Ekstra djevičansko maslinovo ulje NAI 3.3 iz ekološkog maslinika OPG-a Nives i Gorana Morovića u Žmanu na Dugom otoku na prestižnom međunarodnom natjecanju maslinovih ulja u Ateni - Olympia awards health&nutrition – dobilo je vrhunsko priznanje kao ulje s najvećim udjelom polifenola od svih pristiglih uzoraka, najzdravije komponente maslinova ulja.
Time su Morovići samo još jednom potvrdili da imaju vrhunski proizvod svjetske kvalitete. Isti njihov brand je ove godine osvajao visoka, zlatna priznanja na svakoj smotri ulja u svijetu na koju su poslali uzorke: u Milanu na natjecanju monosortnih ulja u jednoj je kategoriji NAI 3.3 bilo šampion, tamo su osvojili još dva zlata, s natjecanja u Tokiju vratili su se s jednom zlatnom i dvije srebrne medalje, u Grčkoj su dobili zlato, a na natjecanju u Londonu su dobili zlatnu medalju u posebnoj kategoriji, health claim ili u slobodnom prijevodu – potvrđeno zdravo. A u toj kategoriji je samo još pet ulja iz cijelog svijeta dobilo zlatnu medalju!
Ukupno, Morovići su ove godine za svoje ulje na različitim natjecanjima i u više kategorija dobili ukupno devet medalja, ali po riječima Gorana Morovića više od broja medalja znače im mnogobrojne potvrde visoke razine kvalitete ne samo njihova ulja već i načina uzgoja i prerade maslina. Taj način uspjeva savršeno sačuvati sve za zdravlje čovjeka zlata vijedne komponente uljnog ekstrakta iz masline.
Na jednom drugom natjecanju maslinovih ulja, najvećem u svijetu uopće, onom u New Yorku, na kojeg je ove godine pristiglo čak 970 ulja iz 26 zemalja svijeta hrvatski su uljari prošli više nego odlično – relativni su pobjednici te manifestacije kada se usporedi broj pristiglih uzoraka ulja i onih nagrađenih. Hrvatski su maslinari poslali 61 uzorak od čega su 32 dobila zlatnu medalju, 18 srebrnu dok je jedno, Šoltansko maslinovo ulje Udruge Zlatna Šoltanka koja je udružila 20 maslinara, proglašeno najboljim na svijetu u svojoj kategoriji srednje intenzivnih ulja iz ekološke proizvodnje. Šoltansko maslinovo ulje je monosortno - od sorte levantinke (šoltanke). Usput, isto je ulje na natjecanju u Ateni dobilo srebrnu medalju.
S uljem iste sorte, ali iz konvencionalne proizvodnje, nadaleko poznati maslinar iz Novigrada dr.Ivica Vlatković osvojio je zlatnu medalju. Osim toga, Vlatković je za blend svog ulja "Fortica" dobio i srebrnu medalju pa je time novigradski maslinar i zadarski ginekolog nastavio kontinuitet visokih pirznanja koje dobija za svoje ulje na najporestižnijim natjecanjima u svijetu.
Ravnokotarski maslinar Tomislav Perica se iz New Yorka također vratio sa srebrnom medaljom sa uljem od sorte frantoio. A od dalmatinskih maslinara u New Yorku je odlično prošao i OPG Žarko Željko s Brača koji je za svoje robusno ulje od oblice dobio zlatnu medalju.
Za odličan uspjeh hrvatskih maslinara na velikom njujorškom natjecanju koje je za razliku od drugih u svijetu gotovo holivudski glamurozno te ima i svoju poslovnu stranu – svako nagrađeno ulje se preko internet stranice natjecanja može i kupiti – ipak su najzaslužniji Istrani koji su poslali i najviše uzoraka i osvojili skoro 30 zlatnih medalja. U ukupnom skoru 84 posto svih pristiglih ulja iz Hrvatske bilo je i nagrađeno što nije uspjelo ni jednoj drugoj maslinarskoj državi koje su sudjelovale na natjecanju, pa ni, primjerice, Španjolskoj, najvećem proizvođači maslinova ulja na svijetu koja na ovakva natjecanja i smotre šalje najviše uzoraka.
A to, pak, potvrđuje odavno poznatu činjenicu: Hrvatska nije maslinarska velesila u količini proizvedenog maslinova ulja, ali jeste u kvaliteti – onda kada to hrvatski maslinari hoće i kad nadrastu promašene i suvišne, potpuno nerazumne rasprave tipa "da li masline prije prerade držati u moru ili ne" koje se baš u Dalmaciji još uvijek intenzivno vode. Doduše, u Hrvatskoj su se i razvile dvije gotovo odvojene maslinarske priče. Istarska u kojoj su maslinari naučili kako proizvesti, brendirati i kvalitetno prodati svoj vrhunski proizvod, s tim da se Istrani ponašaju kao da nisu dio hrvatskog maslinarstva već svog usko regionalnog pa će onda radije ići u lokalno brendiranje sa susjedima Slovencima nego s drugim hrvatskm maslinarima.
I, naravno, postoji dalmatinska maslinarska priča koja je, čini se, tek na početku svog ozbiljnog zapleta. Ono malo uzoraka vrhunskih ulja iz Dalmacije koja pristignu na važna natjecanja svugdje u svijetu i u jakoj konkrenciji, ocijenjena od mnogošlanih međunarodnih panela, dobijaju visoka priznanja i to u svim kategorijama. Maslinari poput Morovića, Vlatkovića ali i niza manje poznatih prizvođača iz Ravnih kotara i šireg zadarskog kraja, pa onda Šoltani (koji su, uz ostalo, pokazali i sve prednosti udruživanja), Bračani ili Omišani dokazuju da sa svojim vrhunskim uljima mogu konkurirati ne samo istarskom nego svakom maslinovom ulju u svijetu ali samo onda kada ne žele sebi priuštiti luksuz da od ono malo maslina što ih imaju proizvedu loša ulja i to – namjerno.