– Dragi moji kolege, slava vam i zavidim vam što i ja nisam s vama smrtno nastradao, odnosno, kad me već nije spržilo do neprepoznatljivosti kao vas, da sam barem umro od dehidracije čekajući pomoć koja nikako nije dolazila.
Poručio je to Frane Lučić, jedini preživjeli vatrogasac kornatske tragedije, kad je prvi put nakon 11 godina obišao mjesto na kojemu su poginuli njegovi kolege vatrogasci.
Ove Franine riječi sumorno su odjeknule u ušima svih građana Hrvatske. Svi su se u tom trenutku upitali što mora čovjeka natjerati da izrekne takve riječi, da žali zbog života koji je nastavio, da žali što nije umro. Odgovor je jednostavan.
U pitanju je nebriga svih onih koji su ovih 11 godina obećavali pomoć, svih onih koji su se fotografirali s njim, tapšali ga po ramenu i obećavali mu brda i doline. Od kojih nije dobio ništa. Razne vlasti koje su obećavale pomoć izmjenjivale su se i svaka ga je ostavljala onoj drugoj, koja je tek došla na vlast.
Povratak na početak
A za to vrijeme Frane se liječio, šutio, učio, diplomirao na splitskom FESB-u i zaposlio se u HEP-u. Nikoga nije napadao, živio je samozatajno, pokušavajući od svoga života napraviti život dostojan čovjeka i zaboraviti ono što mu se dogodilo. Ako ne baš zaboraviti, jer to nije moguće, onda barem zatomiti duboko u sebi.
Tužio je Frane raznim sudovima DVD i Općinu Tisno, Grad Šibenik i Republiku Hrvatsku, sve one koje smatra odgovornima za tragediju koja se dogodila i u grob otjerala 12 junaka, a u kojoj je Frane dobio teške opekline na više od 80 posto tijela, odnosno teške tjelesne ozljede koje su bile nespojive s životom. Uz ogromnu brigu i medicinsku skrb anesteziologa, plastičnih kirurga i medicinskih sestara u KBC-u Split, gdje se liječio, život mu je spašen i dana je mogućnost svim strukturama hrvatskog društva da mu se oduže za ono što je učinio za Hrvatsku. Dao joj je svoje zdravlje. Ali Hrvatska se nije iskazala nikako.
– Tužio je Frane sve koje je trebao tužiti. Pa nije on na Kornat otišao kao turist i slučajno stradao. Netko ga je mobilizirao kao vatrogasca, a to je DVD Tisno, netko ga je ukrcao u vojni helikopter, koji je vlasništvo RH, i taj ga je vojni helikopter odvezao, gotovo u smrt. Frane je sa svojim kolegama čuvao i gasio požar na Kornatu, koji je nacionalni park i u vlasništvu je RH. Stoga je netko i odgovoran za njegovo današnje stanje i za ono što se dogodilo. No, na raznim sudovima u RH svi peru ruke i nitko ni za što nije kriv – rekao nam je Šime Savić, poznati zagrebački odvjetnik, koji Franu Lučića zastupa pred hrvatskim sudovima.
I zaista, koliko se razdužila ova "sapunica" oko Frane Lučića i u kakvoj državi živimo, ne bi nas iznenadilo kad bi netko u budućnosti rekao da nije ni bio na Kornatu i da mu se te ozljede nisu dogodile na požarištu, nego za štednjakom u kući dok je spremao ručak. Pred hrvatskim sudovima dva su spisa Frane Lučića u kojima on tuži i potražuje odštete.
– Oba predmeta su, 11 godina nakon tragedije na Kornatu, na samom početku. Jedan je spis na Općinskom sudu u Šibeniku i po njemu Frane tuži DVD Tisno i Općinu Tisno te, na ime odštete, rente i kamate, potražuje oko četiri milijuna kuna. Taj Općinski sud donio je presudu u Franinu korist, no onda se suprotna strana žalila pa je Županijski sud u Šibeniku sve ponovno vratio na Općinski sud uz obrazloženje da treba točno utvrditi tko, što i koliko mora platiti, odnosno tko je odgovoran za njegovo današnje stanje – govori odvjetnik Savić.
Zaposlenje u HEP-u
Slična je situacija i na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
– I tu je Frane Lučić odbijen kao tužitelj, odnosno izgubio je taj predmet i on je vraćen na početak, odnosno na ponovno suđenje. Oba spisa formalno se nalaze na početku. Frane Lučić nije dobio ni jedne lipe na ime odštete za ono što mu se dogodilo i to je žalosno i nedopustivo – kaže Savić. Naravno, njegov odvjetnik ne zanemaruje činjenicu da je on u međuvremenu zaposlen u HEP-u, što je i HEP bio i obećao još u mandatu bivše premijerke Jadranke Kosor, iako je Frane zbog tragedije na Kornatu zadobio teški i trajni invaliditet. Njegovo zapošljavanje bilo je politička odluka, i to dobra jer je trebalo na sve načine omogućiti mladom, visokoobrazovanom čovjeku da ponovno započne život.
– Istina, Frane radi u HEP-u i za svoj posao dobiva neku plaću. Ali ta plaća nije ni približno dovoljna za čovjeka njegovih potreba. Većinu te plaće mora trošiti na razne preparate koji mu služe za njegu izgorene i unakažene kože, a kad vam je izgoreno 80 posto tijela, možete samo zamisliti koliko je njege tu potrebno. On se zbog svojeg stanja mora i kvalitetnije hraniti, a sve to košta. Potrebna mu je i tuđa njega i pomoć. Jako je ljut, razočaran, tužan i osjeća se prevaren od svih onih koji su mu obećavali pomoć, a nitko je nije pružio – kaže Savić.
Dvostruki kriteriji
Zanimalo nas je je li Frani ipak netko pomogao u ovih 11 godina.
– Možda su pomagali pojedinci koji nisu htjeli da se zna da pomažu, nego su to radili iz duše, a ne zbog kamera i medija. No, država Hrvatska, Općina Tisno, Grad Šibenik i DVD Tisno nisu pomagali. Obitelji svih nastradalih vatrogasaca formalno su dobile odštetu od RH, a jedini Frane nije dobio ni lipe. Ako je RH obeštetila obitelji nastradalih vatrogasaca s Kornata, znači da ta RH priznaje i krivnju za njihovo stradavanje. Samo, kad je u pitanju Frane Lučić, onda oni nemaju odgovornosti. To je suludo. Ili su svi zaslužili da ih se obešteti ili nitko, zakon za sve mora biti isti. Nedvojbeno je da je Frane Lučić bio na radnom zadatku i da se nije na Kornatu zatekao turistički. Ja bih želio da se ti Franini spisi što prije riješe, da bi mogao nastaviti koliko-toliko normalan život. Da si izgradi kuću, zasnuje obitelj i prestane razmišljati o tome kako su svi s njime igrali razne igrice, grlili se i ljubili s njime, fotografirali se, a nitko od odgovornih ništa za njega nije napravio – zaključuje odvjetnik Šime Savić.