.JPG)
Jeste li ikada razmišljali o tome da zapravo ne postoji naziv zanimanja za žene koje plove na brodu? Pomorac je čisti muški rod, ali što je sa ženama koje su odlučile svoju profesionalnu karijeru izgraditi baš na ovom poslu i navigavati?
- Baš smo se tome smijali pred kraj ovog vijađa. Pitali su me moji iz posade kako će me zvati kad postanem zapovjednik broda, kojega inaču zovu barba. I stvarno, kako će me zvati? Teta? Ili možda barbika - smije se Katarina Kušter Franić, 30-godišnja žena, majka dvoje djece, kraljica i k tome - pomorac koji se nedavno vratio sa svog prvog šestomjesečnog vijađa na ruti Europa - Kina.
Baš zato što za njezin posao u ovom strogo muškom zanimanju ne postoji niti naziv, njezina je priča posebna, jedinstvena i veličanstvena u svakom pogledu. Počevši od toga da u njezinim genima od mora nema ni "m" jer je podrijetlom iz Vojvodine, a odrasla u Karinu kraj Obrovca. Da je bila najbolji student i dobitnica rektorove nagrade na Pomorstvu, iako su studentice tamo jako rijetka pojava. A Katarina je već u šestom osnovne znala da će tući more.
Izvrsna učenica
- Brodovima sam fascinirana od kada znam za sebe i to je ljubav koja traje oduvijek. Ali, sjećam se točno i trenutka kada sam se zaljubila u pomorstvo. Kod jednog prijatelja sam vidjela knjige iz kojih pomorci uče navigaciju, meteorologiju... i to mi je izgledalo kao nešto veličanstveno. Iako su mi svi sugerirali gimnaziju, na upisu u srednju školu za mene je postojala samo Pomorska škola u Zadru. Nije mi bio problem kao 14-godišnjakinji zbog tog školovanja otići iz obiteljskog doma i živjeti sama u gradu - počinje svoju priču Katarina, koja je među nautičarima bila tek jedna od dvije učenice na cijelom smjeru.
- Da, bilo je trenutaka kada je to školovanje bilo veliki izazov, ali držala me ljubav prema struci. Zato sam i bila izvrsna učenica. Ravnatelju škole Svetku Perkoviću i danas sam zahvalna što me uključio u Europski parlament mladih, jer sam tamo naučila kako braniti svoje stavove u masi ljudi. A kao ženi u ovoj struci ta vještina itekako dobro dođe - smije se Kate, iznimno draga i simpatična mlada žena, čija će vas srdačnost i životna priča na prvu osvojiti.
Nakon završetka srednje pomorske škole, Pomorski fakultet bio je očekivan nastavak životnog puta. Prve tri godine u Zadru, druge dvije u Rijeci, i uz nagradu za najbolju studenticu, Katarina je 2002. godine u ruci držala diplomu magistra inženjerka nautike i tehnologije pomorskog prometa.
I konačno, nakon devet godina školovanja bila je spremna za ukrcaj. U međuvremenu je postala i majka, prvo kćerkice Emanuele, a ubrzo i sinčića Mihaela. Kako joj je velika želja bila odraditi kadeturu i ploviti na domaćoj kompaniji, godinu je dana slala brojne molbe na razne adrese, ali uzalud. Uvijek bi se našlo tisuću i jedno objašnjenje zašto ona kao žena baš i nije najbolji kandidat za rad na brodu. Neka i sasvim osobna, na rodnoj osnovi, koja su u nekoj stranoj kompaniji vjerojatno nezamisliva ili u najmanju ruku, neprofesionalna.
- Da, unatoč svim mojim uspjesima u školovanju, nikad mi nisu pružili priliku. Kao ni drugim mojim kolegicama. I zato, kad mi je jedna od njih predložila stranu brodarsku kompaniju na kojoj ona plovi kao sekondo, odmah sam prihvatila. Od prvog razgovora za posao do ukrcaja na brod prošla su svega tri mjeseca - prisjeća se Katarina, koja je 11. veljače ove godine ukrcajem u Singapuru, službeno postala "deck cadet" ili vježbenik palube na 400 metara dugoj, 54 metra širokoj i 75 metara visokoj grdosiji po imenu "Zheng He". Ovaj brod, nazvan po kineskom istraživaču, u floti je jedne od najvećih pomorskih kompanija u svijetu, CMA CGM, koja ima sjedište u Francuskoj. Kompanija zapošljava više od 22 tisuće ljudi i upravlja s više od 470 kontejnerskih brodova. Katarina je na kadeturi imala sreće. I s kompanijom, i s posadom, i sa zapovjednicima, iako je bila jedina žena među 28 stalnih članova posade.
Nema diskriminacije
- Kod njih nema nikakve diskriminacije, jesi li ti žena ili muškarac najmanje je bitno. Kako u kompaniji, tako i među kolegama. Imaju čak i kampanju za žene u pomorstvu, u kojoj sam sudjelovala. Mene na razgovoru čak nitko nije pitao niti jesam li u braku i imam li djecu. Važno je samo znanje i profesionalnost, sve drugo je nadogradnja. To su me zapovjednici na brodu, dvojica kapetana s kojima sam imala sreću ploviti i učiti pravo navigavanje, Slavko Malašić i Mariano Sergo, prvo naučili. Od njih do niže posade koju su uglavnom činili Filipinci, svi su vrlo profesionalni, znaju svoj posao i od svih sam učila. Uvjeti života i rada na brodu bili su na stvarno visokom nivou, atmosfera ugodna za rad, što je jako bitno jer na brodu ima puno posla, pogotovo u lukama. A u ovih šest mjeseci radila sam sve, od piketavanja i pituravanja, gvardije, mosta, papirologije, vođenja vizitora po brodu do pravljanje kolača - smije se Kate, kojoj je najveći kompliment dao jedan kolega, mornar Filipinac.
- Rekao mi je da njima u posadi dođem kao mama jer stalno brinem da su svi sigurni, zaštićeni i da u svakom trenutku paze na sebe. I točno je tako. Na brodu koji tjednima plovi po oceanu do prve luke prepušteni ste sami sebi i zato sigurnost uvijek mora biti na prvom mjestu. I to na brodu čija je veličina prava sitnica, treba ti šest mjeseci samo da ga obiđeš - opisuje nam Kate, koja se s prvog vijađa vratila 24. kolovoza. Tih šest mjeseci, kaže, proletjelo joj je u trenu.
- Onog trenutka kad se ukrcaš na brod, vrijeme stane. Zaboraviš na datume, na kalendar, i slijediš samo ETU. Taj "estimetide time of delivery" ili vrijeme očekivanog dolaska u luku jedini je vremenski orijentir koji imaš. I tako iz luke u luku do povratka kući...
Supruga Marka, koji je diplomirao ekonomiju i danas je privatni poduzetnik te asistent na studiju menadžmenta, Kate je upoznala još u Pomorskoj školi koju su oboje pohađali. Za razliku od Kate, Marko sebe nikada nije vidio na moru pa je nakon pomorske škole upisao studij ekonomije i Master of Business Administration (MBA) te karijeru vezao za kopno, uz poduzetništvo i znanost. U početku veze mu, kaže, i nije bilo baš pravo kad mu je rekla o svojim planovima koji su uključivali samo i isključivo navigavanje, ali s vremenom je shvatio da je njezina ljubav prema pomorstvu toliko velika da je niti jedan drugi posao ne bi učinio toliko sretnom.
Životni put
- Kad smo to usuglasili, bilo je sasvim prirodno da Marko, koji je i inače izvrstan tata, preuzme brigu o klincima dok ja radim svoj posao na moru. Fale mi jako, dnevno sto puta pomislim na njih, ali znam zašto sam ovdje, imam svoj cilj i onda je sve lakše, pogotovo što radim posao koji volim. Zahvaljujući modernoj tehnologiji, danas je to potpuno drukčije nego nekad, udaljenost više nema isto značenje. Ja iz Kine s klincima i Markom pričam svaki dan, stalno smo na vezi, dio sam njihove svakodnevice unatoč tome što sam na drugom kraju zemaljske kugle. I zato sam, kad sam odlazila, bila potpuno mirna jer se mogu osloniti na njega i obje naše obitelji bez čije potpore ovakav životni put sigurno ne bi bio moguć. Ali, srećom za mene, svi se snovi mogu ostvariti samo ako imamo hrabrosti slijediti ih...
A njezin je san postati "chief officer", prvi oficir palube do barbe. Nakon što odradi još šest mjeseci kadeture, ide na poručnički ispit. Za djevojku koja od malih nogu obožava "Zvjezdane staze"i koja je sebe oduvijek vidjela kao kapetanicu Janeway jednom kad odraste, potpuno očekivan izbor. Prvi korak do tog cilja je novi vijađ na koji se upravo sprema. Za dva mjeseca ide na novi brod, na novi put preko Tihog oceana, od Amerike prema Kini.
DARIJA VUKMAN: Čudo kojeg ću se uvijek sjećati
Katarinina bliska prijateljica Darija Vukman, zahvaljujući kojoj danas plovi na CMA CGM, druga je časnica na kontejnerašu "Titan" iste kompanije. Iako se po ruti nikako nisu mogle sresti na Katinom prvom vijađu, nakon što se osam mjeseci nisu vidjele, viša sila je na kraju uredila filmski scenarij pa su se djevojke u isto vrijeme vezale u istoj luci!
- To je bilo jedno od čuda s moje prve plovidbe kojeg ću se zauvijek sjećati. Nas je u Kineskom moru uhvatio tajfun zbog kojega je bila zatvorena luka u koju smo trebali pristati, pa su nas preusmjerili prema Yangshanu. Darija je za to vrijeme bila u Busanu u Koreji. I tako smo na kraju, izvan svih planova, obje završile u Šangaju. Susrele smo se, izgrlile, i jedna drugoj pokazale brodove - prisjeća se Kate.