S pravobraniteljicom za djecu Helencom Pirnat Dragičević razgovarali smo dan nakon što je gostovala u emisiji "Otvoreno" HRT-a na temu medijskog praćenja nezapamćenog zločina u Pagu, gdje je otac četvero svoje malodobne djece bacio sa šest metara visokog balkona na kameni pločnik u dvorištu kuće.
U četvrtak ste sudjelovali u emisiji Otvoreno gdje je izravno kršen zakon o zaštiti prava djeteta i maloljetnika na način da su objavljene fotografije i snimci roditelja djece koja su stradala u strašnom događaju na Pagu. Štoviše, jasno je prikazana njihova kuća, fotografije i filmovi s privatnog profila oca, snimke majke ispred kuće, ozlijeđena djevojčica u saniteskim kolima... dakle niz eksplicitih dokaza kršenja zakona. Zašto niste na to reagirali?
- Moram reći da sam bila zatečena tom snimkom, pogotovo zato što smo u pripremi gostovanja u emisiji upozorili da se ni po Zakonu o elektroničkim medijima ne smije otkrivati identitet oca koji je počinio nasilje nad svojom djecom jer se tako otkriva i identitet djece. Očekivala sam da će se urednik konzultirati s suradnicima i da će se to izbjeći, pogotovo zato što je riječ o javnoj televiziji. Nisam znala što će biti na snimci.
Što kanite poduzeti zbog masovnog kršenja zakona o pravima djece od strane gotovo svih medija kod izvještavanja o događaju na Pagu, ali i drugi slučajevima u kojima su djeca bili žrtve, počinitelji ili sudionici kaznenih djela?
- Upravo sam danas uputila javno priopćenje i poziv medijima za zaštitu privatnosti i dostojanstva djece o kojoj izvještavaju. U tom sam priopćenju pozvala i Vijeće za elektroničke medije, koje je nadležno i odgovorno za primjenu Zakona o elektroničkim medijima, da utvrdi koji su mediji prekršili članak 12. tog zakona i da primijeni sankcije.
Također sam i u nekim prijašnjim slučajevima izravno predlagala Vijeću, odnosno Agenciji za elektroničke medije da reagira pa ću to i ovaj put učiniti. Smatram da Agencija treba kontinuirano pratiti rad elektroničkih medija i reagirati na svako kršenje zakona što i jest njegova obveza. Bez redovitoga sankcioniranja bojim se da se neželjena praksa neće zaustaviti. Izostanak sankcija ohrabruje daljnja i ponovna kršenja propisa o zaštiti privatnosti djece. O tome ćemo i ove godine izvijestiti Vladu RH i Hrvatski sabor.
No, moram naglasiti da Pravobranitelj za djecu nije regulator u području medija niti je jedini pozvan podnositi prijave za kršenje prava djece u medijima. Očekujemo da takve prijave Vijeću u raznim slučajevima neprimjerenog i nezakonitog izvještavanja o djeci podnose i roditelji ili skrbnici djece, centri za socijalnu skrb i druge ustanove i osobe koje se skrbe o djeci.
Kako bi mediji trebali izvještavati o događajima poput ovog na Pagu a da bi sve bilo u skladu za zakonom o zaštiti prava djece i maloljetnika? Koja su osnovna pravila?
- Vjerojatno vam je poznato da Zakon o elektroničkim medijima i prateći Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima, izričito zabranjuju „objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta“ koje je žrtva, počinitelj ili svjedok nasilja, kao i iznošenje pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života. To svakako podrazumijeva da se ne smije objaviti ni identitet (ime ili fotografija) roditelja bilo kojeg djeteta uključenog u slučajeve nasilja, a niti druge specifične podatke.
Osnovna pravila izvještavanja okvirno su dana u Kodeksu časti hrvatskih novinara, u člancima 19. i 20. Novinar uvijek mora voditi računa o zaštiti najboljeg interesa djeteta, poštovati njegovo dostojanstvo i čast, ne objaviti ništa što bi moglo izložiti dijete sekundarnoj viktimizaciji i dodatnim pritiscima i neugodnostima u njegovoj neposrednoj okolini. Također postoji niz stručnih smjernica o izvještavanju o djeci u ranjivim situacijama, primjerice UNICEF-ove smjernice o etičnom izvješćivanju o djeci, koje su izradili upravo medijski djelatnici. Naša je preporuka uvijek pritom izbjegavati prekomjerno iznošenje detalja o samom slučaju – neke preporuke dostupne su na našoj web stranici dijete.hr u rubrici PRESS.
No, smatram da je najbolje ta pravila definirao vaš kolega Marin Katušić u svome tekstu o tome zašto Slobodna Dalmacija nije objavila sliku počinitelja nasilja i oca žrtve: „Vrijednost tekstova koje objavljujemo nije u tome da vidite lice nasilnika ili balkon s kojeg je bacao djecu. Oni će imati smisla samo ako stvore javni pritisak na institucije da urede bolji sustav, potaknu centre za socijalnu skrb da vrše bolju kontrolu, inspekcije da pronađu odgovorne, a građane da na nasilje i nebrigu za djecu reagiraju prijavama, a ne okretanjem glave.“.