- Molim vas pomozite! – zavapio je glas s druge strane redakcijskog telefona.
- Neki je tip upravo tu, ispred nas, prošao automobilom i pregazio mačku. Pregazio je, ali nije ju ubio. Životinja je još uvijek živa, krvari! Vuče se tako zgažena već pola sata! Skočili smo mi u kafiću, skočili su turisti, ne možemo je gledati. Bespomoćni smo, ne znamo joj pomoći... – uznemireno prepričava naša sugrađanka traumatičan događaj od subote poslijepodne na Forumu, ispred kafića "Riva", u Ulici Zadarskog mira 1358. I onda krene priča...
- Taj se mamlaz nije ni zaustavio. Pregazio je mačku kao da je kartonska kutija. Kad smo vidjeli što se dogodilo svi smo se iz kafića ustali. Pogled na mačku šokirao nas je. Konobari i konobarice nisu mogli doći sebi vidjevši kako mačka izgleda. Rasuta joj utorba, a ona stoji na nogama, krvave glave, baulja. I niko joj ne može pomoći! Nazvali smo udruge za zaštitu životinja. Nitko se ne javlja! Zovemo broj azila za životnje. Nitko se ne javlja! Nedjelja je popodne, O.K., ali da baš nikoga nema?
Zovemo dežurnog veterinara, a on nas upućuje ne veterinara u – Benkovcu. Zovemo njega, on nam kaže da to nije u njegovoj nadležnosti. U čijoj je nadlaženosti pomoći ranjenoj životinji?! U čijoj je nadležnosti olakšati muke jadnoj životnji... - jada nam se građanka moleći sada novinare za pomoć.
Počinjemo nazivati, najprije zadarski azil. Biramo službeni broj oglašen na društvenim stranicama, ali nitko ne odgovara. Zovemo vatrogasce, zanima nas jesu li imali slično iskustvo, tko je zadužen pomoći u ovakvim slučajevima kad je ranjena životinja u pitanju. Županijski vatrogasni zapovjednik Boris Jović ostaje zatečen našim pitanjem.
- Stvarno ne znam koliko su puta vatrogasci pomagali kad su u pitanju bile životinje, od mačaka na stablu do odletjelih papiga, ali stvarno se ne sjećam da smo imali ovakvu situaciju, da nas je netko zvao zbog ranjene životnje. Ne znam što da vam kažem, stvarno ste me zatekli...
Zovemo našu sugrađanku i prenosimo što smo uspjeli doznati, zapravo ništa.
- Molim vas, nemojte odustati. Sad će već sat vremena da je auto pregazio, još uvijek mačka tu lunja sva krvava, ne može se orijentirati. Iza nje ostaju samo krvavi tragovi. Što da činimo...
Zovemo Veterinarsku stanicu Zadar. Na automatskoj pošti ostavljen je broj dežurnog veterinara. Biramo broj i netko se napokon javlja.
- Spreman sam odmah doći u ambulantu ako je to potrebno. Pregledat ću mačku i pružiti joj pomoć, ali ambulanta ne snosi troškove liječenja, niti može zbrinuti životinju nakon što joj pomoć bude pružena. Procedura u takvim slučajevima zahtijeva da se nazove dežurni komunalni redar koji potom obavještava nadležnu veterinarsku službu, a to je u ovom slučaju specijalistička veterinarska ambulanata za male životinje Mustać. Ta ambulanta s Gradom Zadrom ima ugovor za pruženje pomoći malim životnjama u takvim situacijama i Grad Zadar njih za to financira – objasnio nam je.
Opet zovemo našu sugrađanku. Prenosimo nove informacije, sada je skoro sat i pol vremena prošlo od gaženja životnje. I dalje je tu u krugu kafića, nekim turistima je pozlilo kad su je vidjeli, životinja je sve slabija. Ali nada još postoji.
Nedjelja je, kasno poslijepodne, zovemo Edu Fantelu, šefa gradske službe komunalnih redara. Ispričavamo se što ga smetamo na odmoru...
- Nema problema, obavijesti ću dežurnog komunalnog redara. On će izaći na teren i vidjeti što može napraviti i potom obavijestiti veterinarsku stanicu Mustać. Znate, ovakve situacije, kad su životinje ranjene, nalaze se u sivoj zakonskoj zoni. Mrtvu životinju na javnoj površini mi uklanjamo, a ovlašteni veterinar zbrinjava. Ali kad je životnja ranjena, nitko zapravo ne zna tko bi trebao reagirati. Ako je u veterinarsku stanicu donese neki građanin, onda će on morati i snositi troškove liječenja. Nitko nije dužan po službenoj dužnosti ranjenu ili bolesnu životinju dovesti na liječenje. Ali, hvala što ste nazvali, napravit ćemo sve što je u našoj moći...
Po treći put zovemo našu sugrađanku, kažemo joj kako smo konačno našli pomoć i da je dežurni komunalni redar upućen na teren.
- Puno vam hvala, neka dođe. Ali nitko joj više ne može pomoći. Lunjala je lunjala, spustila se do cesete i izdahnula. Pokrili smo je kartonom...
Kažu da mačka ima devet života. Možda bi ih imala i više da joj život nekad ne ovisi o ljudima.