"Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju"
Ne znamo što bi na sve ovo rekao sveti Toma apostol, zapamćen kao nevjerni Toma, ali novinari su vam neka takva sumnjičava čeljad da ne vjeruju i kad vide, a kamo li da vjeruju u nešto što ne vide. Isto im je, pričali ljudi, govorilo selo, ili citirali Uskokovu optužnicu, ne žele vjerovati dok se sami ne uvjere što je tu zapravo na stvari.
Što je istina, a što laž, pa i kad je u pitanju pravomoćna optužnica USKOK-a protiv načelnika Škabrnje Nediljka Bubnjara (53) da je nezakonito, za svoj gušt, zajedno sa svojom zamjenicom, potrošio ni manje ni više nego pola jednogodišnjeg općinskog proračuna, oko 870.000 kuna, na luksuz kakav većina njegovih sumještana najvjerojatnije nikad u životu neće okusiti. Skupa dizajnerska odijela i košulje, otmjeni parfemi, kožna galanterija, oprema za fitness, luksuzni hoteli, trendovski restorani...
Kako je sve to palo na pamet jednom njihovom ditetu, uglednom članu HDZ-a, kako je to pošlo za rukom u sredini od 1800 duša, obilježenoj strašnom ratnom tragedijom, gdje svatko svakoga poznaje kao svoj džep. Kako je mogao uzeti toliki novac gledajući u oči svojih prijatelja, rodbine i poznanika, biti optužen i opet se popeti na vlast, gdje je sada već drugi mandat u nizu, od 2013., a računajući i one prethodne, od 2003. do 2009., ukupno već 12 godina. Je li sve to istina ili taj mrski USKOK, na pravdi Boga, opet nevine razapinje?
- Bako, mi smo novinari. Možemo vas nešto pitati? – zaustavimo staricu nasred Trga dr. Franje Tuđmana, ispod velebnog spomenika Kuzme Kovačića, na dva koraka od općinske zgrade u Škabrnji. S neba nas tuče 40 gradi, taman je zvonilo podne.
- A šta bi vi...
Ma ovo oko načelnika, da je uzeo novac i...
- Sinko, politika me ne zanima! Ja sam dosad luk vadila, a šta je ko činija, nije moja briga. Mene čeka još samo križ i kapsil!
Nije lako u Škabrnju po ovom zvidanu naći sugovornika. Ima ljudi, tu i tamo prođu kroz selo u klimatiziranim autima, neki se zaustave do trgovine, i to je sve. A i kad nekoga nađemo, ne želi govoriti, ili ako nešto i kaže, neće nam reći ime, a slikanje ne dolazi u obzir. Najdublji hlad nam se čini u "Moki", kafiću preko puta Općine. Prilazimo starijem čovjeku koji pažljivo čita novine.
- Ja ne bih nikoga ni branio ni krivio, dok to sud ne kaže – mudro odgovara Bude Ražov (67), do nedavno distributer novina u Tisku.
- Poznajem načelnika, javim mu se, ali ne pričam s njim – govori i daje nam do znanja da je to sve što od njega možemo dobiti.
Za susjednim stolom Davor Ražov ispija kavu.
- Kako ga ne bi zna, zajedno smo sidili u klupi. Znan ga cili život.
Pa šta mislite, je li on to mogao napraviti?
- Ne znan ja je li ili nije, on to najbolje zna. Meni je to više priča nego istina.
Priča?
- Priče svakakve kruže. Ja sam s njim o tome razgovara, i on kaže da to nije istina i da će to na sudu dokazat. Da li je ili nije... moje mišljenje je da nije! Znate kako je, nešto netko o nekome kaže, jedan to ponovi i priča krene...
Čekajte, ali nije ovo seoski trač, nego pravomoćna optužnica USKOK-a. Ispada da državi nitko ne vjeruje?
- Pravilo suda kaže nitko nije kriv dok se ne dokaže. Dok nije kriv, neka ljudi ne pričaju o tome...
Naš razgovor sluša Viktorio Pavičić, sve nas nešto mjeri ispod oka, i otpuhuje dim cigarete. Nismo mu po volji, pa pokušavamo ove mlađe privoljeti na razgovor. Sjede za šankom, bulje u mobitele, a na spomen da smo novinari i da nas zanima optužnica protiv načelnika, rezolutno odbijaju svaki kontakt. "No comment", kaže mlada konobarica.
Mlade, ispada, ne zanima što im načelnik radi, pa se vraćamo starijima, opet smo kod Viktorija Pavičića.
- Ništa neću reći, to je u ciloj državi tako. Svi se tako ponašaju, isto, tko god dođe na funkciju.
- Nego, koliko si ono reka da je uzea – uključuje se opet Davor Ražov.
Uskok kaže 870.000 kuna.
- Pa su ga zato išli tužiti?! Ajde... - sad je već ironičan.
- Srića njegova, da je u dućanu ukra malo kruva i salame, odmah bi ga uvatili ka lopova – nadostavlja se Viktor.
- Ma šta je to? Osamstosedamdeset iljada?! To je sve otišlo na papirologiju – podbada Davor.
- Bilo bi bolje da je uzea miljarde, ka oni drugi, pa mu se ništa ne bi dogodilo – odgovara mu Viktor.
Na ulici ispred trgovine zaskočimo jednog starijeg gospodina, u rukama drži narezani pršut i jogurt i baš se sprema zajašiti skuter.
- Šta ću reći, deset godina istu kozu deru! Neće biti ništa od toga dok je ista politika na vlasti i ovdi i gore. Čine svi isto i štite jedni druge. Ništa se neće prominiti, bolje da ništa ne govorim... – dobaci nam i odjuri na crvenom skuteru.
Zaustavljamo novog sugovornika, ni on ne želi reći svoje ime. Zbog djece, kaže, ali ne krije da je duboko razočaran, ne samo stanjem u Općini Škabrnja.
- Imamo općinu više od dvadeset godina, a pogledajte kakvi su nam nogostupi, pogledajte koliko je trava na javnim površinama. Pitajte ih koliko ljudi radi u komunali, koliko ih je na plaći, a šta su napravili. Nula! Pogledajte Vlačine, tamo su iskopali stotine tisuća kubičnih metara zemlje i odvezli je na gradilište današnje brze ceste, Kalmetine, a sve su to radili tadašnji općinski vijećnici, i na tome velike novce zaradili. Mogli smo u zlato sve napraviti ovih godina, a vidite što imamo. Dvadeset godina se kao privatnik mučim i radim, ali da sam mlađi, otišao bih vani, bez razmišljanja – ogorčen je čovjek sijede kose i rukom nam pokazuje smjer kamo bi pošao. Preko granice.
Na izlazu iz trgovine zaustavljamo jednu gospođu u srednjim godinama. Ne želi reći ime, niti stati pred kameru. Pitamo je vjeruje li da je načelnik potrošio preko 100 tisuća eura na svoju reprezentaciju.
- Neka je! Kako kažu, prilika čini lopova. A šta drugo da vam kažem... - odlazi smijući se.
Nešto drugo ipak nam je na kraju rekao mladi, 25-godišnji Škabrnjanac. Živi u rodnom mjestu, ali radi u Zadru. I on moli da ostane anoniman.
- Ne bih htio ulaziti u temu, je li to on ili nije napravio, ali svakako da nije u redu to što se u općini radilo cijelo vrijeme. Mene to zanima, i ne zanima, shvaćate? Ja tu situaciju ne mogu popraviti.
Ali možete izaći na izbore, možete odlučiti da takvim političarima ne date svoj glas?
- Od mene nema tu velike koristi. Ja ne izlazim ni na jedne izbore. Da se mene pita, prvo bih ukinuo općinu. Ona nema nikakvog smisla. Ona ni na jedan način nije opravdala svoje postojanje, pogotovo za budućnost mladih ljudi. Bilo bi za sve bolje da je uopće nema, pa se ne bi ni događale ovakve stvari – zastane, sjedne u veliki Mercedes i uputi se prema Zadru.
E moj nevjerni Toma, što bi ti na sve ovo rekao. Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko...