Ostavili mu gazu u koljenu nakon operacije u Biogradu, pa ostao bez noge!

Na zadarskom Općinskom sudu početkom rujna donesena je nepravomoćna sudska presuda u nevjerojatnom slučaju koji se dogodio prije 15 godina, kad je pomorcu iz okolice Zadra, zbog pogreške liječničkog tima, nakon operacije u koljenu ostala kirurška gaza s kojom je oplovio svijet i stigao do Australije.

Operacija na desnoj nozi, kad mu je u koljeno ugrađen umjetni zglob, obavljena je 13. listopada 2003. godine u Specijalnoj bolnici za ortopediju u Biogradu na Moru. Rana je zašivena, a gaza koja je ostavljena u koljenu na kraju je dovela do gubitka noge, umalo i života, zbog čega je nesretni pomorac 2006. godine tužio biogradsku bolnicu i tražio odštetu od milijun kuna.

Prije nekoliko dana Općinski sud u Zadru bolnicu je proglasio djelomično odgovornom te joj je naložio da danas teško bolesnom pomorcu s amputiranom nogom isplati ukupno 140 tisuća kuna za pretrpljenu fizičku i psihičku bol, naruženost, umanjenu opću životnu aktivnost i strah. Međutim, kako većina njegove tužbe nije prihvaćena, kao ni veličina odštetnog zahtjeva koji je bio postavljen na milijun i 50 tisuća kuna, pomorac je u većem dijelu zapravo izgubio spor te on sada bolnici mora nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od čak 60 tisuća kuna!

No, krenimo redom, od listopada 2013. godine, kad je dugogodišnji pomorac zbog čestih problema s koljenom desne noge završio na operaciji u biogradskoj bolnici, gdje je i ranije liječio tu ozljedu koju je zadobio na radnom mjestu 1991. godine. Taj put, međutim, liječnički tim odlučuje se za operaciju, ugradnju endoproteze, nakon koje u koljenu ostavljaju kiruršku gazu i tako ga otpuštaju iz bolnice. Tada je imao 51 godinu.

Nakon toga, stoji u iskazu koji je pomorac dao zadarskom sudu, dolazi u biogradsku bolnicu na redovite kontrole i tuži se na bolove u nozi koji neprestano traju. U srpnju 2004. godine vraća se na brod, ali za vrijeme boravka u Australiji, dok je radio u kuhinji, naglo mu je oteklo desno koljeno i pojavila se snažna bol. Cijela noga bila mu je crvena i natečena, osam dana i osam noći imao je visoku temperaturu, pio je samo vodu i povraćao, a on se, kako je posvjedočio na sudu, ničega konkretno nije sjećao jer je bio ošamućen. Nakon tih osam dana, kapetan broda odlučio je da ga odvedu u bolnicu u Perthu. Od broda do bolnice nosili su ga na nosilima jer nije mogao hodati i nije znao za sebe. U bolnici u Perthu bio je operiran, a iz koljena mu je izvađena veća količina gnojnog sadržaja i ostavljeni zamotuljak gaze. Liječnik je nakon operacije osobno došao k njemu i kazao mu je da su mu našli gazu u koljenu.

"Pokazao mi je komad gaze i rekao mi da sam zbog takvog komada gaze mogao izgubiti glavu", svjedočio je pomorac, koji je u australskoj bolnici proveo 32 dana, a sjeća se i da mu je nakon nekoliko dana došao i svećenik da ga ispovijedi jer mu je bilo jako loše.

Nakon toga, u pratnji australskih liječnika prebačen je u Zagreb, u bolnicu na Šalatu, gdje su mu izvadili protezu koja mu je ugrađena u bolnici u Biogradu. Poslije toga uslijedile su još dvije teške operacije, i to u Njemačkoj, gdje su mu ponovno ugradili novu protezu i odsjekli koljeno. Međutim, on je i dalje osjećao teške bolove u desnoj nozi zbog kojih nije mogao spavati niti išta raditi.

"Prije sam znao obrađivati vrt i otići kajićem na more, sada samo sjedim u kući, iako sam još vozio automobil. Zbog moje bolesti supruga je otišla u prijevremenu mirovinu da bi se mogla brinuti o meni, ona me kupa i obuva", svjedočio je o svojem stanju pomorac kojemu se 2009. godine pogoršalo i stanje sa šećernom bolesti, koju je do tada regulirao tabletama, pa je morao početi uzimati inzulinske injekcije.

Problemi s nogom i dalje su trajali pa sve do 2011. godine redovito liječi infekcije kod različitih ortopeda. Samo 2011. i 2012. godine imao je u Lovranu četiri operacije, dobio je i bakteriju MRSU, a zadnjim operativnim zahvatom u svibnju 2013. godine morao je na natkoljenu amputaciju desne noge.

Tijekom suđenja iz biogradske bolnice tvrdili su da je operaciju uspješno obavio ortoped s dugogodišnjim iskustvom, da je postoperativni tijek bio uredan, a tužitelj je u dobrom stanju otpušten iz bolnice, o čemu svjedoči i činjenica da se vratio na posao i ukrcao na brod.

"Bolesnik s umjetnim koljenom neposredno nakon operacije nije sposoban za rad i život na brodu. Zbog skučenosti brodskih prostorija, neudobnih komunikacija, strmih stepenica, niskih prolaza, a naročito zbog valjanja broda, česte su mehaničke ozljede. Na mogućnost komplikacija tužitelj je trebao misliti već pri ukrcaju na brod", očitovali su se iz bolnice, napomenuvši i činjenicu da je pomorac šećerni bolesnik koji uzima lijekove radi regulacije šećera u krvi, što je važno jer je "mogućnost kompromitacije operativnog zahtjeva veća kod dijabetičara".

Za gazu ostavljenu u koljenu tvrdili su kako nema ni medicinske ni foto dokumentacije, niti se spominje u opisu operacije i otpusnog pisma.Unatoč ovakvoj tvrdnji bolnice, zadarski sud je na temelju svjedočenja timova vještaka s dva medicinska fakulteta, iz Zagreba i Rijeke, utvrdio kako neosporno postoji veza između ostavljene gaze i nastale štete koja je na kraju završila amputacijom noge. Međutim, zadarski sud je odgovornost za štetu podijelio između biogradske bolnice i bolnice u Njemačkoj, gdje je, nakon ugradnje druge endoproteze, postoperativno došlo do razvoja nove infekcije desnog koljena, što je u konačnici završilo natkoljenom amputacijom.

"Budući da je neosporno utvrđeno da se ovdje radi o medicinskoj pogrešci, za koju bolnica odgovara prema načelu presumirane krivnje, i da postoji podijeljena odgovornost u jednakim omjerima između tuženika, biogradske bolnice (gdje je prvi put ugrađeno umjetno koljeno) i bolnice u Njemačkoj gdje je tužitelj nastavio liječenje (gdje je drugi put ugrađeno umjetno koljeno), sud je dosudio na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 140 tisuća kuna", stoji u presudi sutkinje Općinskog suda Katarine Dragičević, gdje se navodi kako je ovaj iznos odštete "nešto veći od iznosa koji se dobiju strogim matematičkim izračunom prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH".