Grad, kao što piše Leone Battista Alberti, talijanski arhitekt i teoretičar, jest velika kuća, a velika kuća je mali grad, sugerirajući jednakost urbane forme spram arhitektonskog oblika. Mnogi dijelovi grada Zadra, gdje prvenstveno mislim na staru gradsku jezgru, mogu se shvatiti kao dijelovi velike kuće. Zadarsku rivu sam oduvijek doživljavao dnevnim boravakom ovog, izrazito slojevitog urbaniteta. Prisutnost mora i otoka, bure i juga, svjetla, sjene i pogleda. Carda i decumanusa. Antike, predromanike i moderne. Krohtina povijesti. Transparentnost i preklapanje svog navedenog stvara intezitet urbanog i čini ovaj prostor bitnim za javni život, stvarajući nadrealnu mediteransku atmosferu.
Stvarati arhitekturu i urbanizam je kreativni čin. Promišljati njihove osobine kroz aspekte forme, elemente prostorne organizacije, programske i funkcionalne osobine, te moguć društveni aganžman od izrazite je važnosti za društvo u kojem bivamo. Anticipirati sadašnjost kao stanje, razotkriti suvremene probleme društva, ambivalentanosti i slojeve, su, iz moje perspektive, temeljni zadaci ovih disciplina danas. Današnje vrijeme, izrazito složenije od prijašnjeg, sazdano je od velikih raspona kriza; ekonomske, demografske, migrantske, političke, geopolitičke... Prostori u kojima arhitekt djeluje umnogostručeni su. Kroz istraživanja suvremenih fenomena, arhitekt, konstantno preispituje postulate koji definiraju struku kao takvu. Pitam se može li jedan prostor, poput zadarske rive, opredmetiti ova stanja vremena? Smatram, arhitektonski ambijent može imati afirmativan utjecaj na čovjeka. Čovjek je neposredno vezan uz prostor – kaže Krešimir Damjanović, član Društva arhitekata Zadar.
Damjanović je prije dvije godine pobijedio na velikom međunarodnom arhitektonskom natječaju Shinkenchiku osvojivši nagradu usporedivu sa sportskim uspjehom Gorana Ivaniševića prilikom osvajanja Wimbledona 2001. godine ili glazbenim uspjehom zadarskog benda Riva s pobjedom na Eurosongu 1989. godine. Damjanovića smo u našem serijalu o vizijama obnove rive upitali: treba li uopće(pre)uređivati najpoznatiji dio zadarske obale?
- Moguća intervencija ili prijedlog, koja preispituje probleme urbanog nužna je. Riva, na sudaru promišljenog i zatečenog, posljedica je nedovršene modernizacije. Takvo postojeće stanje otvara nove teme; javno dobro kao ideal, pravo na grad, pravo na šetnicu, pravo na pogled, pravo na javni prostor, pravo na osamu. Uređenjem rive doprinosimo ovim mogućnostima. Longitudinalnost, transparencija, prozračnost, ali i mjestimična zapuštenost; odlike su trenutnog stanja rive. Smatram da se minimalnim intervencijama (ispravno popločenje, hortikulturno uređenje, mobilna konstrukcija), te programskom raznolikošću možemo ostvariti znatne pomake u preobrazbi ovog vrijednog prostora i tematizaciji njene slojevitosti – ističe Damjanović.
O tome zašto je riva kao jedan od najatraktivnijih dijela Poluotoka sva ova desetljeća od njenog novog definiranja nakon bombardiranja, pa do poslijeratne obnove ostala zapravo najzapušteniji dio grada, pa čak i najzanemareniji, Damjanović kaže kako je razloge za takva zbivanja teško navesti.
- Posebice ako znamo da se radi o prostoru prvog stupnja važnosti. Zadarska riva, urbani i otvoreni prostor iznimnog značaja; za grad, za ljude, za turiste. Slojevitost povijesnih zbivanja Zadra, ispisanog poput palimpsesta, doprinjela je sveprisutnoj otvorenosti i transparenciji. To je ono vrijedno. Povijesne okolnosti Drugog svjetskog rata, opredmećene destrukcijom usred čina razaranja stare jezgre, upravo su doprinjele tom stanju. Zasigurno, arhitektura i urbanizam se primarno trebaju baviti pitanjima javnog prostora. Riva jest upravo takav prostor.
- Kakvim sadržajima nadograditi rivu i čemu je podrediti: morskoj (pomorskoj) funkciji, turističkoj (zabavnoj) ili građanskoj (javnoj) funkciji?
- Potencijal je upravo u svemu navedenom. Osobno sam skloniji građanskoj (javnoj) funkciji, međutim, grad, da bi afirmirao mediteranske osobine, mora imati navedenu trijadu. Međusobnim preklapanjem funkcija (morska - turistička - građanska) nastaju kvalitete urbanog življenja. Opća priroda kapitala, danas manifestirana intervalom turističke ekspolatacije i nekritičke gradnje, mora formirati građansku svijest o javnom prostoru. Forma grada se nije promijenila, međutim sadržaj jest. Ono što je prethodno bilo stambenog karaktera, zamjenjeno je turističkim. Riva upravo ima potencijal da navedeno promijeni. Može postati mjesto susreta i razmjene iskustava, mjesto odmora i druženja...
Na pitanje je li zagovornik "tradicionalističkog" pristupa obnove rive, da se sačuva stanje kakvo jest i u tom smislu obnovi ili je sklon modernijem pa i radikalnijem pristupu da se riva potpuno preobrazi i drugačije oblikuje prema aktualnim potrebama i formama, Damjanović odgovara:
- Arhitektura i urbanizam refleksiraju kontekst i vrijeme. Camillo Sitte, teoretičar urbanizma 19. st., a relevantan i danas, zagovarao je tradicionalni pristup sagledavanja javnog prostora. Smatram da je sličan pristup moguć i danas, ali u izmjenjenim okolnostima. Riva, upravo radi svoje povijesne slojevitosti već u sebi sadrži potencijal prihvaćanja aspekata suvremenosti. Longitudinalnost, transparencija, prozračnost, ali i mjestimična zapuštenost; odlike su trenutnog stanja. Smatram da minimalnim intervencijama (ispravno popločenje, hortikulturno uređenje, paviljonske konstrukcije), te programskom raznolikošću, možemo ostvariti znatne pomake u preobrazbi ovog prostora. Radikalni pristupi su bili logični u vrijeme poslijeratne obnove. Sjetimo se samo projekta Zdenka Strižića, Božidara Rašice i Milana Kovačevića iz 1946., gdje je prema njihovoj regulacijskoj osnovi bilo predviđeno zadržavanje samo najznačajnijih spomeničkih objekata, a ostatak je grada radikalno je promjenjen blokovskom izgradnjom. Posebice im je zanimljiv prostor uz rivu na mjestu zgrade današnjeg Sveučilišta, postavljajući niz stambenih repera orijentacije S-J, zanemarujući smjer rimskog cardo i decumanusa – kaže mladi zadarski arhitekt i nastavlja:
- Mjesto čine ljudi. Svojim aktivnostima i ponašanjem stvaraju uspomene i sjećanja. Ljudi i grad stvaraju atmosferu. Zadarska riva je zasigurno ima. Zadarska riva mora imati važnu ulogu u stvaranju života grada. Ispravnom arhitektonskom artikulacijom, moguće je dodatno opredmetiti budući život i njenu funkciju. Uloga arhitekture, za mene, mora imati za namjeru stvoriti mjesto vrijednih osobina. Prostornost i materijalnost kao neizbježno svojstvo arhitekture i urbanizma, afirmiraju problem vremena te moraju biti prepoznati kroz prostorni okvir, i time stvoriti urbane vrijednosti koja će ispravno odgovoriti na probleme koji dolaze. Arhitekturom gradimo vlastiti svijet. Ali i reagiramo na njega.
- U tom smislu, treba li administrativne funkcije seliti izvan gradske jezgre ili ih treba zadržati na Poluotoku?
- Heterogenost gradi grad; administracijom, stanovništvom i turistima. Smatram da je životnost jednog grada definirana upravo heterogenošću njegovih funkcija. Administrativne funkcije sigurno doprinose tome. Monofunkcionalnost jezgre smatram pogubnim za aspekt gradotvornosti. Upravo smo svjedoci procesa gdje sveprisutni kapital izbacuje lokalno stanovištvo iz stare gradske jezgre. A ono stvara potrebnu kritičnu masu. Bez njih nema ni grada.
- Jesu li instalacije Nikole Bašića na određeni način odredile budući smjer uređenja rive? - pitamo Damjanovića koji i radi u Bašićevom arhitektonskom uredu.
- Instalacije poput Morskih Orgulja su nam potvrdile da je moguće odrediti turistički razvoj grada. One kroz svoju simboličku i prostornu sjedinjenost sa kontekstom stvaraju iznimnu ambijetalnu vrijednost. Građani to prepoznaju. Turisti to prepoznaju. Također, one predstavljaju završnu točku jednog puta, oplemenjenu pogledima: morem, otocima, zalaskom sunca. Za Željku Čorak, povijesničarku umjetnosti, one predstavljaju tumač koji nejasan govor prirode prevode u ljudima razumljiv govor. Povijesni i umjetnički značaj je već prisutan slojevitošću grada, krhotinama njegove povijeti, te smatram da ga je nepotrebno dodatno naglašavati.
- Treba li rivu otvoriti sadržajima koji su je već počele "osvajati" kao što su ugostiteljski štekati?
- Prije bih se pitao mogu li doći neki drugi oblici promijenjivih sadržaja. Može li se riva tako oblikovati da sadrži neutralan karakter pogodan raznim aktivnostima? Sustavnim dizajnom urbanih elemenata, finim parternim popločenjem definirati prostor šetališta i prostor odmora. Štekati potiču turističke aspekte, a ne potiču građansku inicijativu. Hotel Zagreb sa svojom terasom i caffe Brazil su dovoljni.
- Da li je dograditi novim objektima ili ostaviti prostorno otvorenu?
- Otvorenost je upravo i njezina kvaliteta. Ortogonalni raster grada sa jedne te snažna prisutnost mora sa druge strane obogaćuje izduženi karakter rive već definiran raznim ambijentima i pogledima. Prostorna otvorenost je izvrsna, ali joj nedostaje tematizacije. Hortikultura predstavlja vrijedan element urbanog okoliša. Dio je prostorne i slikovite raznolikosti same rive i sustava zelenila cijelog poluotoka. Longitudinalnost rive ispresjecanu raznim motivima i ambijentima (hortikultura je zasigurno jedan od njih) smatram izrazitom vrijednošću. Primjerice, parkovi kroz kvalitetno hortikulturno uređenje mogu biti slikovito tematizirani, potom, suptilan odabir vrste popločenja šetnice je jako bitan. Reartikulacijom dostupnog i nedostupnog, javnog i privanog, arhitektonskog i urbanog moguće je ostvariti kritičnost prema postojećem; prema nedovršenoj modernizaciji, prema generičnom, slučajnom.
- A izgradnja hotela i zabavnih centara na rivi i nasipanja i uređenja plaže uzduž obalnog pojasa?
- Smatram da takve zamisli nekritički sagledavaju potrebe ljudi trenutka u kojem živimo. Doprinose turistifikaciji i rastu privatnog kapitala. Također, zanemaruju povijesni kontinuitet ovog grada, jer ne nastaju na talogu postojećeg već se vežu na aktualne turističke trendove drugih gradova. Povijest je pokazala da su radikalne promjene u gradu Zadru suvisle u trenutku naglih promjena (regulatorna obnova nakon II. sv. rata).
- Kako odrediti buduće projekte, javnim natječajima, pozivnim natječajima ili nekakvim javnim konsenzusom?
- Javni natječaj je zasigurno ispravan put. Ispravno proveden može ponuditi kvalitetno rješenje. Također, smatram da uloga tzv. "gradskog arhitekta" će u budućnosti biti jako bitna. Gradski arhitekt je osoba koja zastupa interese građana (socijalno pravededna forma grada), pravila struke (ispravna provedba važećih planova), a provodi je sa lokalnom upravom. Tako, ona sudjeluje u redefiniciji svih oblika gradogradnje. Ljubljana je dobar primjer takvog grada gdje se postojanje takve funkcije pokazalo ispravnim. Danas smo, nažalost, svjedoci procesa gdje namjere investitora dolaze u prvi plan, jer živimo u društvo opterećeno rastom, jer je takva opća priroda kapitala. Prostornost i materijalnost su neizbježno svojstvo arhitekture. Mnoge današnje krize i problemi vremena moraju biti prepoznati kroz prostorni okvir, i time stvoriti arhitekturu koja će ispravno odgovoriti na probleme koji nadolaze. Arhitektura kao medij ima snagu snažno utjecati na kontekst oko sebe, te transformirati u afirmativnom smislu – zaključuje Damjanović.