Ivo Babić pisac je, povjesničar umjetnosti i nekadašnji rektor splitskog sveučilišta, na Festivalu alternative i ljevice Šibenik održao je fantastično predavanje, bez velikog uvijanja i teških riječi pogađajući u samu srž problema, piše ŠibenikIN.
Babić je odmah upozorio da dalmatinsku obalu neće romantizirati u stilu 'ribar plete mrižu svoju', budući da su to narcisoidne slike, dok je naša realnost sušta suprotnost.
- Neki kažu da naša civilizacija baca sebi govna u lice. Mi bacamo nenormalne količine smeća, u Splitu ga dnevno bude 300 tona, što je ogroman problem jer gradovi nisu samo njegove fasade nego i njegovi problemi. Turisti, iako su dragocjeni gosti, ostavljaju smeće pa čovjek za sobom dnevno ostavi kubični decimetar fekalija. Dok mi maštamo o neograničenom rastu, ljeti nam ponegdje nedostaje pitke vode. Kruzer koji dovede tri tisuće gostiju dnevno proizvede do 12 tona krupnog otpada i 1.203 kilograma ugljičnog dioksida po kilometru plovidbe. U nekim mjestima ih časne sestre zvonjavom pozdravljaju, a mi im se radujemo zbog deviza – otpočeo je Babić upozoravajući na ekološke probleme kontinuiranog turističkog booma, koji nam se, zaključak je predavanja, obio o glavu, piše ŠibenikIN.
Na ulicama gradova vlada komunalna anarhija, a tolika je kriza zajedničkog općeg prostora da se i pločnici uzurpiraju, rekao je ilustrirajući podatkom da je splitski javni WC preinačen u kafić, a zgrada biroa u hotel.
- Glavna karta nam je turizam, a monokulture nisu dobre u nijednom području – nastavio je nadovezavši se na marine koje zaklanjaju vizure gradova, pa se i Skradin jedva vidi. Te se marine, kazao je Babić, naveliko grade jer je duž Azurne obale i Italije tolika gužva da se sad koristi Jadran sve dok nas jednog dana ne odbace kao staru rukavicu.
- Jadran je ograničen, a mi bi u njega utrpali i marine i ribogojilišta i kruzere – rekao je.
Osim na ekološke, Babić je upozorio i na socijalne probleme kao posljedicu brzorastućeg turizma.
- Pretjeruje se u tom folkloru glumljenja sluga, postajemo previše servilni i konobarski uljudni, postajemo narod zabavljača. Čudi me kako se uz broj noćenja ne broji i broj općenja – dodao je.
U gradovima se stvara nova semiotika turističkih reklama, privatizirani su javni prostori, trgovi i ulice gube se u korist štekata kafića, restorana i suvenirnica, govorio je Babić dok je vjetar, bez pretjerivanja, povremeno na Malu ložu nosio miris frigane ribe iz obližnjih restorana.
Kad gleda turističke fešte, dodao je, žao mu je ljudi koji obučeni u gusare čine budale od sebe, dok se utrkuju jadni se tovari konobari s tacnama. 'Sve to spada u takozvanu zimmer frei ideologiju', poentirao je.
- Stvorila se cijela jedna nova ideologija i rječnik, a meni ostarjelom nije jasno što znači turistički proizvod. Pa brend… Pratim te nove riječi, eto nema političkog diskursa a da se ne spomene 'priča'. Možda kao znak infantilnosti, a možda i za skrivanje istine – kazao je.
Ti su negativne posljedice turizma u konačnici rezultirale umiranjem gradova koji se prazne ne samo stanovništvom, već im se prazne ekonomske i simboličke funkcije.
- Hoćemo li od gradova učiniti muzeje ili rezervate pa da glumimo folklor kao kad na Havajima pozdravljaju turiste ili ćemo od gradova napraviti živi organizam? Gubimo autentične funkcije, prodajemo kineske suvenire kao prilog globalizaciji, Zagoru pretvaramo u Provansu i glumimo nešto što nismo – upozorio je profesor Babić.
Tko vjeruje u duhove, u našim gradovima zimi ih može naći, kazao je za kraj, piše ŠibenikIN.