Bila je to, bez dvojbe, istinska evanđeoska poruka.
Rat je tog ljeta 1991. kucao na vrata, a kardinal Franjo Kuharić u Petrinji o Svetom Lovri svoju je pastvu uputio kako da se nosi sa zlom koje je tih dana nadiralo s istoka, piše Slobodna Dalmacija.
- Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, ali to je Evanđelje zalog pobjede - rezolutan je u svojoj homiliji bio Kuharić.
Samo mjesec kasnije Petrinju je okupirala JNA, Hrvati su izbjegli, a zarobljeni vojnici i civili prošli su brutalne torture. Petrinjci su se u svoje domove mogli vratiti tek četiri godine kasnije, kada je u "Oluji" taj grad oslobođen.
Ipak, tema o kojoj je 1991. govorio Kuharić aktualna je i danas. Nije slučajno zadarski nadbiskup Želimir Puljić na ovotjednom 58. plenarnom zasjedanju HBK spomenuo "čišćenje pamćenja", kajanje za zlo koje su nanijeli članovi vlastitog naroda ili Crkve, te molitvu za oproštenje od onih kojima je zlo naneseno. Kao i oprost onima koji su nam nanijeli zlo.
- U protivnom, ako s osjećajima mržnje pamtimo naneseno zlo, mi smo zarobljenici zla. Dostojanstvo žrtve traži da svoje pamćenje očistimo praštanjem i kajanjem - ustvrdio je Puljić.
O praštanju i kajanju dosta je govorio i dubrovački biskup Mate Uzinić. Na molitvenom susretu s episkopom zahumsko-hercegovačkim i primorskim vladikom Grigorijem u Dubrovniku on je 2012. vladikin zahtjev za oprostom za zlo naneseno Dubrovniku prihvatio i pritom katolike pozvao da zatraže oprost za ono loše učinjeno svojoj pravoslavnoj braći u Kristu.
Zla se nedavno prisjetio i zagrebački kardinal Josip Bozanić. Obilježavajući u siječnju Dan sjećanja na žrtve holokausta, Bozanić je jasno i nedvosmisleno podsjetio i na ono što se događalo u "strahotama Jasenovca i drugih logora, stratištima nevinih ljudi". Natpis koji je naložio postaviti na katedralu bilo je velik gotovo kao i njezin zvonik.
- Na našoj prvostolnici ostavljamo ovaj spomen-natpis kao sliku suza zbog žrtava holokausta, sliku vapaja koji uzdižemo zbog grijeha čovjeka - naglasio je pritom Bozanić.
Ne slijede taj nauk svi katolički prelati. Sisački biskup Vlado Košić za ustaštvo, u čijem je okrilju nastao Jasenovac, čija zlodjela Bozanić spominje, tvrdi da nije bio fašizam, nego „organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države“. Te da su ustaški zločini, zapravo, tek odgovori na četničke i partizanske zločine.
Zrno oprosta nema Košić ni za ljude koji odlaze iz Hrvatske za boljim životom. Oni su za njega - dezerteri.
Sluha za mirenje, oprost ili kajanje nije pokazivao ni bivši pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić. Milanovićevu Vladu nazvao je nacističkom i javno zatražio novu "Oluju", ovaj put protiv svjetonazorskih neistomišljenika.
Don Ivan Turić, tada na funkciji župnika u Župi Biokovskoj, na misi u Rašćanima 2010. godine veličao je ustaštvo i Antu Pavelića, a kastavskom župniku Franji Jurčeviću na meti su homoseksualci...
Oprost? Kajanje? Čišćenje pamćenja? To u ovakvim slučajevima valjda nije bilo vrijedno spomena.