Jedan od vodećih stručnjaka za međunarodno pravo, ugledni odvjetnik i profesor na Sveučilištu McGill u Montrealu, Payam Akhavan, prošla dva dana u Hrvatskoj je održao nekoliko dojmljivih predavanja na temu multikuluralnosti u doba promjena, s posebnim naglaskom na važnost integracije.
Ovaj poznati kanadski aktivist za ljudska prava i prava nacionalnih manjina rođeni je Iranac, koji je kao devetogodišnji dječak s obitelji morao pobjeći u Kanadu, gdje je prošao put od izbjeglice do uglednog profesora na pravnom fakultetu i jednog od vodećih znanstvenika i praktičara međunarodnog prava.
Upravo zato, Akhavan svojim osobnim primjerom svjedoči o važnosti dobih primjera integracije i izgradnje multikulturalnog društva koje pruža šansu izbjeglicama, kao što je njemu kao dječaku pružilo kanadsko društvo. Osim Zagreba, gdje je na poziv Kanadaskog veleposlanstva gostovao na Pravnom fakultetu i u Saboru, jučer je boravio i u Zadru, gradu koji je u sklopu Europskog programa premještaja i preseljenja državnjana trećih zemalja početkom ove godine primio osam sirijskih obitelji, ukupno 40 sirijskih izbjeglica, što je bio prvi takav projekt u Hrvatskoj.
Baš na Gotovinin rođendan
Ovo je Akhavanov drugi posjet Zadru, a prvi se dogodio u studenom 2012. godine, dva tjedna nakon što su na haškom sudu oslobođeni genali Ante Gotovina i Mladen Markač. Naime, uz Luku Mišetića i Georga Kehoea, profesor Akhavan bio je član braniteljskog tima Ante Gotovine. Obrani se priključio u žalbenom postupku nakon prve presude, a o tom je angažmanu s petogodišnjim vremneskim odmakom jučer u razgovoru za “Slobodnu” govorio otvoreno i sasvim osobno.
– Naravno da ćemo se vidjeti večeras, danas mu je i rođendan. Bilo bi jednostavno nemoguće da dođem u Zadar i ne vidim Antu. Počeli smo odnosom branitelj – klijent, a završili kao dva prijatelja. Zadnji put sam bio ovdje nekoliko tjedana nakon oslobađajuće presude, kad je sve prošlo. Nas četvorica – Ante, Luka, George i ja – našli smo se ponovno da u proslavimo. Večerali smo u gradu, a nakon toga jedrili zadarskim arhipelagom, jeli prefinu ribu i uživali. Znate, kad radite kao odvjetnik, nekad dobijete, nekad izgubite slučaj. I to je to. Ali, ovo je iskustvo za mene bilo potpuno drukčije – govori nam odvjetnik koji je od 1994 do 2000. godine bio prvi pravni savjetnik Tužiteljstva Međunarodnih kaznenih sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu u Haagu.
Hrvatsku je upoznao početkom 90-ih, kada je kao član tima Tadeusza Mazowieckog, UN-ova izvjestitelja za ratne zločine, prošao sve ratne terene Hrvatske i Bosne. Od tada do danas, kao odvjetnik i pravni zastupnik bio je angažiran na velikim slučajevima pred Međunarodnim sudom pravde, Međunarodnim kaznenim sudom, Međunarodnim sudom za Zakon o moru, Europskim sudom za ljudska prava te Vrhovnim sudovima Kanade i Sjedinjenih Država. Ali, kaže nam, malo ga se koji slučaj toliko dojmio kao onaj generala Gotovine.
– Ono što me se najviše dojmilo bilo je dostojanstvo koje je Gotovina zadržao u situaciji u kojoj bi se većina ljudi slomila. Zamislite biti u zatvoru zbog nečega što niste učinili, suočeni s time da biste tamo mogli provesti ostatak života, bez obitelji, bez prijatelja. Bio sam impresioniran time koliko je miran, ta mentalna borba koju je vodio sam sa sobom bila je puno teža od one fizičke. S druge strane, Ante je vrlo osjetljiva duša, što za vojnika nikad ne očekujete. Često smo razgovarali o slikarstvu jer je slikao, o poeziji, dijelili smo knjige poezije, slao mi je božićne čestitke. Sve to je dokaz njegovog karaktera. Kad sam se odlučio priključiti obrani, to je bila odluka donesena temeljem dokaza koji su nedvojbeno pokazivali da nije kriv. Ali iznad toga, vidio sam njegovu humanost. Nakon velike ratne pobjede u Kninu, kada se od njega očekivalo da podigne čašu šampanjca i nazdravi svojim časnicima, on je na njih počeo vikati da se srame, ogorčen na paljenje i nered koji je nastao u Kninu. Isto je bilo u avionu, kada smo se vraćali u Zagreb gdje su na trgu čekale tisuće ljudi. To za mene znači biti nacionalni heroj koji je vodio pravedan rat, spasio Bihać od toga da postane nova Srebrenica. Iako je vojnik i borac, nikad nije zaboravio biti human. I to je ono što nas, na kraju krajeva, definira – govori nam Akhavan.
Pozitivan šok
Iako je od presude prošlo gotovo pet godina, Akhavan se još uvijek živo sjeća svih detalja toga 16. studenog 2012. godine, kada je Žalbeno vijeće suda u Hagu oslobodilo generale koji su prvostupanjskom presudom osuđeni na 24, odnosno 18 godina zatvora za zločine počinjene tijekom i nakon Oluje.
– Noć prije presude uopće nisam spavao. Zato što sam se osjećao osobno odgovornim za njegovu sudbinu. Znate, kao odvjetnik uglavnom odradite svoj posao prema klijentu i to je sve, ali u ovakvom slučaju, kada čovjeka toliko upoznaš, jednostavno znaš da je to što mu se događa nepravdeno. Prva presuda bila je šokantna, kao da su potpuno ignorirali sve dokaze i unaprijed odlučili da je kriv. U to vrijeme bilo je teško ne pomisliti da se nešto neobično ne događa. Prvo je uhićen Karadžić, pa Mladić, počeli smo se pitati postoji li možda i neki dogovor sa srpskom stranom. Uopće nismo znali što očekivati. Zato sam molio Boga za pravdu. Ne za pobjedu, jer to nije bilo bitno, nego za pravdu. Znate da se na sudu osjećaji ne smiju pokazivati, od vas se očekuje da budete maksimalno sudržani i profesionalni. Ali kada sam, nakon dugog čitanja, shvatio da će biti oslobođen, nisam mogao izdržati da preko ramena pogledam prema Anti i barem pogledom mu to pokažem. A zapravo bih najradije bio dignuo ruke u zrak i vikao "Jes, to, daj 5!!". Ali, to se na sudu ne smije pa sam se suzdržao – smije se Akhavan dodajući kako je oslobađajuća presuda za njega bila veliki i pozitivan šok.
– Bio sam toliko zbunjen da sam se pitao je li se to zaista dogodilo. Pogotovo što je oslobođen svih optužbi, bio je slobodan čovjek. Nikad to neću zaboraviti. Od početka sam bio uvjeren u njegovu nevinost, i presretan sam što je sve ovako dobro završilo – kaže Akhavan.
Odličan osjećaj
– Upravo zbog svega toga, odličan je osjećaj doći danas ponovno u Zadar i vidjeti kako je baš Gotovinin grad, 25 godina nakon tog rata, otvorio vrata i srca izbjeglicama iz Sirije. Ta djeca će sutra voljeti Hrvatsku jer im je pružila pomoć kad su je najviše trebali, tako ja danas osjećam za Kanadu. Najlakše je sijati mržnju, puno je teže i hrabrije prigriliti drugačije od sebe, i zato se Zadru danas klanjam – kaže nekadašnji Gotovinin odvjetnik kojega je Svjetski gospodarski forum uvrstio ga je među mlade globalne vođe svijeta.
POSJETIO MALE IZBJEGLICE 'Uživati slobodu u sebičnosti ništa ne znači'
Akhavan, pravni stručnjak impresivne biografije, danas se posvetio borbi za ljudska prava, temi koje je akutualnija nego ikada zbog izazova s kojima se svijet suočava u prijelomnom trenutku za rekordan broj izbjeglica koji u masovnom egzodusu s Bliskog Istoka traže priliku za novi život. Ali i za društva koja ih primaju, ali i sve češće zatvaraju svoje granice.
- Mi koji imamo sreću živjeti u slobodi, imamo odgovornost pomoći onima koji to nemaju. Jer uživati slobodu u sebičnosti i mediokraciji ništa ne znači. Kada vidim antiemigrantsku mržnju koju potiču pojedini političari, kada ksenofobne nacionalističke sile tjeraju na povlačenje u prošlost i kada na to odmahujemo rukom jer mislimo da to nije naš problem, to je zapravo siromaštvo naše kulture. Jer, ako ne možeš osjetiti ljudsku patnju, ne možeš se niti nazivati čovjekom - kazao je Akhavan na svom predavanju u Zadru nakon kojega je posjetio Osnovnu školu "Šime Budinić" koju pohađaju sirijski mališani.