Što bi se zadarskom gradonačelniku Branku Dukiću dogodilo da je prije godinu dana sazvao izvanrednu konferenciju za novinare i iznenađujuće elokventno, gledajući ravno u kameru, izjavio da se protivi rušenju rotora kod Opće bolnice pod cijenu zaustavljanja opsežnih radova na rekonstrukciji gradskih prometnica? Što bi se dogodilo kada bi sljedećeg tjedna većina županijskih vijećnika odbila dati suglasnost Općoj bolnici da dio svog zemljišta ustupi državi radi izgradnje četverotračne ceste između bolničkih zgrada i Poliklinike?
Prvo se, naravno, nije dogodilo, jer Dukić za to nema ni snage ni želje, a drugo bi se moglo dogoditi samo ako skupštinska većina doživi "kolektivni moždani udar". Kada bi se i jedno i drugo ipak dogodilo, izbio bi prvorazredni skandal u čijem bi se središtu našla ne samo gradska vlast nego i misteriozni moćnici koji bez bilo kakvih formalnih i institucionalnih ovlasti itekako utječu na izgled i život Zadra.
Privlačenje novca iz državnog proračuna i nacionalnih mega poduzeća je jedan od prvorazrednih zadataka svake lokalne politike, bez uspješnosti u tim lobističkim bitkama malo se koji grad u državi može ozbiljnije razvijati jer bi bez "milijuna iz Zagreba" ostao prikraćen u realizaciji mnogih projekata. Realna politička moć punjena je prvenstveno kontrolom novca, zna se to i na dnu političkog hranidbenog lanca. Zato nitko bez suicidalnih nakana ne želi naljutiti Hrvatske ceste, Hrvatske vode i slične državne kompanije i njihove moćne čelnike.
Jasno je da to ne želi ni Branko Dukić, ali to ga je sada dovelo u paradoksalnu situaciju. Gradonačelnik je javno izjavio da je protiv rušenja prvog zadarskog rotora kod Opće bolnice i da je pokrenuo inicijativu prema HC-u da se rotor zadrži, slično je govorio i njegov pročelnik za graditeljstvo Darko Kasap, građani se uglavnom protive nestanku kružnog toka i povratku semaforiziranog raskrižja, a – događa se upravo to! Usporeni snimak: prvi čovjek formalne političke piramide je protiv, protiv je i njegov ključni operativac, građani gunđaju, rotor nestaje!
Takav ishod sugerira samo dvije moguće stvari: ili vlast nema muda suprotstaviti se Hrvatskim cestama jer to (za nju, ali ne i za građane!) nije najpametniji potez, pa prepuštaju HC-u da u Zadru rade što god žele samo dok bilo što rade i "donose novac iz Zagreba". Teško je vjerovati opravdavajućim mantrama Dukićeve administracije koja je, eto, protiv, ali ništa ne može jer se ne usudi ući ni u "mali rat" s preozbiljnim investitorom, a još je teže vjerovati da je netko tko u HC-u kontrolira milijarde kuna tako jezivo uporan u rušenju tamo nekakvog rotora u Zadru!? E baš takav detalj zanima nekoga u Zagrebu?!
Istina je da je izbor između rotora i semafora zaista dilema za prometne stručnjake, ali neki su stručnjaci već nacrtali i izgradili - rotor! Čak i da je to najgluplje moguće rješenje, zar je to bilo prvi put da se odlukom nekih stručnjaka i političara gradi nekakav glupi projekt?! Sada je, očito, došlo vrijeme za neke druge stručnjake.
Time se otvara prostor špekulacijama da se HC oslanja na "čovjeka koji ne voli rotore", na nekoga izvan zadarskih institucija tko je dovoljno moćan da neutralizira stav gradonačelnika kao "lokalnog političkog autoriteta" i njegovih ključnih ljudi i pritom zanemari želje građana. Osim "teorije zavjere" po kojoj netko očito želi zadovoljne proizvođače semafora, puno je važnija procjena da se rušenjem rotora i ulaskom četverotračne ceste praktično u bivšu vojarnu, u stvari otvaraju "Vrata Zadra", spektakularni projekt koji će zbog nedostatka komercijalnih sadržaja jako teško u bliskoj budućnosti pronaći investitore.
Zato nije suludo pretpostaviti da je proboj četverotračne ceste na rub "Vrata Zadra" jedan od ustupaka nekom od zainteresiranih investitora, ali o tome bi nešto morali znati Dukić i njegovi pročelnici. Uglavnom, umjesto "općepihvaćenog rotora", stiže četverotračna cesta sa semaforima.
Dnevni red Županijske skupštine otkrio je način na koji je ta cesta "stigla" dotle. Istoga dana kada je na Ravnicama započelo rušenje kružnog toka, a nakon što je veliki dio ceste između Bolnice i Poliklinike već dovršen, Županijska je skupština tek trebala dati suglasnost Općoj bolnici da ustupi svoje zemljište HC-u. A to onda znači da na tom dijelu trase još nisu riješeni famozni imovinsko-pravni odnosi! Kako je onda bilo moguće dobiti građevinsku dozvolu?
Po članku 109. Zakona o gradnji i to je moguće ako investitor ima "dokaz pravnog interesa", ako ima potpisan ugovor ili predugovor iz kojeg proizlazi da će moći steći pravo građenja. Na taj se način bitno ubrzavaju građevinski zahvati i, što se Zadra tiče, izbjegava mogućnost da novac iz HC odleprša u Rijeku, Bjelovar ili Šibenik jer su lobistički moćniji i brži.
Sredstva su sletjela u Zadar, ali sada se zaista postavlja pitanje što bi bilo kada bi županijski vijećnici stvarno odbili dati suglasnost Bolnici za ustupanje zemljišta?! Kako bi u tom slučaju bio opravdan "rizik investitora" da uopće ulazi u realizaciju projekta bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa? Ili je to "sporedna stvar" budući su kreatori cijele priče bili unaprijed sigurni da je to nemoguće? Ili je sve to savršeno nevažno jer se ionako radi o javnom novcu?! I bi li tek tada reagiralo državno odvjetništvo?
Ovdje je zanimljivo iskustvo Hrvatske, pa i Zadra, u realizaciji projekata financiranim sredstvima EU fondova. U takvim slučajevima ni u bunilu ne bi bilo moguće prije riješenih imovinsko pravnih odnosa uopće dobiti građevinsku dozvolu ili započeti radove! Zato su europske procedure na glasu kao "komplicirane i stroge", ove "naše i domaće" navodno "skraćuju put", "ubrzavaju stvari", ali i ulaze u sivu zonu netransparentnosti i prihvaćanja kudikamo većeg rizika u baratanju javnim sredstvima. Navodno je i lokalnim gradskim direktorima tiho sugerirano da u postupku izdavanja uvjeta za ovu građevinsku dozvolu "ne zanovijetaju".
Čak je i stari rotor izgrađen "na naš način": za njega nikada nije izdana građevinska dozvola jer je izgradnja u suradnji s HC-om čarobnim štapićem pretvorena u "pojačano održavanje prometnica" koje nas je koštalo višemilijunski iznos, da bi na kraju rotor bio razrušen. Vjerojatno u "naš način" rada spada i novoizgrađeni nogostup uz Bolnicu koji je na nekim mjestima toliko uzak da nas neki zadarski arhitekti uvjeravaju da ni Grad Zadar, da je investitor, za takav nogostup sam sebi ne bi dao građevinsku dozvolu niti bi ikada od Hrvatskih cesta dobio suglasnost.
Te iste Hrvatske ceste su najavljivale kako će "četverotračna prometnica imati ukupnu širinu kolnika 12,50 m s pješačkim stazama širine 1,20 m sa svake strane. Sada je sve to bilo moguće i drugačije jer je očigledno postojao dovoljno moćan interes da se sve obavi baš onako kako je obavljeno.
POLICIJA O SIGURNOSTI KRUŽNIH TOKOVA: S rotorima opada broj prometnih nesreća
Raskrižje Briševo – Mazija do lipnja 2012. godine, kad je otvoreno kao kružno, imalo je 10 do 15 prometnih nesreća godišnje, od kojih više od pola s teškim posljedicama. Nakon preuređenja u kružno raskrižje dogodile su se svega dvije ili tri nesreće u zadnjih pet, šest godina, i to lakše, naveli su svojedobno iz zadarske policije. Podaci su slični i kada je riječ o rotoru kod "Čistoće": tamo je bilo od sedam do 12 nesreća svake godine. Otkad je završeno, tamo nije zabilježena ni jedna prometna nesreća.
PROJEKTANT BIVŠEG ROTORA: Ponosni smo!
Investitor aktualne obnove državne ceste DC 407 su Hrvatske ceste, projektant je Građevinski projekt iz Šibenika, a izvođači radova su "Sarađen" iz Stankovaca i zadarska "Vodoinstalacija" Zadar. Nadzor građenja nad tim radovima povjeren je zagrebačkom "Investinženjeringu" u vlasništvu Slobodana Jeričevića i Mirka Oreškovića, te zadarskoj tvrtki D&Z Zdravka Livakovića.
-Ponosni smo na taj projekt! Vrijeme je pokazalo da je bio jako funkcionalan i estetski više nego prihvatljiv. Znam da ga ruše, osjećam se loše zbog toga, ali niti želim niti mogu bilo što više komentirati, izjavio nam je vlasnik poduzeća koje je projektiralo rotor na Ravnicama.