Poznati turistički vodič Šime Botica, autor "Zadar Walking Zadar", hit projekta na Trip Advisoru koji su turisti iz cijelog svijeta uvrstili na prvo mjesto aktivnosti u Zadru, poslom je i životom vezan uz zadarsku rivu.
Osim što svakodnevno u svojim turama turiste vodi na najljepšu zadarsku šetnicu, Šime i živi u zgradi nekadašnjeg hotela "Zagreb". Duduše, još kratko vrijeme, jer se uskoro seli na Relju, ali, kaže nam, on će i dalje živjeti Poluotok i rivu. Upravo zbog toga, Šime nam je idealan sugovornik u javnoj raspravi o budućem uređenju i namjeni zadarske rive preko stranica Slobodne Dalmacije i Zadarskog.hr.
Kad pomislite na trenutačno stanje zadarske rive, koja je prva asocijacija koja vam padne na pamet?
- Nužnost promjene. Ja rivu vidim kao dijete kojemu su zavezane ruke i noge, koje treba osloboditi, omogućiti mu da protrči, dati da se razvija. Zadarska riva zaista treba hitne intervencije, počevši od nužne rekonstrukcije jer se urušava. Od vremena Austro-Ugarske kad je napravljena, ona je samo krpana. I vjetar i more su učinili svoje u tih sto godina, i ta obnova mora biti ozbiljan zahvat kako se ne bi dogodilo da nakon svakog jačeg juga i pulentade opet dođemo na isto.
Kad govorite o intervencijama, na što točno mislite?
- Ja rivu ne bih narušavao niti jednim objektom, taj prostor treba maksimalno zaštititi, i konzervatorski i na svaki drugi način. Kad kažem da bi trebalo intervenirati, to nikako ne znači da bi se na njoj trebalo graditi. Upravo suprotno, rivu samo treba životno osmisliti. Kao što joj je nakon savezničkog bombardiranja, kada je ostala ogoljena, bez 18 svojih palača, udahnut novi život i smisao, sada se nalazimo u istoj situaciji. Nisu to ogromne cifre, nije to 50 milijuna kuna koje nitko nema. Primjerice, osmišljavanje kvalitetnog hortikulturnog uređenja, koje neće narušiti pogled na grad i gradu pogled na more, što je i posebnost položaja zadarske rive, odlična je promjena u tom smjeru. Promjena mora biti, unatoč tome što ljudi ovdje na njih loše reagiraju.
Govorite o otporu koji je svojedobno pratio Bašićeve intervencije na rivi, Morske orgulje i Pozdrav suncu?
- Točno. Te dvije instalacije svjetski su hit, ljudi iz cijelog svijeta dolaze u Zadar zbog Morskih orgulja. Ja to znam iz prve ruke. Kad tu priču spojite sa zalaskom sunca, s Hitchcockom, s hotelom "Zagreb", a sve se to nalazi na rivi, dobivate odličan turistički proizvod. A sjećate se što je bilo u početku, “nama to ne treba”, “to je preskupo”...
Kako turisti doživljavaju zadarsku rivu?
- Njima je riva predivna. Za razliku od domaćih koji su skloni kritizirati puno toga, gosti od rive uzimaju ono najbolje što im ona daje; prekrasan zalazak sunca, pogled na otoke, dobru energiju, otvorenost. Kao i u većini mediteranskih gradova, ona ima funkciju šetališta i to je moment koji im je najupečatljiviji, pa čak i uz neke popratne sadržaje koji se pojavljuju zadnjih nekoliko godina, poput kafića, pokojeg restorana... Njima je to, kao cjelina, vrlo privlačno.
I sami ste dotaknuli temu ugostiteljskih objekata. Ima li štekatima mjesta na rivi ili to za sobom nužno povlači komercijalizaciju preostalog javnog prostora?
- U principu ima. Ali, kontrolirano, nikako sporadično po principu “dao si štekat njemu, sad daj i meni”. Budimo iskreni, ništa ne fali tome da sjedite u lijepom restoranu na rivi, pijete dobro vino i gledate zalazak sunca. Ali, ti štekati nikad ne bi smjeli “izaći” izvan onog zelenog pojasa. Njima na šetnici nije mjesto, niti će ikad biti, jer ćemo u tom slučaju od rive napraviti kokošinjac. Već i sada bi trebalo donijeti nekakve kriterije da se ti štekati vizualno izjednače, dobiju isti podeste i suncobrane... Mene u tom smislu muči jedan puno veći problem.
Koji?
- Hotel "Zagreb"! Najveći potencijal zadarskog smještajnog kapaciteta visoke klase danas je leglo golubova i pantagana. Zašto je tako? Zašto se taj projekt konačno ne realizira. To je povijesno mjesto zadarskog turizma, pa i cijeloga grada. Pogledajte kolike su promjene u prostor donijeli hotel "Almayer" ili "Borelli palace", koji su niknuli na ruševinama većim nego je nekadašnji hotel "Bristol" danas. Skidam kapu i podržavam mlade poduzetnike koji su se odlučili na tako hrabre poteze, to je put kojim treba ići. Treba raditi, konstruktivno razmišljati, a ne samo kritizirati. Nama nikad ništa ne valja.
Što mislite o radikalnim prijedlozima, poput onoga da rivu treba nasuti, a plažu proširiti?
- Nisam za takva rješenja. Ne mislim da su tom prostoru potrebne ikakve radikalne intervencije. Rivi najviše treba sadržaj, trebaju joj osmišljeni događaji. Ali tu zapravo dolazimo do pravog problema. A to je da Grad nema viziju razvoja turizma niti ideju što zapravo hoće. Zadar se, kao i drugi gradovi na obali, zatekao u novoj situaciji da nam sezona sada traje od ožujka do studenog, osam mjeseci turizma umjesto tri. Ne budemo li imali strategiju razvoja, sve nam se može urušiti po scenariju koji je već viđen u Veneciji ili Barceloni. To su gradovi koji su kompletno izgubili identitet. Da, istina je da se ljudi iseljavaju s Poluotoka, evo i ja sam među njima. Nije problem što odlaze, dokle god oni žive s tim Poluotokom. Problem je kad odu, a ne vrate se. A mi smo sada u toj situaciji, da ljudi u staru gradsku jezgru više ne dolaze jer ovdje nema sadržaja koje mogu konzumirati. To je suština problema. Prošetajte navečer ulicama Poluotoka, nećete sresti ni jednog čovjeka.
Polutok sve više postaje kulisa, sve manje mjesto aktivnog življenja. Hoće li potpuno izgubiti svoj identitet kad se i ove preostale javne službe odsele u druge dijelove grada?
- Ništa nije izgubljeno. Osjećam tako i siguran sam u to. Najlakše se prepustiti apatiji i stihiji. Zadar je u svojoj prošlosti imao puno težih situacija od ove u kojoj se sada nalazi. Istina, ljudi odlaze iz ekonomskih razloga, i to je opravdano, ali ne treba zbog toga od grada napraviti praznu, beživotnu kulisu. Treba samo pametno osmisliti događaje koji će ljude vratiti u grad. Ovaj je grad uvijek imao veliku dušu. Pobjeda grupe Riva na Euroviziji slavila se na rivi, nogometaši su se dočekivali na rivi, “Wing for life”, sajam cvijeća i “Beer festival” isto se održavaju na rivi. I uvijek je sve puno ljudi. Da, bude malo buke, ali ne može nam baš sve smetati. S druge strane, moram spomenuti i jedan, na sreću, neuspjeli događaj, festival elektroničke glazbe “Viva riva”. To je bio horor, i usput odličan primjer nepromišljenog razvoja destinacije. To nam se više ne smije događati i u raspravu o tome što hoćemo od turizma treba uključiti sve njegove dionike, jer potencijala ima. Ne treba se bojati promjena. O rivi treba pričati, istina, jer to je prevrijedan prostor u ovom gradu, ali prije svega treba početi raditi.