"Mali dućan otok sunčan", "Neodoljiv natječaj za posao na hrvatskom otoku", "Natječaj za posao kojem nitko ne može odoljeti", "Pomama za poslom na malom hrvatskom otoku: javili su se i iz Amerike i Irske!"...
Sjećate se tih medijskih naslova? Kad je prije dva mjeseca Mjesni odbor Sestrunja, malog otoka 15 kilometara zračne linije udaljenog od Zadra kojem administrativno pripada, raspisao natječaj za prodavača u mjesnoj trgovini, cijela se hrvatska javnost našla s prstom na čelu pitajući se kako u jednom takvom jadranskom biseru ne mogu naći nikoga tko bi piljario na otoku. Natječaj se pretvorio u nadmetanje iz domoljublja, ponude su počele pljuštati sa svih strana, od Slavonije do Irske, od Splita do New Yorka, svi su odjednom htjeli raditi u malom dućanu na Sestrunju i besplatno živjeti u skromno namještenom stančiću namijenjenom prodavaču ili prodavačici. Pola domovinske i iseljene Hrvatske odjednom je poželjelo ujutro prodavati vruće štruce kruha otočkoj starčadi, a poslijepodne otvarati pive ekipi sa zidića...
I evo, prošlo je više od dva mjeseca, pristiglo je pedesetak ponuda za posao, ali mali dućan i dalje ne radi. Ne zato što nema prodavača, naprotiv, nego zato što nema trgovačkog lanca!
- Dok smo čekali trgovca izgubili smo interes trgovačkog lanca – razočarano nam kaže Nenad Šužberić, predsjednik Mjesnog odbora.
- "Sonik" je trgovinu zatvorio u siječnju i mi smo stupili u pregovore s "Burom". Oni su rekli da nemaju trgovca, pa smo mi raspisali natječaj. Ali dok smo čekali da natječaj završi, "Bure" je odustao. Jednostavno, trgovina mu se ovdje ne isplati – kaže Šužberić.
Kad je propao dogovor s biogradskim lancem, Šužberić se obratio "Bakmazu" i "Studencu", ali su ga i oni odbili. Potom se obratio većim igračima, "Tommyju" i "Konzumu", ali odgovor je uvijek bio isti: nemamo interesa.
- Nisu mi to tako rekli, ali zapravo se njima ne isplati. U jednoj tako maloj trgovini ne mogu ostvariti profit. Na otoku preko godine živi 20-ak ljudi, a preko ljeta se ta brojka popne do 200. Toliko je ljudi zapravo samo u srpnju i kolovozu. Otok se počne "puniti" od ožujka do lipnja, a prazni se od rujna do studenoga, a nakon toga na otoku opet ostaje dvadeset ljudi. Za trgovačke lance to je malo prometa, ljetna zarada ne može pokriti gubitak preko godine – objašnjava nam Šužberić dodajući da se trgovina nalazi u zgradi Mjesnog odbora u centru mjesta. Ima nekih pedesetak kvadrata, zajedno sa skladišnim prostorom, kojeg inače koristi udruga umirovljenika.
Što vam sada preostaje?
- Prodavače smo našli, jedan mladi bračni par iz Sali je zainteresiran doći, ali tko će dobavljati robu, ne znam. Obratit ću se još nekim malim obrtnicima, ili onima što, poput bibliobusa koji razvozi knjige, prolaze zagorom i prodaju namirnice. Nećemo stati u traganju za rješenjem, ali zasada još uvijek nemamo trgovinu. Već više od šest mjeseci - konstatira predsjednik Mjesnog odbora Sestrunj.
Mali dućan, otok sunčan? Samo ako ima profita. Lijepa je to poruka državnim (de)populacijskim mjerama za ostanak na otocima.