Trebalo je čekati gotovo 40 godina da se priča ponovi, kada je te davne 1979. za potrebe Mediteranskih igara u Splitu, izgrađeno novo, veliko, u Dalmaciji prije toga nikada viđeno, prometno raskrižje u Solinu, na samom izlazu iz Splita. Načičkano semaforima, odvojcima, dvotračnim, trotračnim i četverotračnim cestama, mostovima, prestrojavanjima, pješačkim otocima i prijelazima, bilo je toliko grandiozno zbrčkano da su mu neki zajebanti iz Splita, samo koji mjesec nakon puštanja u promet, kada je "najveći prijatelj naših naroda i narodnosti" već otišao s ovoga svijeta, a u znak sjećanja na taj nenadoknadivi gubitak i u trajnu spomen na njegova dostignuća, nadjenuli prikladno ime: 88 semafora za druga Tita.
Izgovaralo se to tiho, u pogovoru, jer uspomene na "najdražeg sina" bile su presvježe, a i moglo se fasovati koja noć u zatvoru, pa je priča o "88 semafora za druga Tita", taj vječni spomenik genijalnosti prometnih inženjera, sačuvana samo u usmenoj kulturi. Trebalo je, eto proći 40 godina, trebala se urušiti jedna i niknuti nova država, trebalo je proći novi rat i preživjeti oslobođenje da se prisjetimo tih dana, baš danas kada Zadar "slavi" puštanje u promet četverotračne državne ceste koja prolazi kroz središte grada. Koja je, bez službenog otvorenja i tehničkog pregleda, zahvaljujući reakcijama građana, udrugama, političarima, ravnatelju bolnice, društvenim mrežama i pisanjima medija, na najboljem putu da postane "solinska priča" za 21. stoljeće, briljantni dokaz naše prometne pameti, samo što se još uvijek ne zna u čiju bi se čast trebala nazvati. Druga Tita više nema, a zadarskih 88 semafora u Ulici Nikole Šubića Zrinskog zaslužuje svog junaka. I za to ima nekoliko ozbiljnih kandidata.
Ali krenimo od početka. Sve je počelo kao dobra priča: Hrvatske ceste osigurale su 40 milijuna kuna za obnovu 4,2 kilometra ceste (DC407) koja praktično vodi kroz samo prometno središte grada, od ulica Ante Starčevića, Nikole Šubića Zrinskog, Marka Marulića, uz benzinsku crpku prema Obali kralja Tomislava, te od od starog Kazališta lutaka u Jazinama do starog autobusnog kolodvora na Liburnskoj obali. Radovi su počeli u rujnu 2017. godine u fazama, ali kako se koji kilometar završavao, građani, društvene mreže i mediji, počeli bi izvještavali o anomalijama tek položenog asfalta, ulegnućima koja poslije kiše zadržavaju vodu, lošeg kapaciteta oborinskog odvoda, krivo postavljenih kanalizacijskih poklopaca, premda zasigurno nije sve bilo tako crno. Naprotiv, puno se toga na potezu od Jadranske magistrale preko Bulevara do Autobusnog kolodvora popravilo na bolje, ali ljudi su takvi.
Kulminacija se dogodila u samom finišu. S deset dana zakašnjenja završena je i posljednja, najsložnija dionica rekonstrukcije, ulica Nikole Šubića Zrinskog. U tih nekoliko stotina metara između bolnice i poliklinike, od Ravnica do Kolovara, postojeći veliki rotor je srušen i zamijenjen kompliciranim semaforiziranim raskrižjem. U dužini od 300-tinjak metara prometnice dobili smo šumu semafora, izostale su najavljene biciklističke staze, nogostupi su svedeni na nekoliko centimetara širine i uz to su svaku malo dodatno zakrčeni rasvjetnim stupovima i semaforima, raspored pješačkih prijelaza je potpuno nelogičan i nepraktičan... U jednoj noćnoj akciji neki je mangup sve te sporne točke obišao i bijelim sprejem na crnom asfaltu uz njih ispisao velikim slovima: "Ha-ha-ha". Mediji su to prenijeli i cirkus je počeo. Kritike, ruganje, zafrkancija od jutra do mraka, po portalima i društvenim mrežama, za političkim govornicama i na licu mjesta, da bi se ta opća sprdnja na koncu pretočila u inicijativu za preimenovanje ulice. Umjesto dičnog Nikole Šubića Zrinskog neka se nazove ulicom "A je to"!
Takvi su naši ljudi, kad se nešto gradi i radi, uvijek nekome smeta, a takvi znaju biti glasniji od graditelja, jer ne vide "krupnu sliku", ne vide kuda sve to vodi, da je tako kako je najbolje za nas, građane i sudionike u prometu. I zato je vrijedno istaknuti tih nekoliko kandidata kojima bi trebalo pripisati zasluge za tih "88 semafora".
Možda, recimo, gradonačelniku Branku Dukiću, ali bilo bi to nepravedno. Čovjek nije ni bio u primisli za fotelju gradonačelnika kada je projekt izrađen, trasa određena, a financiranje osigurano. Dukić je, kao uostalom gotovo sve što se u njegovom mandatu radi, projekt naslijedio od svog prethodnika. Dapače, u nekoliko je navrata javno istaknuo da je protiv uklanjanja rotora koji je dotad odlično funkcionirao na Ravnicima, ali nikad nije smogao snage da se takvom rješenju uistinu suprotstavi. Da toj moćnoj državnoj kompaniji suprotstavi interese građana Zadra, jer njihov novac je i novac Hrvatskih cesta.
Kada su ga na zadnjem gradskom vijeću zbog toga napali, kad su mu iz opozicije predložili da ulicu preimenuje po čehoslovačkom crtiću, a na zidu koji ulazi u rodilište napravi mural na kojem će biti nacrtani njegovi glavni junaci Pat i Mat, gradonačelnik je kazao kako je "potrebno pričekati još malo kako bi se ona u potpunosti dovršila. A i onda kad se završi, vi ćete govoriti i protiviti se. Pa to vam je posao" našalio se Dukić, ali se nitko nije smijao. Poznat do svom "always osmjehu", Dukić već odavno nikome u Zadru nije smiješan, naprotiv, svakim danom postaje sve više tragikomičan, a njegov "zaštitni znak" mjerilo vlastite političke destrukcije.
Da Dukić ima, kao što nema, barem trunku političke inteligencije svog prethodnika, Božidara Kalmete, mogao je svim tim prigovorima doskočiti i jednostavno priznati da je cesta puna nevjerojatnih pogrešaka, kao što je Kalmeta znao bezbroj puta priznati kad se našao u opravdanom škripcu, kao što su to već priznali i ministar prometna Oleg Butković i predsjednik uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić. Ali ne i Dukić. Ostavši do kraj "na partijskoj liniji", podsjetio je na scenu iz prve epizode serije "Černobil", kada nuklearka eksplodira i smrtonosna radijacija se širi, a drugovi u podrumu uvjeravaju nuklearne fizičare kako će sve biti dobro jer tako kažu u Moskvi.
Znači li to da bi zasluge za zadarskih 88 semafora trebao prepisati Božidaru Kalmeti? Kad je u svibnju 2015. izrađen projekt Kalmeta se kao gradonačelnik pohvalio novinarima kako je to zasluga njegovog lobiranja, a novinari su mu naravno vjerovali. Pa nije li Kalmeta kao ministar, ali i gradonačelnik u više mandata, izgradio Zadar, nije li kao ministar bio šef tim Hrvatskim cestama, nije li bezbroj puta dokazao da je mogao, kada drugi nisu mogli dobiti ni lipe, u Zadar ulijevati milijarde iz državnog proračuna. Ipak, ako je i Kalmeta sve to politički odradio, netko je morao cijeli taj posao tehnički i operativno posložiti, uskladiti želje lokalne zajednice i mogućnosti Hrvatskih cesta, pozabaviti se izborom izvođača radova, a kada je ta građevinska matematika u pitanju u Zadru se svi odmah sjete Zdravka Livakovića, bivšeg Kalmetinog državnog tajnika i dugogodišnje desne ruke u gradskoj upravi. Je li on zaslužio titulu "88 semafora"?
Od kad se zajedno sa bivšim šefom našao na Uskokovoj optužnici za izvlačenje novca iz državnih poduzeća Livaković je postao jako osjetljiv na pojavljivanje svog imena u medijima. Bio je i prije toga osjetljiv, ali tada je iza sebe imao političku moć najveće hrvatske stranke i neograničenu moć upravljanja najrastrošnijim resorom u gotovo dva mandata Ive Sanadera. Nakon što je izašao iz istražnog zatvora, a politika oko njega naizgled napravila sanitarni kordon, Livaković se vrlo brzo vratio u igru i zaigrao možda nikad snažnije na lokalnom planu. Od tada do danas teško je naći veći ili manji projekt državne, županijske ili gradske razine u koji nije na neki način uključen, u kojem njegova tvrtka D&Z nema neki svoj udio i zaradu, da ne spominjemo privatni sektor u kojem je gotovo u potpunosti zadominirao.
Zapravo se vratio na svoje početke, kada je još kao poglavar za graditeljstvo u gradskoj upravi sudjelovao u donošenju odluka koje su izravno pogodovale razvoju njegove privatne tvrtke. Tako je bilo i dok je bio državni tajnik, istina, tada je tvrtku prenio na odvjetnički ured, pa je mogla biti angažirana na izgradnji famozne Kalmetine, financirane od strane Hrvatskih cesta, a tako je bilo i sada, na obnovi 4,2 kilometra državne prometnice od Jadranske magistrale do Liburnske obale. Njegov D&Z nadzirao je izvođenje radova, zajedno s Investinženjeringom i Ramtechom iz Zagreba, a projekt je izradila tvrtka Građevinski projekt iz Šibenika, s kojom je D&Z prije toga već surađivao na projektu komunalne infrastrukture u poslovnoj zoni Crno. No je li to dovoljno da Livaković ponese titulu zaslužnika "88 semafora" ili ta čast možda treba pripasti bivšem direktoru poslovnice HC u Zadru, danas službeno umirovljeniku, Anti Šariću?
Taj se gospodin također hvalio novinarima da je projekt rekonstrukcije državne ceste kroz Zadar njegovo dijete, da je on u tome dao cijelog sebe, a kako i ne bi kad mu je do jučer, dok je bio državni tajnik, Zdravko Livaković bdio nad glavom, a njihova dugogodišnja i plodna suradnja, nastavila se i nakon optužnice, kada je, primjerice, dao suglasnost na projekt D&Z o izgradnji benzinske postaje kod Supernove o kojoj su prometni stručnjaci i mediji napisali toliko toga da su i državno odvjetništvo i Uskok postali živo zainteresirani za njeno nadrealno prometno rješenje.
Ili bi ulicu toga hrvatskog velikana uistinu trebalo prepustiti Patu i Matu, legendarnim junacima čehoslovačke animacije, tim dragim genijalnim idiotima, koju i najjednostavniju stvar mogu toliko zakomplicirati i najkompliciraniju stvar toliko pojednostavniti da se uvijek pitate kako im to uspijeva. Stvarno, kako je to Hrvatskim cestama uspjelo, od jedne normalne i pristojne ulice s dobrim prometnim rješenjima napraviti takav nelogičan prometni kaos da se već danima pola grada s time zabavlja na društvenim mrežama, da ratni veterani organiziraju demonstrativne vožnje u invalidskim kolicima zorno pokazujući apsurdnu situaciju da nogostupom ne mogu prolaziti, da su prije njih to isto napravile civilne udruge invalida, da je ravnatelj bolnice, uz koju ulica prolazi, uputio alarmantno pismo ministru prometa s fotografijama ukazujući na najmanje osam propusta koji dovode u opasnost normalni rad bolnice i ugrožavaju zdravlje pacijenata...
- Mogao bih pola sata nabrajati sve propuste, ali reći ću vam sada samo dva. Pogledajte pješački prijelaz između poliklinike i bolnice. Kad ga prijeđete, udarate izravno u novi bolnički zid. Da biste ušli u bolnicu, trebate proći sve uokolo, najmanje 300-400 metara, umjesto da su pješacima između te dvije ustanove omogućili izravnu komunikaciju. Ona postoji tunelom u zraku, ali ovdje na ulici, ona je zapravo prekinuta – govori nam Erol Gaši, gradski vijećnik SDP-a koji je i predložio preimenovanje ulice hrvatskog vojskovođe u ulicu animiranih junaka.
- Drugo, semafor kod hotela Kolovare prema Autobusnom kolodvoru. Moj prijatelj, koji ima dijete u kolicima, nekidan je tu pokušao prijeći preko zebre i zamalo ga je pokupio kamion. Lijevo skretanje ima zeleno svjetlo u isto vrijeme kad i pješaci, ali je vidljivost toliko slaba da su on i sin umalo stradali. Podsjećam vas da se već prvog dana tu dogodila prometna nesreće i bojim se da na tome neće ostati, uvjeren je Gaši koji drži da su četiri velika semafora u par stotina metara ceste potpuno nelogična s aspekta priče o većoj propusnosti prometa koju je rekonstrukcija trebala ostvariti.
- Nogostupi su toliko uski da se dva pješaka ne mogu mimoići, jedan se mora spustiti na kolnik. Uz takve uske nogostupe, svako malo na njima su još postavili stupove javne rasvjete. Pa kako tuda itko može proći, kako im se takve stvari mogu dogoditi, kako ne vide da to nije normalno, da nije sigurno – čudi se Gaši baš u trenutku kad jedna mlađa žena nogostupom gura invalidska kolica sa starijom osobom. Kada shvati da smo novinari, prilazi nam i sa zastrašujućom mirnoćom govori. "Pišite o ovome, ovo je sramota! Vidite kako moram prolaziti. Ovo je sramota, sramota!", i onda se nadoveže izljev gnjeva. Gradonačelnik, projektanti, inženjeri i bageristi, svi zadarski zaštitnici i dobar dio kalendara katoličkih svetaca, svima spominje oca, majku, rodbinu i prijatelje. To je taj "zadarski dišpet"...
- Slažem se sa svim primjedbama ravnatelja bolnice Željka Čuline. Vidjet ćemo kako će se i hoće li ispraviti, kao što mu je obećano, hoće li se nešto do uporabne dozvole dogoditi, ili će nam još jednom trajno ostati loše rješenje – kaže Gaši. Pitamo ga za prijedlog o preimenovanju ulice.
- Ulica nosi ime velikana hrvatske povijesti, ali ovako kako je napravljena, sa svim tim promašajima i krivim prometnim rješenjima, kao da su je radili junaci crtića "A je to". Ja sam predložio, a koliko vidim po reakcijama, sugrađani su to dobro prihvatili, šali se Gaši. Naglašava da se u cijeloj raspravi o ulici postoji jedna bitna razlika između opozicijskih vijećnika i gradskih vlasti.
- Oni neprestano govore o cesti, a mi govorimo o ulici, što je širi pojam, jer taj projekt nije samo za vozače, nego i za pješake, mame i tate s djecom, tete s kolicima, invalide, a niti jedan segment ne funkcionira kao treba.
Gaši podsjeća na činjenicu da je srušeni rotor, kojeg su izgradile Hrvatske ceste, po monogima bio odlično prometno rješenje, ali nikad nije imao građevinsku dozvolu. Baš kad se mislilo da je taj dio zaključen, ponovno se vraća semaforizirano križanje koje usporava promet.
- U ovom gradu kod bilo kojeg prometnog projekta sumanuto se inzistira na semaforiziranom križanju. Dok drugi gradovi pokušavaju pojednostavniti prometna rješenja, ovdje se rotori ruše. Zašto je to tako u Zadru? Ne stoji li iza toga uvijek ista grupica ljudi, a svaki novi projekt umjesto poboljšanja pogoršava prometnu situaciju. Pogledajte raskrižje na Žmirićima, opet se najavljuje rekonstrukcija jer nije dobro, ali se ne želi raditi rotor. I ovdje u Ulici Nikole Šubića Zrinskog će ići u rekonstrukciju. Nevjerojatno mi je da se novac poreznih obveznika razbacuje na ovaj način. Pitam se, bi li se ti ljudi ovako ponašali da je to njihov novac? Mislim da ne bi – odgovara Gaši pa podvlači crtu.
- U gradu Zadru se netko igra s prometnim rješenjima. To traje već preko 20 godina, uvijek od iste ekipe. Nedavno sam to rekao, a sada ću ponoviti: jedina dobra stvar u ovom prometnom rješenju je to da bi molitelji ispred bolnice mogli preći na drugu stranu i moliti za zdravlje pješaka, jer mislim da im je to u ovim okolnostima itekako potrebno – kaže Gaši, a mi njega i javnost podsjećamo da projekt rekonstrukcije ove državne ceste nikada građanima Zadra nije bio predstavljen, da mogu vidjeti kako će ulica konačno izgledati. Naprotiv, o tome su izvještavali tek rijetki novinari, dobivajući informacije na kapaljku, ali nikada i potpunu sliku, sve dok radovi nisu krenuli. A kad su krenuli, kad se pročulo da će se rušiti rotor na Ravnicama, gradonačelnik i njegov prvi čovjek za graditeljstvo Darko Kasap rekli su da su oni protiv toga, ali ništa nisu poduzeli da to zaustave...
- To je moja glavna zamjerka gradskim vlastima. Cijelo se vrijeme ponašaju kao pasivni promatrači. Zamislite da nekome možete ući u kuću, a vlasnika se ništa ne pita za radove koji se izvode. Dapače, ovdje je vlasnik svemu tome dao zeleno svjetlo. Sada najavljuju izmjene do rujna, čeka se da se javnost umori i da se sve lijepo zaboravi, a loša rješenja ostanu. Prošlost se ponavlja... - zaključuje gradski vijećnik SDP-a.
Možda tako gordo ne zvuči kao Ulica Nikole Šubića Zrinskog, ali ulica u čast Pata i Mata barem bi nekoga iskreno nasmijala.