Zadar turistički raste, ali se ne razvija. Raste broj turista, broj noćenja i broj apartmana na Poluotoku, ali u njemu istovremeno ima sve manje domicilnog stanovništva, sve manje socijalne i društvene aktivnosti, i sve manje funkcija koje grad, kako Zadrani nazivaju svoju staru jezgru, čine- gradom.
Ova priča o depopulaciji zadarskog Poluotoka stara je koliko i nagli turistički uzlet praćen sveopćom apartmanizacijom i negiranjem svega što ne donosi trenutni profit od turizma, a jednako toliko traje i rasprava o tome kako taj trend zaustaviti. Da će to biti težak i mukotrpan posao s upitnim rezultatima, pokazao je jučer održani okrugli stol na temu “Kako oživjeti povijesnu jezgru” u organizaciji zadarskog Udruženja obrtnika, na kojemu je čak deset sudionika iz različitih disciplina, od povijesničara, sociologa i konzervatora do direktora turističke zajednice i tri gradska pročelnika pokušavalo odgovoriti na jedno pitanje: kako grad oživjeti izvan sezone, da i ono preostalo stanovništvo iz njega ne pobjegne?
- Ta borba neće biti laka. Grad nema besplatni parking kao trgovački centri, izvan ljeta nema ni sadržaja ni manifestacija, nema niže cijene najma za one koji rade tijekom cijele godine. Osijek je svoje prostore, koji nisu bili atraktivni za najam, davao po cijeni od jedne kune. Mi umjesto toga imamo epidemiju bijelih papira po izlozima. Zašto ne bi, uz Advent i Đir po gradu, koji su za svaku pohvalu, imali i zimske feštice. Ljude treba vratiti u grad, na Kalelargu, na pijacu-kazao je Mladen Malta, predsjednik Udruženja obrtnika, a isto misli i prof. dr. Pavuša Vezić, konzervator i povjesničar umjetnosti koji je cijeli svoj radni vijek posvetio zaštiti povijesne jezgre.
- Gradu fale urbani sadržaji: nema knjižnicu, nema kino, nema muzičku školu. A istovremeno ima toliko zapuštenih zgrada, počevši od Maraske i Marine, preko Tehničke škole i Narodnog lista do hotela Zagreb i preparandija u Arbanasima, koje svojim mukom doprinose odumiranju grada čiji su se izlozi, onako oblijepljeni novinskim papirom, pretvorili u zidne novine. Gradu treba vratiti njegove građane i njegove funkcije, ali to je puno lakše reći nego učiniti. Ni ovaj proces odumiranja se nije dogodio preko noći, tako će nam trebati godine, možda čak i desetljeća, da ljude vratimo gradu- kazao je profesor Vežić. No, u tom procesu, koji treba biti pomno osmišljen, puno je pitanje ostalo neodgovoreno i nedefinirano. Na to je upozorio sociolog turizma, dr.sc. Vinko Bakija.
- Za koga želimo oživjeti Poluotok? Za one koji ovdje žive, za 70 tisuća ljudi koji žive u cijelom gradu Zadru ili za turiste koji ovdje dolaze? Tek kad budemo znali odgovoriti na ovo pitanje možemo krenuti mapirati sadrže i resurse iz kojih ćemo mijenjati stvari. Evo primjera: dovoljno je reći kako je više od 65 posto kulturnih manifestacije ljeti namijenjeno hrvatskoj publici. Ako je tako, zašto se dio tog programa ne prebaci u zimsko razdoblje kada nema nikakvih događanja- sažeo je Bakija glavni problem cijele priče o oživljavanju stare jezgre. A koliko je problem ozbiljan, govori i podatak koji je iznio Igor Miletić, pročelnik Konzervatorskog odjela u Zadru: u dvije župe na Poluotoku nema više od 1500 stanovnika.
-Cijeli jedan segment segment građanskog života je minoriziran i pitanje jesu li neki od velikih projekata, koji je se u jezgri uskoro planiraju realizirati, uopće opravdani. Pitanje je treba li stvarati nove hotelske prostore, primjerice u zgradi sadašnjeg Socijalnog, kad ni postojeći kojima je to bazična namjena, poput hotela Zagreb, nisu afirmirani- kazao je Miletić koji jedno od rješenja vidi u kontinuitetu poslovanja unutar postojećih poslovih postora, ali uz uvijet dobro promišljene namjene i uređenja tih prostora koje bi moralo poštivati puno više standarde od sadašnjih. Ali, prije svega, treba vratiti sadržaje koji polako nestaju.
- To je ono zbog čega ljudi dolaze u grad. Kada više ne bude suda i katastra, tko će uopće dolaziti - dodao je Nenad Rimanić iz zadarskog Konzervatorskog odjela.