- Nećete virovati di smo bili!, govori Teo.
- Gazda nas je odveo na Kalelargu!, kaže Leo.
- Ljudi je bilo more. Je da su nas malo čudno gledali i slikavali, ali nema veze, nastavlja Teo.
- Bilo je vrhunski, ali nigdi nije bilo trave, dodaje Leo.
Ovako je nekako ljudskim jezikom prevedno izgledalo blejanje Lea i Tea kada su se vratili u svoje stado janjadi nakon što ih je u nedjelju ujutro na zadarsku Kalelargu u đir izveo njihov gazda Nenad Strenja. Na gradsku špicu!
- U ko zna koliko godina da držimo ovce, ovo nam se desilo dvaput, da janjad ide za vama ko da su pasi, ko da ste im ćaća, kaže Nenad koji svoje stado ovaca drži u Debeljaku, točnije zaseoku Dubrava.
- U prošlosti je svaka kuća u Debeljaku imala blago, a sada niko nema niti 15 ovaca, nadovezao se Nenadov ujak Branko Gambiraža ističući kako je uistinu pravo čudo da se Leo i Teo ponašaju kao da su kućni ljubimci.
No kako je uopće došlo do toga da se dva janjca ponašaju kao psi? Nažalost, njihova "mama" je umrla pri okotu, a onda je dvoje dvomjesečnih janjčića blizanaca netko morao othranit kako ne bi uginuli. Ulogu mame odmah je preuzela Nenadova mama Zora koja se čak i u gluho doba noći dizala kako bi na dudu othranila dvoje janjčića.
- U početku im je bocu tribalo davati četiri puta dnevno i jedanput u noći, a sada su malo narasli i stasali, pa im mliko dajemo dva put dnevno, ujutro i navečer. Sad oni pasu i dobro jidu. Trave se najidu, još koji dan pa će jednom dnevno dudu imati, priča baka Zore kojoj su Leo i Teo ušli pod kožu.
Zašto Leo i Teo?
- Ja sam in tia dati imena Janko i Branko. Pokojni otac mi je bia Šime ali su ga svi zvali Janko, a Branko je ujac, objašnjava Nenad, a ujak Branko odmah uskače:
- Bia bi dobia plesku onda, našalio se i kazao kako je onda Zore rekla da će biti Leo i Teo i tako su ostali.
I tako Zore, Nenad, ali i njegova djeca Ena i Šime na bočicu hrane mladu janjad i to kravljim polumasnim mlijekom s 2,8 posto masnoće. Ali, upozorava Nenad, mlijeko mora biti toplo jer da je hladno "prosiklo bi ih", odnosno dobili bi proljev, jer je ovčje mlijeko mlako.
- Osim mlika i trave ništa in ne triba, a zbog mlika su i počeli ići za nama kao da su pravi pravcati kućni ljubimci. Ali oni bi vam, da ih sad pustimo, došli tu ispoid stola u kužini. Od prvog dana su se navikli na dudu i ljude su prihvatili kao svoju obitelj i normalno im je biti među ljudima, pogotovo kad su gladni. Kad su siti to je druga priča, onda ne bendaju baš ljude i idu o svom poslu, objašnjava Nenad.
U njegove riječi i sami smo se uvjerili. Kad je Nenad fotoreporteru Luki dao bočice s mlijekom, janjad je odmah krenula trčati za njim po dvoru kao da im je rod rođeni. Čim su uspjeli dohvatiti dudu, trebalo im je manje od minute da popiju dva decilitra mlijeka.
Prije nekoliko godina obitelji Strenja dogodila se ista stvar, baka Zore na dudu je othranila janje Labudicu, tako da joj briga oko Lea i Tea, čiji je rođendan 20. studenog, nije teško pala. Labudica je dobila ime po bijeloj ptici jer je cijela bila kao snijeg.
Dobro, kako vam je palo na pamet Lea i Tea izvesti na Kalelargu?
- A jer su bili dobri, šali se Nenad.
- Ma nije to bilo tako ishitreno da smo to jutro odlučili i otišli. Jedan dan mi je društvo došlo u kuću i vidili su kako su Leo i Teo dobri, dragi i simpatični pa su rekli što ih ne bi odvea na Advent. Kad svako more ići na Advent, mogu onda i oni. I mislio sam ja njih odvesti na Advent, ali me bilo strah gužve, da se među svitom ne bi pripali. Velika je gužva tad bila, svitla, glasno, blago bi se pristrašilo, govori Nenad dodajući kako je odluka tako pala na prošlu nedjelju. Lijepo vrijeme na ulice je izvuklo veliki broj zadarskih "celebrityja" koji su kao gušteri uživali na suncu, pa kako ne bi i Leo i Teo, bili su dobri, slušali su i zaslužili izlazak vani.
- Nije im ništa bilo čudno, kao da su svaki dan na Kalelargi, a ljudi su bili oduševljeni, svi su ih slikavali. Najbolji trenutak je bio kada im je na Narodnom trgu prišao pas. Vlasnica je govorila svom psu da ljubi janje, a i ona ga je tila pomaziti. Tada je ispustila povodac, a pas je krenio ko metak trčati prema 'Četiri kantuna', a janje za njim. Ljudi su umirali od smija. Govorili su da je li ovo normalno da pas biži od janjeta, prepričava Nenad i ponovno se nasmije do suza tom "incidentu". Kaže kako su djeca u Zadru bila jako sretna kada bi ugledali janjce ali isto tako da su se bojali da će ih janje ugristi.
No zasigurno se veselim janjcima najviše oduševila grupa Koreanca koja je odmah sve svoje objektive i mobitele usmjerila prema Leu i Teu koji su kao prave zvijezde spremno pozirali. Nenad govori kako ih više neće voditi u grad. Da se ne uobraze, jedanput im je dosta, smije se, ali će Leo i Teo zato sigurno šetati po pašnjacima Dubrave.
- Oni se po Debeljaku slobodno prošetaju, jednom su bili na Kalelargu, od Sv. Stošije do Sv. Šime, bili su dobri, to su zaslužili i to je to.
I, kakva sudbina čeka Lea i Tea...
- Jednog ćemo ostaviti za brava, a drugog ćemo nekome pokloniti, ali da mu isto bude za brava. Toliko su nam ušli pod kožu da ih ne bi... ni u ljutoj gladi!, odlučan je Nenad dodajući kako ih i mora razdvojiti jer kad narastu mogli bi se početi međusobno tući zbog prestiža kod ovaca.
- Po selu ima masu janjaca koji se tako odgoje i meni je ta ideja da ih izvedem pala napamet i to vam je to. Ne razlikuju se oni po ničemu od drugih janjaca, samo eto što su vidili malo svita i bili na Kalelargi, govori Nenad koji u svom stadu ima 11 ovaca i jednog brava te sada sveukupno s Leom i Teom ima sedam janjaca.
Leo i Teo su samo jedanput izašli u grad i ubrzo su na društvenim mrežama postali prava senzacija. Doživjeli su svojih 15 minuta slave. Ako ih niste vidjeli u gradu, odite do Dubrave kraj Debeljaka, možda ih tamo sretnete kako drčno naganjaju ovce po polju. I nemojte im zaboraviti tražiti autogram.