SLUČAJ DARUVARAC
Teško je reći što je bilo strašnije gledati: kako Darko Kovačević zvani Daruvarac pred "publikom" kafića "Chill out" na Meladi krvnički mlati 18-godišnju djevojku ili kako taj nasilnik izlazi na slobodu zbog nesposobnog zadarskog pravosuđa. Da se nasilje nad ženama svakodnevno događa svugdje oko nas, mnogi su toga i prije "slučaja Daruvarac" itekako bili svjesni, ali snimka s nadzorne kamere na kojoj taj stereoidima i alkoholom napumpani "frajer" nogom u glavu udara djevojku dok bespomoćna i krvava leži na podu, kao da je cijeloj naciji konačno osvijestila zašto nam je trebala Istanbulska konvencija i kako to izgleda kad se neka žena prebija unutar četiri zida, daleko od očiju javnosti, i zašto većina sličnih slučajeva još uvijek rijetko dođe do medija, a kamoli policije i odvjetništva.
Reakcija represivnog sustava na Daruvarca posebna je priča: prvo je policija morala provesti unutrašnju kontrolu da bi se opravdala zbog spore reakcije i hvatanja počinitelja (i pritom kaznila svoja tri djelatnika), a onda je na red nastupilo čuveno hrvatsko/zadarsko pravosuđe, poznato kao zasigurno najgore u Europskoj uniji, sa svojom legendarnom efikasnošću.
Je li Daruvarca trebalo optužiti za pokušaj ubojstva? Zašto sud nije bio u stanju u šest mjeseci donijeti osuđujuću presudu? Je li odvjetnik Korljan zloupotrijebio procesna prava da svom klijentu osigura suđenje sa slobode? Jesu li izdane mjere zabrane Daruvarcu donesene nezakonito? Hoće li sukob interesa (moguća pristranost) na relaciji suci - odvjetnici - državno odvjetništvo utjecati na nastavak procesa? Napokon, jesu li se nakon bezbrojnog kršenja tajnosti postupka, ponajviše od strane članova obitelji same žrtve, i javnog linča prema Daruvarcu, također potenciranog od žrtvine majke, konačno stvorili uvjeti da se suđenje iz Zadra premjesti u neku drugu sredinu, što je odmah na početku trebalo učiniti?
Odgovore na ova pitanja možda dobijemo 9. siječnja, kada se suđenje nastavlja, ako se uopće nastavi. Ako Daruvarac prethodno mirno ne otiđe iz Hrvatske... (IN)
DOLAZAK MIGRANATA IZ SIRIJE
Malo je koja vijest uzburkala Zadrane kao ona o dolasku migranata iz Sirije u Zadar. Poduzetnik Mladen Ninčević i supruga Sarah primili su i udomili u svom zadarskom hostelu sedam bračnih parova i njihovih 26-ero djece iz Sirije. Nakon izbjegličkih kampova u Turskoj, neizvjesnosti i straha, dočekao ih je grad gdje su mogli nakon dugo vremena odahnuti i pronaći toliko žuđeni smiraj. Mnogi su tako razmišljali, ali puno njih uhvatila je i panika, pa su društvene mreže preplavili izljevi mržnje prema drugima i drukčijima. I sve to zbog sedam bračnih parova i njihovih 26-ero djece.
A sve to opet od ljudi koji su se vjerojatno većinom deklarirali kao dobri katolici, kojima vjera nalaže da budu milosrdni i suosjećajni prema potrebitima bez obzira tko su, onako kako ih je učio Isus Krist, koji je i sam bio izbjeglica i proganjan. Najtragičnije je što su poruke mržnje poslane iz grada koji je i sam patio u ratnim stradanjima i trebao pomoć drugih ljudi i stranaca.
Briga za izbjeglice uglavnom se svela na inicijative dobrih ljudi i volonterskih udruga. Problem migranata nije niti izbliza riješen, govor mržnje i dalje je prisutan, na izbjeglicama profitiraju krijumčari i desne političke opcije, a nesretni ljudi najveće su žrtve u svemu tome. Na koncu je većina Sirijaca napustila Zadar jer im država nije osigurala obećano, a Zadar je tako, makar rubno, osjetio snagu migrantske krize koja potresa cijeli svijet. (MK)