Što dobijete kad na jednom mjestu spojite suicidalnu anarhisticu s prslukom punim eksploziva, Isusa iz Nazareta, vatikanski politbiro i papu Franju nad kojim se providi egzorcizam? Odgovor je više realan nego nadrealan jer riječ je o novoj kazališnoj provokaciji beogradskog autora i redatelja Zlatka Pakovića "Teologija praznoga groba: papa Franjo se bori sa svojim anđelom" koja će u petak 31. kolovoza biti predstavljena zadarskoj publici na kazališnoj reviji "Nosi se" u produkciji Teatra Verrdi, zadarskog glumca i producenta Jurja Arasa.
Zlatka Pakovića, kazališnog erudita, redatelja, pisaca i kritičara te stalnog kolumnista dnevnika Danas, čitateljima Slobodne Dalmacije predstavili smo prošle godine, u prvom intervjuu za hrvatske medije, kada je na istom kazališnom festivalu u Zadru imao premijeru predstave "Othello: Nezakonita liturgija" u kojoj je, koristeći klasičnu Shakespeareovu dramu i brechtijanski glumački pristup, dekonstruirao odnos Europe prema migrantima. U međuvremenu je u Zenici krajem prošle godine postavio predstavu "Bojte se Allaha: smisao života i smrti Ćamila Sijerića", u Bitoli prema Shakespeareovoj drami „Julije Cezar: Res publica ili Cosa nostra“, a početkom ljeta ove godine u prostoru Leksikografskog zavoda u Zagrebu premijerno izveo autorsku predstavu "Krleža ili što su nama zastave i što smo mi zastavama, da tako za njima plačemo" u koprodukciji Montažstroja, Festivala Miroslava Krleže i Umjetničke organizacije Teatar poezije. Na kraju predstave Miroslav Krleža izlazi pred "prijeki sud" u kojem su predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić, kardinal Josip Bozanić i predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović. Pozivajući se na "lex Krleža" kojeg je izglasao Sabor Republike Hrvatske uz suglasnost EU, velikom hrvatskom književniku izriču smrtnu kaznu vješanjem.
- Fasciniran sam Isusom, kao i Krleža, također ateist, koji mu je posvetio za mene najljepšu i najfascinantniju rečenicu uopće. Napisao je: „Isus je astralni, zvjezdani ljiljan u mučionici Velikog inkvizitora, i tako će on stajati pred nama i to će biti opomena." Čovjek koji je dao svoj život za borbu protiv moći postao je simbolom moći Crkve. Nasilje prati cijeli taj put institucionalizacije Kristovog učenja do danas i to je ono što mene kao ateista zanima jer smatram da je Isus bio radikalni humanist i da je ateizam sama esencija kršćanstva, objašnjava Paković kojeg religijske i vjerske teme okupiraju već duži niz godina. On ih smatra krucijalnima za naš društveni život i drži da se odluka svakog pojedinca, bio on na vlasti ili ne, dedukcijom i uz pomoć kršćanske teleogije, može objasniti u smislu što je istinski vjerovao u trenutku njenog donošenja.
U petak će na pozornici velike dvorane Kazališta lutaka u Zadru Paković biti sam, a od scenografije će imati jednu ploču na kojoj će zapisivati i sugestije iz publike. Riječ je o sakramentalnom uvodu u predstavu koja će svoju premijeru imati iduće godine. Zbog toga će izvedba u petak biti kombinacija performansa i predavanja. - Bit ću u prilici publiku kroz razgovor uvesti u buduću predstavu, kroz povijesni odnosno sakramentalni uvod u kojem ću ja, u tradiciji prvih kršćana, imati ulogu svećenika. Naime, poznato je da su se u tim prvim danima kršćanstva, koji su trajali nekoliko vjekova, vjernici izmjenjivali u ulogama svećenika, a u tome su ravnopravno sudjelovale i žene, kaže Paković koji papu Franju smatra "radikalnim humanistom" i istinskim sljednikom Isusa iz Nazareta, a ne Isusa Pantokratora s mačem u ruci i hordama sljedbenika i ratnika iza sebe, kakvog je institucionalizirala crkva. "On nije Sin Božji, u što ga je, poput Oktavijana Augusta, pretvorio rimski imperij koji se na taj način do danas sačuvao, nego Sin Čovječji, što je Isus oduvijek isticao za sebe, a tome su svjedodžba i kanonizirana četiri evanđelja", podsjeća Paković.
- Papa Franjo je uveo nove, rekao bih presedanske stvari, a posebno kada je nedavno rekao da je klerikalizam zlo koje ubija crkvu iznutra. Ne crkvu kao instituciju nego crkvu kao zajednicu vjernika. To odgovara mojoj staroj tezi da nacionalizam ubija nacije. Papa je na tragu Isusove borbe protiv institucionalizacije ljubavi na kojoj se temelji današnja crkva. A znamo kako se Krist proveo ustajući protiv institucija moći i kako danas prolazi papa Franjo za kojeg neki, pa i u Hrvatskoj, otvoreno govore da je sam đavao koji razara crkvu. Je li to, pak, samo novi oblik "marketinga" jedne od najbogatijih i najutjecajnijih firmi na svijetu, moguće je, ali to ne znači da papa Franjo radi nešto u što ne vjeruje, govori Paković.
A što njegov papa u predstavi radi? Nakon što mlada anarhistkinja s prslukom punim eksploziva upadne u Vatikanski muzej i zaprijeti da će se dignuti u zrak u Raffaelovoj sobi, započinje pregovore s visokim prelatima kojima postavlja nekoliko zahtjeva u vezi reforme crkve, celibatu, pedofiliji, Vatikanskoj banci i drugim aktualnim temama. Oni joj obećaju privatni razgovor s papom Franjom pred kojeg, zbog sigurnosnih razloga, dolazi potpuno gola. On je zaogrće svojim plaštem i započinju razgovor koji Pakovića podsjeća na razgovor između Nikolaja Berdjajeva i Feliksa Dzeržinskog, dakle, ruskog pravoslavnog filozofa i njegovog isljednika, osnivača zloglasnog NKVD-a, inače katoličkog svećenika i isusovca. Tijekom razgovora papa Franjo u mladoj anarhistkinji prepoznaje svog anđela jer "duša je po prirodi anarhična", veli Paković, odnosno papa doživljava neobičnu intimnu bliskost, nekakvu svetu bliskost sa svojim neprijateljem, kako je opisao Berdjajev svoj susret s Dzeržinskim.
Cijeli taj događaj iz prikrajka promatra netko iz visoke vatikanske hijerarhije i u jednom trenutku papi uštrca nešto u tijelo. Papa se ruši, a nepoznati presijeca vrat anarhistici. Ona umire, no papa se budi iz kome (ta scena, dakako, podsjeća na scenu hinjena samoubojstva u „Romeu i Juliji“, naglašava Paković), i kreće u brutalni, okrutni, artaudovski obračun sa svima. Slijedi zatamnjenje i završna scena u kojoj se nad papom, pred "vatikanskim politbiroom", kako kaže Paković, citirajući zapravo glasovitoga rimokatoličkoga svećenika i teologa Hansa Künga, provodi egzorcizam u stilu staljinističkih procesa i crkvene inkvizicije. Papa se tako našao "pred sudom svoje partije", a ishod je neizvjestan: hoće li priznati krivnju ili neće, hoće li se samooptužiti...
- Predstavu radimo u produkciji Teatra Verrdi, no pokušat ćemo pronaći koproducenta u Hrvatskoj. Pisat ćemo nekim hrvatskim kazališnih kućama, poput HNK Zagreb, i čekati odgovore jer smatram da je ova tema bitna za Hrvatsku i volio bih da i neka etablirana kazališna institucija pokaže interesa za našu predstavu, kaže Paković.
Predstava bi trebala imati sedam likova i kor, a u konačnici bi se trebala zvati "Papa Franjo se bori sa svojim anđelom ili Bog je apsolutno nedresirano biće".