stanka Vraza koji uredno plaćaju komunalije?
- Mene ne pitajte. Možda bi nam bilo bolje da u našoj ulici živi netko od gradonačelnika, zamjenika, pročelnika ili političara – kaže nam cinično jedan od stanara koji ne želi da mu navodimo ime. Svjestan je da je prozivanje nadležnih u gradskoj upravi za ovakvo stanje u Vrazovoj dvosjekli mač. Ne bi bilo prvi put da se javne strukture zainate zbog javne kritike pa da i sljedeće četiri godine ništa ne poduzmu da se stanje popravi. Da im, recimo, s barem dva prsta asfalta po prvi put u povijesti prekriju ulicu.
Za svake kiše Vrazovom juri bujica vode i nosi sve pred sobom, a iza nje u cesti ostaju velike kaverne. Najgore je bilo prošlog rujna, za one biblijske poplave, kada su podrumi okolnih kuća pretvoreni u unutrašnje bazene...
- Jedan susjed je građevinski poduzetnik. Nakon svake kiše on pošalje svoje ljude da cestu malo zakrpaju. Dopreme nešto šljunka i žala i sabiju ga da drži. Tako građani o svom trošku održavaju cestu da potpno ne nestane – govori naš sugovornik.
Na nekoliko mjesta, pred ulazima u dvorište, neki su stanari na svoju ruku zabetonirali pristup, da voda baš sve ne uništi. Žalosno je gledati da se ljudi koji uredno plaćaju svoje obveze sami moraju dovijati svakojakim rješenjima kako bi si koliko-toliko priuštili minim civilizacijskog standarda, kad im gradske vlasti u 30 godina to nisu u stanju osigurati. Zadnji neki ozbiljniji pokušaj da se Vrazova ulica iz vremena ilirskog pokreta premjesti u 21. stoljeće zbio se pred zadnje lokalne izbore, dok se još mislilo da bi Kalmeta mogao ostati gradonačelnik. Ali jok, ništa od toga, kaže nam predsjednik Mjesnog odbora Dragan Ranj. Pitamo ga zašto je stanje u Vrazovoj kao u bespućima povijesne zbiljnosti.
- Zašto, zašto...? Neznam ni ja! - odgovara Ranj.
- Ja sam postao predsjednik prije četiri godine s liste SDP-a. Onda su mi je stranka okrenula leđa i sad sam nezavisni. U te četiri godine nekoliko puta smo pokretali inicijativu za uređenjem ulice, ali ništa od toga. Zadnji put pred izbore. Računali smo, ako neće sad, kad će. I obećali su da hoće, ali opet ništa nije napravljeno – govori Ranj koji je u vodstvu MO Brodarca već četvrti mandat i nikada, baš nikada, nisu uspjeli s gradskim vlastima dogovoriti da se u Vrazovoj nešto konkretno napravi. Makar pedalj asfalta.
Je li to možda zato što MO Brodaricu drži opozicija, najprije Akcija mladih, pa sad SDP? S ovima u Gradu nisu baš u velikoj ljubavi... - pitamo Ranja.
- Nije zbog toga. Gradska uprava jednostavno ne uvažava mjesne odbore. Nije tako samo kod nas. I drugi MO imaju slične probleme. MO se žale, pišu, traže, ali u gradskoj upravi donese odluke po nekom svom kriteriju. Ja jesam bio u SDP-u, ali sve odluke koje se tiču MO donosim u dogovoru s Akcijom mladih i HDZ-om, ali opet ništa od toga. Nikad se našim prijedlozima članovi HDZ-a nisu suprostavljali. Svi imamo jednak interes, bolji život u našem MO – opravdava se Ranj i nastavlja:
- Mi kao MO ne možemo ništa napraviti. U nekoliko sam navrata pokušao razgovarati s pročelnikom Darkom Kasapom za graditeljstvo, da barem preostale kuće priključimo na kanalizaciju, ali ništa od toga. Kao i za sve druge naše zahtjeve i incijative, niti jednu nismo uspjeli realizirati. Grad se ne sve njih oglušio – žali se predjednik MO Brodarica.
Zašto? Zašto su stanovnici ulice Stanka Vraza građani drugog reda? U čemu je problem? Neriješenim imovinsko-pravnim odnosima koji opterećuju cestu? Nedostatku novca u gradskoj blagajni? Nečijoj volji ili jednostavno gradsku upravu nije briga?
- Glavni problem je u specifičnoj konfiguraciji ulice, njezinom padu. Tehnički nisu postojali uvjeti i zato se nije dosad ulagalo. – kaže gradski pročelnik za graditeljstvo Darko Kasap.
- Sve dok na spoju sa susjednom ulicom Nikole Božidarevića na budemo napravili sustav oborinske odvodnje, problem nećemo riješiti, jer vodu nemamo kamo prikupljati. Božidarevićevu ulicu ćemo raditi u sklopu EU projekta i negdje krajem ove, početkom iduće godinen znat ćemo točan hodogramn radova za cijeli taj dio grada. Tada ćemo i znati kada će na red doći Vrazova ulica. Moguće da to bude riješeno za dvije do tri godine – govori Kasap.
Je li moguće dotad pronaći neko privremeno rješenje, da ljudi barem dobiju asfalt?
- Ako asfaltiramo ulicu bez odvodnje dobit ćemo problem na najnižoj točki koja će se pretvoriti u bazen. Bez oborinske odvodnje nema smisla graditi ni nogostupe jer će oni samo usmjeriti vodu, a ovako ona može slobodno oticati. Znamo da to nije rješenje, i svjesni smo problema stanara u ulici, ali privremena rješenja nisu dobra. Možemo samo na bijeli put postaviti uličnu rasvjetu, sve ostalo što bi napravili, dolaskom oborinske i priključaka na fekalnu kanalizaciji morali bi ponovno raskopati. Ako hodogram pokaže da će Vrazova doći na red za tri godine, možda se i odlučimo za neko privremeno rješenje. Do tada će, kao i do sada, o ulici voditi brigu komunalni odjel koji je već nekoliko puta tamponirao podlogu nakon jakih kiša – kaže Kasap.
- Što to slikate, al' ćete nešto urediti – pita nas na odlasku mlada majka, jedna od stanarki, koja već devet godina živi u Vrazovoj. Susreli smo je na ulazu u kuću.
- Nismo vam mi iz gradske uprave, nego novinari. Tko zna, kada objavimo priču, možda netko nešto i napravi... - kaže fotoreporter Luka.
- Kako vam je živjeti u ulici bez asfalta, rasvjete, odvodnje, kanalizacije, interneta...?
- Navikli smo. Tako je od prvog dana. Navikli smo...