Devetogodišnji M.B. dijete s DiGeorgeovim sindromom, koje je zbog zanemarivanja u biološkoj obitelji zadnjih šest godina živjelo kod udomiteljice Silvane Mezić, preminuo je u kolovozu 2017. godine u splitskoj bolnici od posljedica ozljeda mozga zadobivenih u padu na pločice tijekom ljetnih praznika koje je provodio u kući kod biološke majke na otoku Ugljanu. Odluku da dijete s posebnim potrebama može tri ljetna mjeseca provoditi s biološkom majkom, kojoj su zbog zanemarivanja oduzeta čak dva djeteta, donio je Općinski sud u Zadru na temelju stručnog mišljenja Centra za socijalnu skrb u Zadru.
O problemu udomljavanja malenog M.B. hrvatska je javnost doznala u veljači 2016. kada je odlukom zadarskog Centra za socijalnu skrb trebao biti oduzet udomiteljici Silvani Mezić i smješten u Caritasov dom za djecu s teškoćama u razvoju u Brezovici jer je, prema riječima ravnateljice Vesne Burčul, udomiteljica kontaktirala s dječakovom biološkom majkom te ponekad ostavljala dijete na čuvanje rodici. To je, kazala je tada ravnateljica zadarskog Centra, izraz udomiteljičine samovolje i dovoljan razlog da dijete promptno, bez ikakvog perioda prilagodbe, bude oduzeto udomiteljici i smješteno u instituciju.
Mezić je dijete udomila 2011. godine u Zadru u dobi od 3,5 godine. Bio je, sjeća se, u strašno zapuštenom stanju.
"Prema procjenama liječnika, bio je na nivou 8,5-mjesečne bebe. Nije mogao ni sjediti, kamoli hodati, a govor mu uopće nije bio artikuliran, ispuštao je neartikulirane zvukove, nije čak ni tepao. Uspavljivao se tako da je tukao glavom o zid. Danas trči, igra se, komunicira, razgovara. Ostala sam doslovce šokirana kad su me iz centra - iz kojeg u pet godina nitko ni jedan jedini put nije došao provjeriti kako dijete živi - nazvali u utorak i rekli da u ponedjeljak ne vodim dijete u vrtić jer dolaze po njega da bi ga isti dan smjestili u dom" - rekla je prije tri godine Silvana Mezić (61), koja nas je opet nazvala nakon što je ministrica Nada Murganić izjavila da je u slučaju oca koji je djecu bacio s balkona kuće u Pagu zakazao sustav, odnosno zadarski Centar za socijalnu skrb, na čelu s ravnateljicom Vesnom Burčul. Nazvala nas je i ispričala kako je umrlo dijete kojeg je udomila, o čemu javnost dosad nije imala nikakvih informacija.
- Pokušaj Centra da mi oduzme dijete zaustavila je, nakon moga istupa u medijima, tadašnja ministrica socijalne politike Bernardica Juretić. Ona je jednostavno odbacila namjeru Centra da mi ovrše dijete. Dijete je ostalo kod mene, ali se u kolovozu 2017. godine, dakle godinu i pol dana nakon borbe da mi ga ne oduzmu, dogodila strašna tragedija – priča Mezić koja se zbog liječenja udomljenog dječaka s posebnim potrebama 2013. godine iz Zadra preselila u Zagreb.
- Nakon završetka škole M. je otišao kod majke na ljetovanje. Naime, zadarski centar je odnio procjenu da može boraviti kod majke tri mjeseca godišnje, a njihovu odluku potvrdio je sud u Zadru. Ti postupci su čista formalnost, sud nema prilike puno analizirati situaciju, već se drži onoga što mu sugerira Centar. Takve procjene donosile su se svake godine - kaže Mezić.
Tvrdi da se mališan s ljetovanja vraćao u puno lošijem stanju nego što bi otišao. Bio bi fizički mršaviji, nemiran, jednom je došao s razbijenim zubima. U vrijeme tragičnog događaja ona je bila u Zagrebu.
- Nazvali su me iz Centra za socijalnu skrb i rekli da se dogodila nesreća. Odmah sam došla u zadarsku bolnicu, a on je ubrzo prebačen u bolnicu u Splitu gdje je preminuo nakon dva-tri dana. Nije bio pri svijesti. Kasnije sam čitala policijsku dokumentaciju, ni oni ni Državno odvjetništvo nisu našli nikakvih osnova za nečiju odgovornost, odnosno za podizanje kaznene prijave. Zaključak je bio da se takva nesreća mogla bilo kome dogoditi – kaže.
Nesreća se dogodila tijekom dana u kući dječakove majke koja ima ozbiljnih problema, zbog kojih su joj uostalom i oduzeta dva djeteta.
- On je bio neurorizično dijete, a tog je dana imao visoku temperaturu, preko 39 stupnjeva. Dijete u takvom stanju ne smije biti na nogama, ali on je bio i pao je, udarivši glavom o pod. Ozlijedio je mozak i od posljedica udarca kasnije preminuo. Ne znam što bi se meni dogodilo kao udomiteljici da se tako nešto dogodilo dok je bio kod mene – pita se Mezić.
- Prema mom mišljenu, stručni tim Centra je donio krivu procjenu i krivu odluku o sposobnosti majke da vodi bigu o takvom djetetu. Ta majka nije bila kompetentna da se sama bavi s tako zahtjevnim djetetom tri mjeseca. Dok bi bio kod nje, preko ljeta, često bi me nazivala i pitala za savjete, što mu treba, kada će ga izvesti i slično. Kasnije bi Centru pričala drugu priču, da je ona u stanju voditi brigu o njemu. Centar je njoj vjerovao – kaže Mezić. Nakon iskustva za zadarskim centrom povukla se u "sivu zonu" kako ne bi s njima opet imala problema.
- Morate biti u nekoj "sivoj zoni" ako želite ostati u sustavu. Od kada su mi ga htjeli uzeti, ja iz straha nisam više ništa poduzimala. Od tada se u Centru ništa nije promijenilo. Dogodio se niz propusta, tako je iz godinu u godinu, ali ništa se ne mijenja. Za te propuste nema kazne, svi i dalje ostaju na svojim radnim mjestima. Problem je što se neke stvari u Centru rade krivo od samog početka. Ako na početku donesete krivu procjenu o psihoportretu neke osobe, krivo se donose sve kasnije odluke. Ja sam 24 sata provodila s tim dječakom i imala sam što raditi. Ne znam kako je to mogla njegova majka koja ni sebe nije u stanju dovesti u red – govori Mezić koja je godinu dana nakon pretrpljenog gubitka ponovno je udomila devetogodišnjeg dječaka s posebnim potrebama koji danas s njom živi u Zagrebu.
Ravnateljica zadarskog Centra za socijalnu skrb Vesna Burčul nije htjela komentirati detalje ovog slučaja.
- Taj, nažalost, tragičan događaj prijavljen je policiji i nakon provedene ozbiljne istrage nije bilo razloga da se protiv nekoga podnosi kaznena prijava. Što se tiče preporuke Centra da takvo dijete može preko ljeta provoditi vrijeme s majkom, koja je željela s njim provoditi vrijeme, mogu samo reći da sud nije vezan mišljenjem Centra. Sud može donijeti svoju odluku na temelju drugih činjenica, ne postoji obveza da slijedi naše preporuke – kazala je Burčul.