Ni udruženim snagama, a kamoli pojedinačno, gradonačelnik Branko Dukić i direktor NK Zadra Svetko Ćustić nemaju dovoljan broj zadovoljavajućih odgovora na sva pitanja o tome što se i zbog čega događa sa zadarskim nogometom. Osim NK Zadra, trenutno ne postoji niti jedna institucija pod kontrolom gradske vlasti s čijim bi direktorom gradonačelnik ulazio u javnu polemiku iz koje vire strateške nedoumice, taktički nesporazumi i kadrovska razmimoilaženja.
Mada su Dukić i Ćustić već imali niz dogovora i razgovora, od kojih su neki obostrano bili vrlo neugodni, iz sadašnjeg javnog prepucavanja i slanja šifriranih poruka ispadaju stotine neodgovorenih pitanja. Jedna Dukićeva rečenica (“Ako Grad Zadar bude jedini vlasnik Nogometnog kluba Zadar, onda će se morati javnosti reći točno koliko se novaca uložilo, kako se radilo i što se napravilo.”) podigla je temperaturu i pokrenula upitnike.
Za početak:
-Hoće li NK Zadar dobiti ili neće licencu za Drugu ligu? Tko je za to odgovoran? Ako nekim čarobnim štapićem licenca ipak stigne, hoće li to značiti da Klub ima natkrivenu tribinu, ali je, eto, problem u gledateljima koji ju ne vide? Da "stadion" ima prilaznu cestu kojom navijači mogu doći do stadiona, da su parking mjesta osigurana, ali ni njih nitko u Zadru ne vidi? Da Klub ima dva pomoćna igrališta za koja nitko ne zna? Da postoji propisan broj WC-a, ali svi po navici trče iza auta ili u obližnji kafić? Hoće li se sve to promijeniti samo papirnato, onog dana kada netko u Zagrebu pod "političkim pritiscima" ipak izda licencu? Što će biti ako "čudesni papirić" ne doleprša? Slijedi li dogodine nova "bitka za licencu koju Zadar zaslužuje"?
I Dukić i Ćustić se pozivaju na "javnost". Ako je tako, onda slijede nova pitanja:
-Tko je birao članove Nadzornog odbora? Po kojim kriterijima: sportskim, stručnim, prijateljskim, političkim? Tko je zapošljavao ljude u NK Zadru i jako inzistirao baš na ovoj posadi? Jesu li plaće klupskog vodstva od 7.500 do 8.500 kuna pretjerane za drugoligaški (ili trećeligaški) klub? Mora li ili ne mora direktor imati VSS? Ako mora, je li dovoljno biti kineziolog ili to može i povjesničar umjetnosti? Ili je to ipak manje važno od toga čiji je zapravo direktor - "moj", "tvoj" ili "njegov"? Jesu li motivi za ulazak u "klupsko vodstvo" samo "veliki ego" i "nešto šuške" ili je moguće pronaći ljude s kudikamo zdravijim željama? I ima li javnost pravo sve to znati? Ili je to pretjerivanje?
Obojica se pozivaju i na "transparentnost", a Dukić želi znati i "koliko se novaca uložilo, kako se radilo i što se napravilo". Lete dodatna pitanja.
-Je li stvarno moguće da Grad ne zna koliko se novca uložilo, a gradonačelnik tvrdi da jedino Grad puni klupsku blagajnu? Ako se to ne zna, što su radili članovi Nadzornog odbora i klupsko vodstvo? Koliko su oni, svi zajedno, novca donijeli u Klub? Ili su samo, jer "vole zadarski nogomet i Klub", čačkali nos i čekali da Ivan Mijolović proslijedi novu tranšu iz gradskog proračuna? Zar nisu održavane sjednice, analize, razgovori, dogovori? Osim kostura iz ormara, zaostalih iz ere Rena Sinovčića, nalaze li se u klupskim frižiderima i nešto friškiji leševi? Je li propast "Berlusconija iz Novigrada" označila kraj priljevu famoznih "pozajmica" u Klub ili je ta praksa rutinski nastavljena? Ako jest, kolike su "postrenovske pozajmice" i tko ih je velikodušno dostavljao? Čemu služe neprekidna potpaljivanja straha od "Renovog povratka" kroz novu najezdu nekada ili sada njemu bliskih ljudi? I tko se (više?) boji Sinovčića?
Iz Dukićeve rečenice "Ako Grad Zadar bude jedini vlasnik Nogometnog kluba Zadar...", štrapaju pitanja.
-Postoji li plan da Grad bude jedini vlasnik NK Zadra? Tko je, danas, stvarni vlasnik Kluba? I tko je papirnati vlasnik? Ako bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nikada nije potpisao ugovor s ministrom financija o "pretvaranju dugova u dionice", je li to napravio Dukić? Je li "pretvorba" Kluba bez tog dokumenta uopće završena? Ako nije (a nije), temeljem čega je onda Grad Zadar stekao pravo na imenovanje tri od pet članova Nadzornog odbora i time praktično preuzeo punu "vlasničku" i financijsku odgovornost za sve što se na Stanovima događa?
Bez odgovora na ta, ali i brojna druga pitanja, javno polemiziranje gradonačelnika Dukića i direktora Ćustića, praćeno neprekidnim patetičnim pozivanjem na "interese Zadra koji zaslužuje i stadion i nogometnog prvoligaša i...", ostat će samo jalovo koprcanje po površini dovoljno dubokoj da se netko i udavi.
Zašto svi izbjegavaju "imovinska pitanja"?
Ni Branko Dukić ni Svetko Ćustić nisu javno zucnuli o imovini NK Zadar, nisu ništa rekli ni o privatizaciji Kluba kao potencijalnom izlazu iz dugogodišnje financijske, organizacijske, sportske, pa i političke agonije u kojoj NK Zadar izgleda kao daleko siromašniji i zapušteniji rođak Košarkaškog kluba Zadar.
Dakle, ovo su "imovinska pitanja".
-Ako je NK u muljanju na početku 90-ih izgubio vlasništvo nad klupskim prostorijama, svlačionicama, poslovnim prostorima, što mu je od materijalne imovine ostalo? Ako je vlasnik svega toga najprije postalo Croatia osiguranje, pa onda Adriatica.net, je li itko ikada s njima razgovarao o "povratku imovine"? Ako nije, kako je onda moguće da Klub "trećim korisnicima" iznajmljuje tuđe prostore? Kako se odvijaju te "poslovne transakcije"? Hoće li ikada itko "na Stanove dovesti bagere i sve počistiti", pa ozbiljno zacrtati gradnju novog stadiona bez kojega ovdašnji nogomet ostaje u srednjem vijeku? Čiji bi to posao trebao biti, Dukićev ili Ćustićev?