.jpg)
E, moj Mladene, mislio sam ja da si ti malo pametniji…
Tako se na gradskom mostu Mladenu Malti obratio jedan od njegovih dobrih poznanika samo godinu dana nakon što je poznati zadarski obrtnik postao gradski vijećnik. Tko je Mladen Malta i čime je to „zaradio“ neugodnu uvodnu rečenicu?
Rođen je 1960. godine, završio je Ugostiteljsku, a kasnije i Trgovačku školu, a onda je s 25 godina u svijet poduzetništva krenuo s najpoznatije zadarske ulice – na Kalelargi je otvorio svoj prvi štand. Danas je vlasnik „Darovnih dućana Malta“ s dvije prodavaonice, blizu Narodnog trga i u Špire Brusine, a radi i jedan štand na gradskoj rivi. Sve zajedno - godišnji promet od blizu dva milijuna kuna.
- Na počeku sam radio kao konobar na Poluotoku. Bio sam u svakodnevnom kontaktu s brojnim trgovcima, pa sam krenuo kao „kućna radinost za izradu i prodaju suvenira“, kako se to nekada zvalo. Mijenjao sam lokacije, širio posao, ali nikada nisam odustao od darovnog i suvenirskog programa svoje trgovine. To radim i danas, ja i sedam zaposlenika među kojima su i dvije kćerke i supruga. A tu su i Tanja, Deja, Marta i Milan Paleka. On je sa mnom već 25 godina. Nije on samo zaposlenik, on je i susjed i prijatelj, priča Malta kojega ni odlazak u rat nije spriječio u obavljanju svog posla:
- Dragovoljac sam Domovinskog rata, uključio sam se odmah na početku, u svom kvartu, na Plovaniji, a onda sam početkom listopada 1991. otišao među tenkiste. Imam kući i neke medalje iz rata…Ali, dućani su mi radili i kroz rat, kad bih se vratio s ratišta, nabavljao sam robu, radio u dućanima, nisam to htio prekinuti, prisjeća se Malta.
Cehovskim i strukovnim udrugama pridružio se 2002. godine, a ovih dana s kolegama upravo priprema obilježavanje 50. obljetnice Udruženja obrtnika Zadar koje će središnju proslavu imati u HNK 20. studenoga. Osam godina je bio predsjednik Ceha za trgovinu, sada je predsjednik Udruženja obrtnika, odradio je tri mandata u Skupštini Obrtničke komore Hrvatske gdje je i sada predsjednik Ceha trgovine.
Za prvi politički angažman odlučio se s 53 godine kada je postao predsjednik zadarske podružnice Hrvatske zore današnjeg ministra zdravstva Milana Kujundžića. Ali, ta se zora brzo ugasila, stranka se ubrzo „samoraspustila“, Kujundžić se pokajnički vratio u HDZ, a danas je jedan od najnepopularnijih Plenkovićevih ministara.
- Znam da mu javnost nije sklona. To ti je takav resor, zdravstvo ne bi izvuklo ni deset ministara, to je bačva bez dna. O Kujundžiću kao čovjeku i liječniku sve pet, ali kao političaru.. Hm, recimo to ovako: na njegovom se mjestu nikada ne bih vratio u HDZ. Mislio sam da će Hrvatska zora biti taj famozni treći put u hrvatskoj politici, ali se Most tada bolje profilirao i nametnuo se.
- Jesu li vas nakon Kujundžića zvali iz drugih stranaka? I kako ste na koncu završili kao nezavisni kandidat na listi Mosta za Gradsko vijeće Zadra?
- Zvali su me pravaši, Modes, neke nezavisne liste, ali sam u Mostu vidio nastavak „trećeg puta“. Pristao sam, pod uvjetom da budem slobodan, da mogu biti to što jesam i kazati ono što mislim, a to u velikim strankama nije moguće. Kada vidim konkretan problem, ne gledam ga ni s lijeva ni s desna, ono što to ne radim ni u svom privatnom životu ili firmi ne bih mogao raditi ni u politici. Problem je tu i treba ga riješiti, zaboravi „lijevo“ i „desno“.
- Tko Vas je zvao u Most? I što bi se trebalo dogoditi da se povučete?
- Današnji saborski zastupnik Marko Vučetić je inzistirao da budem na listi za Gradsko vijeće. Otišao bih kada bi mi netko naređivao što mogu ili moram govoriti i misliti. Politika je politika, ali sve ima svoje granice.
- HDZ?
- Ne zanima me. Djelomično sam i ušao u politiku jer se s većim dijelom politike HDZ-a ne mogu identificirati. To ne bih bio ja, izgubio bih identitet.
Tako se Vučetićevom zaslugom Malta našao na listi Mosta i ušao u Gradsko vijeće Zadra. A onda je u proteklih godinu i pol dana serijom dobro odmjerenih i preciznih uboda otvarao niz lokalnih skandala i slučajeva krcatih evidentnog protekcionizma, pljačkaškog odnosa prema javnom dobru, političkog klijentelizma u kojemu su odabrani profitirali, a mali stradavali. Štitio je interes građana i malih obrtnika, smetala mu je neograničena pohlepa moćnika nepopravljivo uvezanih sa strukturama lokalne vlasti. Dakako, za to je plaćao i cijenu, kroz strogo kontrolirane lokalne medije označen je kao meta, jer „sustav“ ne voli javno pretresanje vlastitih mutnih poslova. Pa su mu na vrata zakucali brojni predstavnici „nadležnih institucija“, a u jednom trenutku je zadarska gradska uprava postupala po nekakvom „Lex Malta“ – komunalni su redari od svih trgovaca u Zadru pretresali i prijavljivali da samo Malta prodaje suvenire s gradskim grbom. Nikada do tada nisu ni otkrili ni prijavili nikoga drugoga, a onda su, uhvaćeni na djelu, gradsku oci naprasno prihvatili Maltin zahtjev i sada je on vjerojatno jedini legalni trgovac suvenirima s gradskim grbom!
- Radi se o nepostojanju startnih pozicija jednakih za sve. Stvorena je nelojalna konkurencija u kojoj legalni poduzetnici ispaštaju unatoč tome što uredno rade i podmiruju svoje obveze. Ispada da takvim, normalnim ponašanjem sami sebi nanose štetu, za razliku od onih koji su svoje poslovne privilegije stekli za nekakvim političkim stolom. Ipak, imam dojam da se stvari pomiču, veseli me što gradska uprava odnedavno pokušava mijenjati tu priču, drugačije pristupaju poduzetnicima, transparentnije, više se trude da ne čine očite nepravde, ali je pitanje jesu li i koliko zakasnili i koliko će gradski proračun i dalje ispaštati zbog starih grijeha, odnosa i dugova. Dosadašnji politički klijentelizam, na nacionalnoj i lokalnoj razini, jednostavno nije održiv, jednom će neka vlast od takvog načina ponašanja morati odustati.
- Pa zar ne bi bilo lakše upisati se u HDZ i izbjeći silne inspekcije i komunalne redare koji su nahrupili nakon što ste za govornicom postavljali neugodna pitanja?
- Možda bi bilo lakše ući u HDZ, vjerojatno bi pritisak bio kudikamo manji ili ga uopće ne bi bilo. Međutim, neki ljudi pod pritiskom postanu još djelotvorniji, a u HDZ-u se na to još nisu navikli. Možda je vrijeme da se naviknu. Ja i dalje mislim da sve što bih ostvario ulaskom u HDZ, mogu ostvariti i iz ove pozicije, ali pritom mogu mirno spavati.
Jedna druga strast Malti sigurno ne da mirno spavati. Od malih je nogu ljubitelj košarke i navijač KK Zadra, prošetao se s „istoka“ preko „juga“ do „zapada“ dvorane u Jazinama, dugogodišnji je pretplatnik, bio je u Zagrebu 1986. na legendarnom osvajanju titule protiv „Cibone“. Malta je danas i vlasnik deset dionica KK Zadra, ali ga propadanju zadarske košarke sigurno više pogađa kao navijača nego „malog suvlasnika“.
- Zbog te ljubavi prema košarci sam i ušao u poslovni odnos s KK Zadrom, ali je i ta priča imala ružne epizode. KK Zadar kao pijani milijarder? Pa pogledajte ovaj posljednji slučaj s tom nekakvom „Bebom“, navodnim NBA pojačanjem. Čovjek tri godine ne igra košarku, za njim se vuku silni repovi, a onda se netko sjeti dovesti ga u Zadar!? To je blamiranje i Kluba i grada, dodatno urušavanje ugleda jedne poznate sportske institucije. Umjesto da se bavimo školom košarke, mi se hvatamo sumnjivih igrača i sumnjivih ugovora. Jedini veliki pomak za Klub i grad bio bi privatni vlasnik Kluba, tako bi se rasteretio proračun, a sportsku bi politiku krojio vlasnik, a ne više lokalne stranke. Uhljebi u KK Zadru? Ima i toga, ali bi se dolaskom privatnog vlasnika znalo tko što radi i za što odgovara, a od uloženog bi se novca očekivala zarada. Ovako je to po onoj staroj „kruha i igara“ bez kraja i konca.
- E, da, što ste odgovorili poznaniku s početka razgovora koji Vas je presreo na mostu?
- Ma, da, rekao mi je da je mislio da sam pametniji, u smislu da sam sebi javnim istupima nanosim štetu. Nisam od muke znao što bih mu rekao, pomislio sam da ću u more baciti ili njega ili sebe. Ide mi na živce to licemjerje i beskonačno nezamjeranje zbog koristoljublja, ljudima je valjda život lakši ako plivaju nizvodno. Ali, svatko bi u jednom trenutku sam sebi trebao odgovoriti na pitanje: ako već želimo zdravo društvo, kojim to djelima ja doprinosim tome? Inače, taj moj poznanik je to rekao misleći da mi želi dobro, shvatio sam ja njega, ali ne znam shvaća li on mene, kaže Mladen Malta.
Turizam muči cijelu Dalmaciju – ubijaju nas brojke
- U cijeloj se Dalmaciji sve više otvaraju sezonski obrti za sezonske poslove. Sve se sabije u tih 100 dana posla, a onda slijedi održavanje na površini ili stvaranje gubitaka. Opasno je što nemamo alternativu, turizam ne kontroliramo, on se stihijski događa, previše je kaosa, a o turizmu previše ovisimo. Na koncu nitko nije zadovoljan, ni poduzetnici, ni građani, pa na koncu ni turisti. Masovni turizam postaje neodrživ, ubija nas opsjednutost brojkama, postocima, statistikama. Uz sve to, poduzetnike i obrtnike muči i to što prečesto mijenjamo propise i zakone, pa se ni mi više ne možemo snaći, a kamoli neki investitori iz inozemstva. Kad bi država shvatila da treba smanjivati namete, to bi najprije osjetili radnici, jer se poduzetnicima sve teže nositi s ovolikim brojem i iznosima davanja, smatra Mladen Malta.
„Zašto nisam bio u Vukovaru? Treba ići pred Ministarstvo pravosuđa!“
- Branitelj sam, ali ne, nism bio na prosvjedu u Vukovaru. Sve što je Penava rekao potpisujem, ali bih na prosvjed išao samo da ga se organizira ispred Ministarstva pravosuđa. Kao mjesto velike žrtve, Vukovar najmanje zaslužuje da se u njemu provode nekakvi unutarstranački HDZ-ovi obračuni. Krivca treba tražiti u svom dvorištu, u Ministarstvu pravosuđa. Odavno se događa da jedan dio branitelja sebi uzima za pravo interpretirati, pa i kreirati stavove svih branitelja i nametati svoju poziciju. Tako je od „šatora“ pa nadalje, dio branitelja osvaja medijski prostor, pa javnost dobiva pogrešan dojam o cijeloj braniteljskoj populaciji, smatra Mladen Malta.