Dok se razriješi pitanje krivnje i stupnja odgovornosti svih koji su doveli do strašnog događaja na Pagu, već sada je jasno kako je četvero djece pretrpjelo štetu, kako fizičku, tako i psihičku.
Sam čin bacanja s balkona, prema svim pokazateljima, došao je na kraju dugogodišnjeg razdoblja tijekom kojeg su trpjeli svakodnevno, tako da su posljedice u ovom trenutku nemjerljive, ali neupitne. Da se nadzor nad njihovom obitelji provodio sustavno, kako je i propisano, a ne samo formalno, zlostavljanje se moglo spriječiti. Dokažu li se propusti institucija, koje su imale obvezu i mogućnost zaštititi ih od roditelja bez kapaciteta za brigu o djeci, postavlja se pitanje ima li čevero djece mogućnost tražiti naknadu štete od države za sve boli koje su prošli i koje još prolaze, piše Slobodna Dalmacija.
Splitski odvjetnik Vinko Ljubičić smatra da je odgovor na to pitanje više nego jasan.
- Jasno da imaju pravo jer štetu mogu nanijeti i ustanove i fizičke osobe trećim osobama, u ovom slučaju toj djeci. Šteta se može nanijeti kako aktivnom radnjom, tako i propuštanjem, odnosno nečinjenjem. Najvažnije je utvrditi uzročno-posljedičnu vezu. Primjerice, u slučaju s Paga utvrditi da je Centar za socijalnu skrb propustio poduzeti radnju koju je po zakonu trebao, a da je šteta nastala kao posljedica te nepoduzete radnje. Odnosno, da je radnja bila poduzeta, šteta ne bi bila počinjena ili bi bila umanjena. Nadalje, imamo pitanje osnove odgovornosti, tijekom postupka se utvrđuje sudjelovanje više propusta ili osoba u šteti, primjerice netko sudjeluje s 80 posto, a netko s 30 posto. Temeljem tako utvrđene osnove utvrđuje se stupanj odgovornosti – kaže nam odvjetnik Ljubičić.
Sukob interesa
Kako se radi o djeci, tj. maloljetnicima, u njihovo ime sve pravne korake poduzimaju roditelji ili staratelji. Tako je u slučaju ubojstva trogodišnjaka iz Pule, kojeg je majka Chiara P.(34) ugušila jastukom, dječakov otac tužio Centar za socijalnu skrb Pula zbog propusta. U tužbi je navedeno kako bi zločin bio izbjegnut pravovremenim reakcijama, a otac je od gubitka sina u teškom stanju.
Budući da su u slučaju s Paga oba roditelja otprije počinitelji kaznenih djela zapuštanja i zlostavljanja na štetu djece, umjesto njih zahtjev za odštetu podnosi zakonski zastupnik ili staratelj. Njih određuje ili sud ili centar za socijalnu skrb. U paškom slučaju bi to svakako morao biti sud jer zbog eventualne odgvornosti CZSS postoji sukob interesa. Sud može imenovati staratelja za poseban slučaj, primjerice, upravo za pokretanje postupka za naknadu štete. U slučaju da se utvrdi nesporna odgovornost države, zakon daje mogućnost da se tada ona naplati od ravnatelja centra koji je napravio propust.
- Jedna od najvažnijih funkcija i svrha osnivanja centara je zaštita nemoćnih osoba, prije svega djece. U slučaju odgovornosti ustanove, odgovaraju i ustanova i njezin osnivač, tj. država. Onaj tko bi platio štetu, a odgovara za drugoga, ima pravo regresa od neposrednog štetnika pod uvjetima koji su propisani zakonom. Znači, zakon kaže da država može tražiti regres od ravnatelja ustanove odgovorne za propust. Međutim, činjenica je da bi taj koji bi konačno odgovarao, znači ravnatelj CZSS, morao postupati s određenim oblikom većeg stupnja krivnje koji ga dovodi u poziciju odgovornosti štete. Znači, morao bi to biti očit propust u postupanju, onaj koji prelazi uobičajeni način postupanja i propusta u svakodnevnom radu – pojašnjava naš sugovornik.
Objektivna odgovornost
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević ukazala je na mogućnosti koje maloljetne žrtve imaju ako smatraju da im je nanesena šteta zbog propusta institucija.
- Na početku bih se svakako ogradila od bilo kojeg konkretnog slučaja te ističem da se ovaj odgovor odnosi na slučajeve postupanja i odgovornosti različitih državnih institucija koje imaju nadležnosti u zaštiti prava i interesa djece. U slučajevima u kojima bi se utvrdilo da je djetetu nanesena šteta zbog propusta u postupanju nadležne institucije, predviđeno je da država najprije "reagira" kroz Zakon o sustavu državne uprave, koji predviđa sustav kontrole kroz inspekcijski nadzor, zatim u odnosu na konkretnog djelatnika i provođenjem disciplinskog i kaznenog postupka. Do sada se nismo bavili slučajevima u kojima bi djeci, za koju se utvrdi da su bila žrtve zbog propusta u postupanju institucija, bila osigurana mogućnost da ostvare obeštećenje kroz kazneni ili građanski postupak. Novija sudska praksa u Republici Hrvatskoj zauzela je stajalište o prihvaćanju objektivne koncepcije odgovornosti države za štetu, prema kojoj se više ne razmatra krivnja osobe štetnika, odnosno državnog službenika ili djelatnika koji je uzrokovao štetu, već je za postanak odgovornosti dovoljno da je šteta nastala. Stoga bih preporučila stručnu pravnu pomoć radi analize mogućnosti potraživanja naknade štete te određivanja tuženika i visine štete, u cilju zaštite imovinskih interesa djeteta. U slučaju da stranka nije zadovoljna mehanizmima zaštite koje predviđa nacionalni sustav, postoji i mogućnosti obraćanja međunarodnim tijelima, sukladno Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali i prema Fakultativnom protokolu uz Konvenciju o pravima djeteta o postupku povodom pritužbi. Držimo da bi djeci bilo potrebno osigurati stručnu pravnu pomoć u ostvarenju takvog zahtjeva protiv države – pojasnila nam je pravobraniteljica.
SLUČAJ PRVI: Za ubojstvo kriva i RH
Osamnaest godina od smrti Marijane Blažević (17) u Makarskoj, 2013. godine pravomoćno je potvrđeno kako je za njezinu smrt, osim Vedrana Rose koji je ispalio hitac, jednako kriva i Republika Hrvatska jer je djevojka usmrćena iz nerazdužene vojne puške. Država i Roso zajedno tom presudom morali su obitelji pokojnice isplatiti pola milijuna kuna s kamatama. Nesretna Marijana Blažević smrtno je stradala od krhotina metka ispaljenog iz kalašnjikova u srpnju 1995. godine. Smrtonosni hitac ispaljen je iz automatske puške kalašnjikov, tzv. rumunjke, kalibra 7,62 mm, broj AK-0492, koju je u 156. domobranskoj pukovniji HV-a zadužio brat Vedrana Rose. Međutim, iako se nalazio na skrbi od 1993. godine, Hrvatska vojska i MORH nisu razdužili njegovo naoružanje te je tako utvrđena njihova odgovornost jer su, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, dužni s povećanom pažnjom nadzirati opasnu stvar.
SLUČAJ DRUGI: Odšteta zbog propusta policije
Pravomoćnom presudom Republika Hrvatska dužna je Denisu Bušeliću iz Splita novčanu odštetu jer ga je u lipnju 2008. godine iz pištolja teško ranio Vladimir Benac. Navedenom odlukom iz 2015. godine potvrđeno je da se pokušaj ubojstva mogao spriječiti da je splitska policija ispravno reagirala na prijavu Denisa Bušelića o prijetnjama Vladimira Benca mjesec dana prije pokušaja ubojstva.