Već kad je ovaj tekst o svijetlim i tamnim stranama turizma u Zadru bio naručen i dogovoren s urednikom, dogodilo se nešto novo: u utorak, 11. rujna, Turističko vijeće Turističke zajednice grada Zadra za novog direktora Ureda te TZ izabralo je Marija Paleku, kineziologa po struci, čovjeka koji s turizmom nema apsolutno nikakve veze, ali mu je prolaz među ostalih šest konkurenata osiguralo dugogodišnje čvrsto prijateljstvo sa sadašnjim gradonačelnikom Zadra Brankom Dukićem i članstvo u stranci koja godinama vlada u Zadru – HDZ-u.
Palekin izbor – mada se već "sve znalo" puno prije, već početkom kolovoza, odmah nakon iznenadne ostavke dotadašnjeg direktora TZ-a Ante Radosa – izazvao je kod oporbe, medija i na društvenim mrežama najprije revolt, ali se ubrzo sve pretvorilo u sprdnju. Notornu zajebanciju proizišlu iz nemoći da se takva vrsta budalaštine, da umjesto nekog od prijavljenih školovanih kandidata s iskustvom u turizmu na mjesto čelnog čovjeka Turističke zajednice drugoga grada po veličini u Dalmaciji izabereš čovjeka koji ne zna niti engleski, najviše je izmamila tehnologija izbora.
Već prije izborne sjednice Turističkog vijeća gradonačelnik Dukić je javno priznao da je Paleka njegov osobni prijatelj i da je kvalificiran za posao za koji se kandidirao jer je proveo neko vrijeme kao voditelj rekreacijskog dijela jednog hotela. Paleka se već drugi dan po izboru "proslavio" izjavom kojom je pokušao objasniti svoj izbor, a koja je, osim što je u potpunosti netaktična i krajnje neukusna, i na samom rubu zdrave pameti. "Što je to struka u turizmu?", zapitao se Paleka i time uvrijedio tisuće aktivnih turističkih djelatnika koji su završili kakvu školu ili fakultet.
Palekin je izbor potvrdio da je zadarski gradonačelnik Dukić dosljedan u izboru "svojih" kadrova na strateška mjesta u gradu, što je prije napravio s izborom nekoliko skupih vanjskih savjetnika, zaposlenjem novog šefa kabineta, montiranjem svojih sumještana iz zadarskog predjela Stanovi na pročelničke funkcije, a sve to bez suglasnosti stranke koja od početka demokracije u Hrvata vlada u Zadru – matičnog HDZ-a. Dukićevi izbori, vjerujte na riječ, izazivaju zgražanje dijela njegovih stranačkih kolega, pa je upitno hoće li na sljedećim lokalnim izborima Dukić uopće imati podršku stranke koja ga je 2017. isturila na gradonačelničko mjesto. Međutim, to je materijal za neku drugu priču.
Opsesija 'rušenja rekorda'
Za ovu je bitno da je izbor novog direktora zadarskog TZ-a ponešto promijenio zamišljenu konstrukciju teksta o zadarskom turizmu. Ali i potvrdio od prije poznatu istinu: svi problemi zadarskog turizma, sva njegova loša obilježja, kompletno određenje i opredjeljenje Zadra kao turističkoga grada, sve što je vezano za turizam i politiku u toj djelatnosti u Zadru, počinje i završava na Narodnom trgu br. 1, zgradi zadarske gradske vlasti, a ne u lokalnoj TZ, a najmanje ne na tisućama građana ovoga grada koji u turizmu i ugostiteljstvu rade i od njega žive.
Nije se Zadru dogodilo ništa drugo osim onog što se dogodilo i svim većim i manjim gradovima i mjestašcima u Dalmaciji. Dogodio se masovni turizam u punom smislu, sa svim posljedicama koje takav oblik turizma nosi. Splitski povjesničar umjetnosti Ivo Babić sjajno uočava, analizira i prokazuje te posljedice, sva lica nekontrolirana turističkog nazovi razvoja koji je možda donio nešto turističkih novaca Dalmaciji, ali koji nosi dugoročne minuse, ne samo turizmu kao djelatnosti, već svim gradovima i mjestima gdje se u tom masovnom obliku događa. Naravno, najviše će, dugoročno gledajući, te posljedice osjetiti domorodačko stanovništvo koje ih, zapravo, već dugo i osjeća.
Prof. Babića ovdje nećemo citirati – njega treba poslušati u originalu, bez kraćenja i u kontekstu u kojem govori ili piše, uostalom kao i druge teoretičare i praktičare u turizmu, koji su već uočili sve velike i male zablude i pogreške politike i prakse u turizmu. I mi u "Slobodnoj Dalmaciji", a u Zadru i na portalu Zadarski.hr iste kuće, godinama pišemo o lošim stranama turizma u Zadru: od konfekcijske, fejk gastronomske ponude koja je izgubila svaku autentičnost i obilježja Dalmacije te se svojedobno svela na "pizza cut" i jeftini sladoled kojim hranimo europsku i svjetsku turističku svjetinu koja ovdje stiže plitkih džepova kako bi brzinski potrošila destinaciju u koju je stigla, i tako sve do apsurdne opsjednutosti, zapravo ovisnosti o statistici, brojkama dolazaka i noćenja, koje su eto, "ove godine za toliko i toliko posto" veće. Sindrom Alije Sirotanovića i njegovih rekordnih tona iskopana ugljena nije zadarski autentičan virus: od svih ministara turizma i direktora HTZ-a pa do zadnjeg zaposlenika turističkih zajednica i predsjednika mjesnih zajednica koji se po novome zovu načelnici općine, baš svi boluju od iste bolesti. Orgazmičkim doživljajem rušenja "lanjskih rekorda" i hordama turista koje nam stižu.
'Turizam svima, a ne samo njima'
Novu je povijest turizam u Zadru počeo ispisivati točno 1. travnja 2007., kada je s ovdašnjeg aerodroma put Londona uzletio prvi avion niskotarifne kompanije "Ryanair" s važnim uzvanicima i novinarima te se odmah vratio pun engleskih turista. Nakon toga više ništa nije bilo isto. U godinama koje su uslijedile, počele su pristizati mase turista. Nije to bilo slučajno niti neka velika zasluga lokalnih političara koji su se busali dovođenjem te niskotarifne kompanije. Ta je kompanija samo pratila svjetski trend: turist novog doba je više "blitzkrieg" putnik koji s malo novca i u malo vremena želi obići i vidjeti što više.
A i "eirbienbiovski" biznis je pokorio agencijski konvencionalni pa je ideja vodilja "turizam svima, a ne samo njima" dobila svoj puni smisao na obje strane: i kod davatelja smještaja i kod kupca-turista. Znači, svi možemo biti turistički radnici, ali svi možemo biti i turisti. I to se dogodilo (i) u Zadru. Svatko si može priuštiti nekoliko dana putovanja s malo novca u džepu, recimo sa 70 eura dnevno, ali se i svatko može baviti turizmom. Internet i potražnja odjednom su usavršili i omasovili prijeratni "zimmer frei" turizam.
Naravno da je s tržišta, zbog vremenskog odmaka, gotovo nestao onaj turist – dobrostojeći pripadnik srednje europske klase koji je ovdje pohodio u elitna turistička naselja i hotele da bi sa suprugom u tjedan ili deset dana (čitaj: odmora) potrošio kojih pet-šest tisuća ondašnjih njemačkih maraka. Autor ovih redova osamdesetih je godina prošloga stoljeća godinama sezonski radio kao DJ u noćnom klubu jednoga zatvorenoga nudističkog naselja blizu Zadra pa se vrlo dobro sjeća Njemica i Nizozemki koje su tu dolazile željne seksa, njihovi muževi alkohola, a oboje ekskluzivne relaksirajuće dokolice koju im je baš Dalmacija najviše omogućavala. Dalmacija i Dalmatinci – prvaci svijeta u fjaci, našoj verziji dokolice.
U novom turističkom dobu taj sretni spoj europskih potreba i naših običaja se naprosto srušio pod teretom kamata i rata kredita od kojih su svi ovi silni apartmani uređeni. Danas je u dalmatinskoj priči malo gušta, a sve više računa, eura, nervoze, presinga, gužve... Kad sami više nismo spremni fjakariti, kako ćemo znati pružiti gostu kvalitetnu dokolicu.
U cijeloj toj novoj turističkoj priči s novim, drugačijim turistima i novim turističkim radnicima kojima je lokalna i državna politika omogućila i potaknula jedan oblik samoupravljanja, samoupravni turizam koji je doveo do poprilične anarhije uobličene u svima poznati ljetni kaos, u Zadru je najviše stradao onaj izvorni, stari Zadar, tj. njegov najuži centar, Poluotok. S njega se odjednom počelo iseljavati stanovništvo, a stanovi u kojima su živjeli prijašnji stanari malo-pomalo su postali apartmani. Osim toga, i šupe, drvarnice i spremišta u svega nekoliko godina u zadarskom centru postaju ili smještajne jedinice ili ugostiteljski i trgovački prostori tipa suvenirnica ili zlatarnica. Odjednom, srce, najatraktivniji dio Zadra, sve ono što je nosilo duh Grada, postaje veliki hotel u kojem je sada 2500 ležajeva, velika turistička spavaonica, ali i menza i zabavište u jednom.
Održivo upravljanje
Poluotok je postao prvo i najvažnije odredište baš niskotarifnih turista koji su u ove uske kale doveli onaj iritirajući zvuk kotrljajućih kufera, ne samo zato što je baš na Poluotoku zbijeno najviše tzv. turističkih atrakcija proizvedenih u 3000 godina dugoj povijest grada, nego i zbog nečeg što je priroda stvorila prije koju milijardu godina – zalaska sunca. "Najljepši zalazak sunca na svijetu" slogan je koji je mamio sve, a onda je k tome, na zadarskoj rivi Niko Bašić, notorni Dalmatinac, čovjek od mora i arhitekt, gotovo u šali izmislio i izgradio Morske orgulje, novu, jedinstvenu atrakciju koja svira na more i valove. I Zadar ima svoje bedeme, ali zidine Dubrovnik prodaje bolje, pa je nova, inventivna atrakcija bila neminovna. Uz snažnu promociju gradske Turističke zajednice Poluotoka kao najvažnije zadarske turističke priče, gradski centar postao je sa svojih 37 hektara površine turistički najopterećenije područje Zadra.
Zadarska sveučilištarka, geografkinja Darija Borić, u veljači ove godine diplomirala je na radu "Održivo upravljanje turističkom infrastrukturom grada Zadra – GIS pristup". Na njezin smo diplomski rad nabasali gotovo slučajno, guglajući u potrazi za raznim zadarskim turističkim temama, te otkrili kako je geografskom metodom GIS u svom istraživanju egzaktno dokazala kako su obalni prostori u Zadru, posebice Poluotok, preopterećeni, dok su prostori udaljeniji od mora nedovoljno valorizirani. Borić u svom radu navodi: "Turistički najvaloriziranijim dijelom grada se smatra uže središte grada – Poluotok.
Navedeni prostor je središte brojnih funkcija i prema mišljenju stanovnika, najatraktivniji dio Zadra. Geokodiranjem adresa restorana i turističkih atrakcija grada Zadra, uočeno je da su gotovo sve valorizirane atrakcije, zatim više od 50 posto zadarskih restorana te 504 privatne smještajne jedinice s 1860 ležajeva smješteni na prostoru Poluotoka". A Borić je raspolagala podacima iz 2016.!
U istraživanju je Borić došla do ovog podatka: izdvojila je 90 ugostiteljskih objekata iz Trip Advisora, ocijenjenih na temelju 15.155 recenzija, a većina tih restorana smještena je na mjestima gdje je i najveća koncentracija smještajnih jedinica, dakle na prostoru Poluotoka i u zapadnom dijelu Zadra, Puntamici, dok je ostatak restorana raspršen u ostatku grada. U stvarnosti, na površini od oko pola četvornog kilometra nalazi se više od polovine zadarskih restorana, točno 51, bez drugih ugostiteljskih formi.
Zanimljivo, isto je istraživanje otkrilo da su gosti na Trip Advisoru ocijenili zadarske restorane s prosječnom ocjenom 4,2, što zadarsku gastronomiju svrstava u sam vrh ugostiteljske ponude u Hrvatskoj, ali i Trip Advisor zna biti varljiv – nisu nepoznata napuhavanja ocjena vlastita restorana preko lažnih profila, no neka to ostane samo na sumnji. Ono što oči vide i usta dožive govori da je ponuda zadarskih restorana ponešto uznapredovala u zadnjih nekoliko godina, barem se za desetak lokala može reći da odskaču od prosjeka, nudi se nešto bolje, više i drugačije pa i autentičnije od prosjeka, ali su oni realno u manjini.
Borić u svom radu dolazi do ovog zaključka: "Prema istraživanju provedenom u sklopu izrade 'Strategije razvoja turizma grada Zadra', građani su iskazali nezadovoljstvo zbog velikih gužvi u vršnim dijelovima sezone, što se najviše očituje upravo na Poluotoku. Također, stanovnici Zadra upućuju i na nedostatak valorizacije područja izvan uže gradske jezgre koju čini Poluotok. Većina, pak, smatra da je Poluotok najljepša destinacija u gradu te je sukladno tome, treba posebno isticati. No ipak, u okvirima održivog turizma, zbog fizičke preopterećenosti prostora i narušavanja njegove ljepote, kao i zbog znatno smanjene kvalitete života lokalnog stanovništva zbog gužve i buke, potrebno je pažnju usmjeriti na valorizaciju drugih dijelova grada i rasterećenje Poluotoka".
Zvono za uzbunu
Borić je u svom radu o Zadru dokazala ono što svi koji živimo u turističkoj Dalmaciji osjećamo svaki dan u dugoj sezoni, a najviše u srpnju i kolovozu: gabariti zadarskog centra pod navalom hordi postaju pretijesni. Sve postaje malo: i ceste i kale i štekati i plaže i zahodi i kanalizacija...
Kada u ovu opisnu priču o zadarskom (dalmatinskom) turizmu još pridodamo činjenicu da je većina smještajnih jedinica – apartmana u zadarskom centru, kao i u drugim dijelovima grada kategorizirano s tri zvjezdice, a isto je i sa 60-ak registriranih hotela u Zadarskoj županiji i s 40 registriranih kampova, do zaključka je lako doći: Zadar je osrednja, prosječna destinacija s tri zvjezdice, "srednja žalost", koja se samo utjehe radi može hvaliti s folirantskom nagradom europske Best Destination iz 2016.
Upravo je ove godine uprava hrvatskog turizma došla do zaključka da su nam smještajne jedinice s tri zvjezdice poluprazne, a da turističkom tržištu nemamo ponuditi puno toga s četiri i više zvjezdice. Ne samo Zadar, nego Hrvatska uopće. I to ne samo kad je u pitanju smještaj nego sve ono što je vezano uz turizam.
Mogli bi ovdje do besvijesti još razglabati kako na turistički kaos Zadra utječe i to što su nadležnosti u pojedinim segmentima onoga što čini turističku ponudu razbacane na razne strane – gradsku, gradska poduzeća, državne urede, turističku zajednicu, muzej koji vodi svoju politiku, mogli bi i o tome kako sam grad Zadar nije dovoljno predstavio i ponudio produkciju i izvornost svoga bogatoga zaleđa i otoka, mogli bi i o promašenosti nazovi važnih izvansezonskih gastronomskih manifestacija, poput Tuna, Sushi & Wine Festivala koji je pretvoren u lokalnu zimsku zabavu, a mogli bi i o tome kako se ništa od onoga što stoji u "Strategiji razvoja turizma grada Zadra od 2016. do 2026.", koju su sastavili stručnjaci sa Sveučilišta u Zadru, a koju je zadarsko Gradsko vijeće naručilo, platilo i prihvatilo, nije niti počelo provoditi niti se nazire na vidiku. Možda je, naizgled, taj materijal dug i dosadan, što vjerujte nije, a istovremeno nije obvezujući, ali je sigurno suvisliji i bolji od onoga što se i ovoga ljeta dogodilo na terenu u Zadru i onoga što je izborom direktora TZ-a nastavio zadarski gradonačelnik.
Umjesto da – kad je vidio da zvono zvoni za uzbunu jer mu usred sezone prvi čovjek gradske TZ podnosi ostavku i da je razvidno da će Zadar, ako već nije, postati grad bez plaža i sadržaja, ljeti prenapučen, a zimi tužan i prazan – sazove hitnu tematsku sjednicu Gradskog vijeća, na kojoj bi, bez obzira na stranačku pripadnost, trebali biti prvenstveno ljudi od turističke struke, ali, recimo, i autori nikad proučene i provedene "Strategije razvoja turizma", zadarski gradonačelnik odluči je prvi put u povijesti osobno sudjelovati u izboru direktora TZ-a, s javno obznanjenom odlukom da taj to postaje isključivo zato što je njegov prijatelj. Turistička 2019. – živi bili pa vidjeli.