Poznato je da brojne javne zgrade u Zadru nemaju adekvatan pristup za osobe s invaliditetom i starije osobe ili one koje se otežano kreću. Kao što je poznato i da u zgradi gradske uprave već o-ho-ho ne radi lift koji bi trebao pomagati takvim osobama. I lako to što ne radi lift, nego ga gradski oci nemaju ni namjeru popraviti i staviti u funkciju kako bi osobama s invaliditetom i teškoćama u kretanju olakšali pristup gradskoj upravi.
Grad je od početka 90-ih zasigurno mogao odvojiti novac za popravak dizala u svojoj zgradi, ali to nisu učinili, niti namjeravaju. Štoviše, pomalo su se i naljutili kad ih je europarlamentarka Biljana Borzan prozvala na presici održanoj početkom travnja u Zadru, na kojoj je govorila baš o mogućnosti financiranja ugradnje dizala u stambene zgrade preko EU fondova. Gradonačelnik Branko Dukić kazao je za zadarske medije kako priču oko dizala oporba koristi kao "svoju kampanju za euroizbore", jer mogućnost financiranja ugradnje liftova, bilo u stambene bilo u javne zgrade, uz pomoć EU fondova jednostavno nije moguća. Čak je dodao i kako mu je namjera u zgradu gradske uprave uvesti lift jer sada imaju jedan koji je "praktički neupotrebljiv".
– Što se tiče lifta, u kvaru je još od početka 90-ih, a možda i ranije, ne znamo sa sigurnošću, ali s obzirom na to da je vrlo malih gabarita, s nemogućnošću proširenja, te da ne povezuje adekvatno sve katove gradske uprave, nisu postojale namjere za njegov popravak – glasi odgovor koji smo dobili iz Upravnog odjela za gradsku samoupravu i opće poslove, čija je pročelnica Dolores Grdović Kalmeta.
Prema riječima gradonačelnika Dukića i odgovorima iz Upravnog odjela, ispada da ni sami gradski oci ne znaju što žele niti što će učiniti s pokvarenim dizalom u predvorju gradske uprave. Da ga barem poprave, možda bi i kritike upućene iz gradske uprave na račun drugih bile shvaćene ozbiljnije. Ovako...
– Od početka su kontradiktorni sami sebi, jedan dan govore jedno, drugi dan drugo. Kao i u Ministarstvu EU fondova, isti su model primijenili u gradskoj upravi. Potpuno su nezainteresirani za projekt ugradnje dizala u stambene zgrade, jer da su zainteresirani, Grad Zadar već bi odavno prikupio popis zgrada kojima je potrebna ugradnja lifta i već bi imao gotove troškovnike s kojima bi stanari bili upoznati, baš kao što je to učinio Grad Split. Nevjerojatna je činjenica da za takvu stvar nema sluha ni novca, a za sportske su klubove spremni rebalansom proračuna "upumpati" dodatnih četiri, pet milijuna kuna. Ne mogu to shvatiti. Možda oni misle da građanima to ne znači ništa, ali mislim da bi Grad Zadar, koji je peti po veličini grad u Hrvatskoj, trebao svojim građanima omogućiti jednostavniji pristup kad već moraju obavljati administrativne poslove – komentirao nam je Erol Gaši, SDP-ov gradski vijećnik i asistent hrvatske eurozastupnice Biljane Borzan.
A kako u stvarnosti izgleda jedan posjet gradskoj upravi osobe s invaliditetom koja se služi kolicima, rekao nam je Filip Jadrijev.
– Nisam ni znao da u zgradi gradske uprave postoji lift, no ja nikada nisam imao problema niti neko neugodno iskustvo kad sam trebao tu nešto obaviti. Koliko znam, takve probleme nisu imale ni druge meni poznate osobe koje se služe kolicima. Kad mi treba nešto u gradskoj upravi, često priskoči i portir, ali i zaposlenici, koji dođu u prizemlje i tako obavim sve što imam. Ali da je istina da ne mogu doći do gradonačelnikova ureda, istina je – kazao nam je Jadrijev i dodao kako je osobama s invaliditetom veći problem ulazak u zgradu "socijalnog" jer su ured za doznake prebacili na drugi kat zgrade koja također nema dizalo. No, i tu u pomoć priskaču djelatnice te doznake i ostale papire koji su im potrebni donose osobama u kolicima u prizemlje zgrade.
Vjerujemo da su djelatnici gradske uprave susretljivi prema osobama s invaliditetom, no ne možemo vjerovati da Grad Zadar 30 godina nije pronašao sredstva, niti imalo volje, za popravak ili obnovu već postojećeg lifta. Što se čeka? Idući lokalni izbori?
Pročelnik gradskog Upravnog odjela za EU fondove Šime Erlić kaže da u aktualnom okviru operativnog programa za financiranje iz EU fondova nisu predviđena dizala za stambene ili javne zgrade. Naglašava da je u tijeku izmjena tog prvotnog programa, a jedan od prijedloga je da se uključi mogućnost financiranja ugradnje liftova.
– Ako dođe do izmjene operativnog programa, vjerojatno će nakon toga uslijediti natječaj na koji će se moći prijaviti zgrade za ugradnju dizala. No, pitanje je koje će se i kakve zgrade moći prijaviti. Tu može biti postavljeno dosta uvjeta, na primjer, da se mogu prijaviti samo privatne zgrade, a ne i javne ustanove. Drugih natječaja za ugradnju lifta na koje se gradska uprava mogla prijaviti nije bilo. Dakle, Grad nije mogao svoj stari lift popraviti sredstvima iz EU fondova, jer takvih programa nema, a hoće li ih biti, vidjet ćemo – naglasio je Šime Erlić.
Da Grad i želi prijaviti zgradu gradske uprave na neki od natječaja EU-a za poboljšanje energetske učinkovitosti, male su šanse da bi mogao dobiti potreban novac za, primjerice, zamjenu rasvjetnih tijela s volframskom niti. Zbog čega je to tako, objasnio nam je pročelnik Upravnog odjela za EU fondove Šime Erlić.
– Za sada nije postojao natječaj za obnovu javnih zgrada kao što je zgrada gradske uprave, dosad su bili raspisani samo natječaji za stambene zgrade, obiteljske kuće i obrazovne institucije poput škola i vrtića. No, da bismo mi mogli konkurirati na takav natječaj i kad bi postojala mogućnost prijave zgrade gradske uprave na takvu vrstu natječaja, morali bismo već imati postignute uštede energije. Odnosno, morali bismo što više energetskih mjera zadovoljiti kroz projekt. U te mjere ulazi obnova fasade, stolarije, krova, dizalica topline, solara i ostalih stvari unutar interijera. Zgrade na Poluotoku ne mogu zadovoljiti kriterije ušteda jer se na povijesnim zgradama ne mogu raditi fasade od stiropora i mijenjati stolarija, a bez toga nema energetske uštede. A ako nema uštede, onda ne možete ni konkurirati za projekt.