Pismo našeg čitatelja (podaci poznati redakciji) objavljujemo u cijelosti:
Sucima i delegatima, kao službenim osobama, na sportskim natjecanjima nikad nije bilo ugodno. Ne tako davno bili su napadani od strane igrača, trenera, klupskih djelatnika, pa i navijača. Danas su stvari u svoje ruke uzeli roditelji. I to do izražaja najviše dolazi na utakmicama mlađih uzrasta. Pogotovo na županijskoj razini, bez obzira o kojem se loptačkom sportu radilo. Najsvježiji primjer je ogled Domaće i Gostujuće ekipe, za dječake od 6 do 8 godina. Pazite, od ŠEST do OSAM godina.
Dobro ste pročitali, najmlađi, najniži, skroz početnički uzrast. Domaća je ekipa imala minimalno vodstvo na poluvremenu. Početkom drugog poluvremena dječak Gostiju je u sudaru s dječakom Domaćina pao i ozlijedio ruku. Pad je bio toliko nezgodan i svi nazočni - od gledatelja do službenih osoba - bili su složni kako je riječ o ozbiljnijoj ozljedi. Njegov trener odmah ga je podigao i u naručju iznio s terena. Šokiran što mu se dogodilo djetetu i da ta scena ne ostavi daljnje posljedice na djecu, trener Gostiju je od suca tražio da svira kraj. Što je i mladi sudac, tek početnik i napravio.
Treneru sa ozlijeđenim dječakom u rukama, odmah su priskočili u pomoć roditelji ekipe Gostiju, i stradalog mladog nogometaša odvezli u bolnicu. Nakon toga su sve strane, i službene osobe te treneri Domaćih i Gostujući bili jednoglasni kako će susret nastaviti, što su dječaci oba kluba s usklicima zadovoljstva dočekali. Ponajviše iz Gostujuće ekipe, koji su taj dan prešli više od 100 kilometara kako bi igrali protiv Domaćina. I kako je nogomet nepredvidiv, tako se u ovom slučaju dogodio totalni preokret. Naime, Gosti su do kraja susreta postigli golove i pobijedili Domaće. S tim da je ono što je prethodilo drugom pogotku Gostiju, naljutilo roditelje Domaćih.
Mladi sudac - koji je usput rečeno diplomirani profesor nečega, te redovno pohađa još jedan studij, kako bi stekao određeno više zvanje - prilikom odmjeravanja točnog broja koraka na koju će udaljenost postaviti živi zid - po mišljenju roditelja pravio je korake veće od dozvoljene dužine. Inače, sudac, je krhke građe i nižeg rasta. Iz tog slobodnog udarca, nakon gužve u prostoru Domaćih, Gosti su došli do pobjedničkog pogotka. E taj pogodak, i poraz, toliko su razljutili jednog roditelja Domaćih, koji je odmah po završetku susreta krenuo prema sucu.
Inače, rekli smo kako je sudac sitne tjelesne konstitucije, dok je roditelj Domaćih izrazito visok i jake tjelesne građe. I uz to je porijeklom iz mjesta čiji su mještani jako temperamentni. Domaći je roditelj zapriječio sucu put prema svlačionici, unio se ispred njega s brojnim rafalom verbalnih neugodnosti i vrijeđanja. Delegat je odmah pokušao zaštiti svog mlađeg kolegu, te je i on verbalno odgovorio fizički moćnijem roditelju, koji je to u potpunosti ignorirao i omalovažavao delegata. Ostali roditelji, kako Domaćih tako i Gostiju, nisu mogli vjerovati što se događa, odnosno potvrdili su kako je s tim roditeljom "uvik isto".
Umjesto da pita što je s dječakom koji je slomio ruku, jer to se isto moglo ili može dogoditi svačijem djetetu, Domaći je roditelj nezadovoljstvo zbog sučeva koraka dužeg od jednog metra ili poraza - a možda i zbog toga što njegov sin nema dovoljnu minutažu, što zaista ne znamo - bijes iskalio na potpuno nezaštićenom i neravnopravno slabijem akteru.
Zato svaka čast jednom roditelju Domaćih, čiji je dječak/nogometaš sudjelovao u toj akciji u kojoj je dječak Gostiju pao i slomio ruku. Odmah je nazvao ekipu Gostiju i roditelje stradalog dječaka raspitujući se za njegovo zdravstveno stanje i nudeći svoju pomoć.
Možda je ovo sve predugo, ali bilo je potrebno objasniti sve pojedinosti kako bi se uvidio razvoj događaja. Naime, ovo je samo djelić onog što sve danas prolaze i čemu su od strane roditelja izloženi delegati i suci na utakmicama mlađih uzrasta u županijskim ligama. Bilo da je riječ o nogometu, košarci, rukometu, i ostalim sportovima. Sve bi bilo dobro kad se roditelji, bilo Domaći ili Gostujući, s tribina ili "iza žice" ne bi petljali u rad trenera, što je u posljednje vrijeme zaista uzelo maha. Odnosno prešlo je svaku mjeru. Očito mnogi u svojim sinovima vide novog Luku - Modrića ili Dončića. Sasvim svejedno.
RODITELJ HTIO PRIJAVITI SUCA
Koliko je to daleko otišlo, svjedoči i sljedeći primjer. Ekipa A je u uzrastu sedmogodišnjaka porazila ekipu B rezultatom 15:0. Roditelj iz pobjedničke ekipe je odmah po završetku, utrčao na teren tražeći od suca (koji u svoju bilježnicu pišu postignute pogotke i minute) informaciju koliko je njegov sin zabio golova na toj utakmici. Isti je taj roditelj, nekoliko kola ranije, bio nezadovoljan jer je sudac pri visokom rezultatu, recimo od nekih 18:0, svirao kraj nekoliko minuta prije. Sudac je to napravio u dogovoru s oba trenera, kako bi spriječio "daljnje mučenje" i spasio dječake od još težeg poraza. Nezadovoljni roditelj iz Ekipe A htio se žaliti Nogometnom savezu i prijaviti suca koji je ranije svirao kraj. Zašto? Jer je smatrao kako je njegov sin u tih preostalih nekoliko minuta mogao postići još koji pogodak, i nabildati osobnu statistiku.