.jpg)
Već pet godina imamo dvoje djece, našu biološku kćer i udomljenu. One su kao sestre i tako jedna drugu i nazivaju. Imaju zajedničku sobu, zajedno idu u školu, šetnju, kino, slušaju istu glazbu. Pomažu i uskaču jedna drugoj u učenju, idu u malu školu trube... Razliku među njima ne radimo i jednako se, kao roditelji, ponašamo prema objema. Ukratko, sretna smo obitelj i niti u jednom trenutku nismo požalili što smo udomili našu drugu kćer. Nisam u ovih pet godina doživjela da mi kaže: "Neću te slušati, ti nisi moja mama", početak je prekrasne priče o svjetlom primjeru udomiteljstva, jedinoj obitelji u Šibensko-kninskoj županiji koja nije u srodstvu s udomljenom osobom. Zbog zaštite udomljene djevojčice ne navodimo njezino niti imena udomitelja, ona su poznata redakciji. Udomitelje ćemo stoga nazvati Mirna (37) i Marko (46).
Udomljena djevojčica je danas tinejdžerka, s juga Dalmacije. Mirna i Marko već su imali svoju, tada dvogodišnju kćerku i željeli su, priča nam Mirna, imati još djece, najmanje troje jer je i sama iz brojne obitelji. No, nastali su problemi i kad im je, nakon nekoliko godina, rečeno da iz zdravstvenih razloga više neće moći imati djece, počeli su razmišljati o posvajanju. Razgovarali su o tome s tada osmogodišnjom kćerkom i Markovom majkom, koja živi s njima te zajednički donijeli pozitivnu odluku.
- Kćerka je bila oduševljena, dobit će sestru. Naime, htjeli smo posvojiti curicu, po mogućnosti mlađu od naše. Međutim, saznali smo da s posvajanjem ide dosta teško, procedura je komplicirana i dugo se čeka, da je s udomljavanjem lakše i zato smo se odlučili na udomljavanje. Prijavili smo se u Centar za socijalnu skrb u našem gradu 2012. godine. Na edukaciju za udomitelje išli smo u Šibenik, dobili dozvolu i čekali. U kolovozu 2013. godine zvali su nas iz Centra i tako smo dobili drugu kćer, godinu dana stariju od naše, ispričala nam je Mirna i dodala da su "njih dvi odmah kliknule", svidjele se jedna drugoj i ta sestrinska ljubav traje do danas.
Zdrava obitelj
- Ne mogu vam opisati kako je to lijep osjećaj i koliko smo sretni. Iz njihove sobe dolazi smijeh, čuje se pjesma, imaju zajedničke interese... I baš se vole i slažu, ponosno će Mirna ozarena lica. Upoznali su njezinu majku, djevojčica je u kontaktu s njom, čuju se telefonom i školske praznike provodi s biološkom majkom. Sve štima i nikad nikakvih problema nije bilo. Zahvaljujući svojem pozitivnom iskustvu, Mirna i Marko, koji žive u relativno maloj sredini u šibenskom zaleđu, u kojoj se sve o svakomu zna, kažu da nisu imali loših iskustava sa sugrađanima. Radoznalosti je bilo, ali ne i zloće.
- Znate, kad ljudi vide kako sve kod nas funkcionira, otvoreno nam se dive i kažu bravo, svaka vam čast... Ali, nikomu ne pada na pamet da otvori srce i vrata svojeg doma nekom djetetu kojemu je potrebna zdrava obitelj - rekoše nam, ne skrivajući nadu da će njihovo iskustvo potaknuti barem jednu obitelj na razmišljanje o udomiteljstvu.
Upravo takvih obitelji, koje nisu u srodstvu s djecom kojoj je potreban novi privremeni dom, na području županije nema. Djeca za koju se, iz bilo kojih razloga, ne može brinuti njihova biološka obitelj, smještena su mahom kod uže rodbine ili, stručno rečeno, u srodničke udomiteljske obitelji ili u domove za djecu. Na području koje pokriva šibenski Centar za socijalnu skrb, trenutno je petero djece koja su smještena u domovima za djecu, dok je šesnaestero djece u dobi od jedne do 21 godine života, u udomiteljskim obiteljima.
- Većina ih je izdvojena i udomljena zbog disfunkcionalnih bioloških obitelji često opterećenih ovisnostima, nedostatkom kvalitetnih uvjeta i životnih okolnosti, zanemarivanjem djece ili nasiljem u obitelji. Nažalost, ima u tom broju i djece čiji su roditelji umrli. Inače, desetero ih je u srodničkim obiteljima, a ostali u nesrodničkim, i to na području Zagreba i Zadra, jer mi takvih obitelji na šibenskom području nemamo. Zapravo, imamo samo jednu registriranu udomiteljicu koja je već neko vrijeme odsutna iz Šibenika i nije u prilici primiti dijete. Trenutno dvije osobe prolaze tečaj za udomitelje, imaju djecu, ali bi u svoj dom željeli primiti i drugu. Također, još je nekoliko obitelji u našem registru, ali one bi željele usvojiti dijete i za sada nisu spremne na udomljavanje, kaže ravnateljica šibenskog Centra za socijalnu skrb Davorka Grbac-Plavčić. Dobra je vijest što šibenski Centar trenutno nema djece koja trebaju dugotrajno udomiteljstvo, ali poziv potencijalnim udomiteljima i dalje stoji.
Pomozite odmah
- Potrebne su nam obitelji koje su spremne ne samo na dugotrajno, već i na hitno udomiteljstvo. Primjerice, ako roditelji iznenada završe u bolnici, ili udomitelji koji su spremni primiti djecu u poslijepodnevnim satima, a ostatak dana djeca provode u školi i sa svojim obiteljima. Potrebne su nam i obitelji koje su spremne prihvatiti djecu s problemima u ponašanju te djecu s poteškoćama u razvoju. Želja nam je stvoriti bazu takvih obitelji, kaže Grbac-Plavčić. Nažalost, na šibenskom području to ide teško, a slična je situacija i u preostala dva Centra za socijalnu skrb, u Drnišu i Kninu. Na području nadležnosti drniškog Centra dvije su srodničke udomiteljske obitelji i jedna nesrodnička, dok djece smještene u domovima za djecu nemaju.
- U srodničkim udomiteljskim obiteljima smješteno je četvero djece. U jednoj su djeca bez roditeljske skrbi čija su oba roditelja umrla, a u drugoj djeca kojoj je jedan roditelj umro, a drugom je oduzeto pravo na stanovanje s djecom zbog zanemarivanja, ali su u kontaktu, navodi ravnateljica drniškog Centra za socijalnu skrb Gordana Barišić. Od ravnateljice kninskog Centra Josipe Buzdovačić doznajemo da je na njihovom području petero djece u udomiteljskim obiteljima, troje su u srodničkim, a dvoje u nesrodničkim, naravno izvan kninskog područja.
- U ustanovama za djecu trenutno nemamo niti jedno dijete, a glavni razlozi smještaja djece u udomiteljske obitelji su ugroza njihovih života, zdravlja i dobrobiti djeteta. Kao što je poznato, ni mi na našem području nemamo nesrodničkih udomiteljskih obitelji, a razlozi su nezainteresiranost građana, kao i činjenica da na ovom području nema tradicije udomljavanja, navodi kninska ravnateljica. Zapravo, sve tri ravnateljice šibensko-kninskih centara za socijalnu skrb se slažu da općenito na području Dalmacije, a time i u našoj županiji, nema tradicije udomljavanja djece, za razliku od kontinentalnog dijela Hrvatske, gdje je kultura udomljavanja djece odavno zaživjela. Koliko će aktualna nacionalna kampanja za promicanje udomiteljstva pod nazivom "Svako dijete treba obitelj", koju provodi Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i UNICEF u suradnji s Forumom za kvalitetno udomiteljstvo djece, polučiti rezultate na šibensko-kninskom području ostaje da se vidi, uvažavajući činjenicu da je to iznad svega human, ali istovremeno i izuzetno odgovoran - uvjetno rečeno - posao, te da ne može svatko i svaka obitelj biti udomitelj.