Put nas je danas nakon velikog nevremena odveo i do zadarskog azila koji među velikom količinom borova, stalno stradava. Djevojke, volonterke koje vode azil, zatekli smo kako pokušavaju velike grane stabala maknuti s improviziranih kućica njihovih četveronožnih štićenika.
- Taman smo sve bile popravile nakon one užasne bure u veljači koja nam je napravila veliku materijalnu štetu. I sad ovo! Psi su jadni prestravljeni. Zaista više ne možemo same i molimo sve građane da nam dođu pomoći – rekla nam je voditeljica azila Davorka, razočarana što im nitko od njihovih sugrađana nije došao "dati ruku".
Zatekli smo samo Nijemce, njih četvero, koji su stavili svoj odmor "na čekanje" kako bi pomogli zadarskim psima koje nitko ne želi. Denise i Stefan žvelto pilaju grane i čiste boksove kako bi što prije pokušali bar malo popraviti situaciju u azilu.
- Ja sam inače svako jutro tu, pomažem koliko mogu. Da, došla sam na godišnji, kupati se, sunčati, uživati, ali u cijelom danu mogu odvojiti nekoliko sati za volontiranje. Jednostavno ne mogu biti u miru ako bar mali dio sebe ne dam ovim psima i djevojkama koje rade lavovski posao – iskrena je bila Denise koja i sama ima dva udomljena psa.
Za čak 190 pasa u azilu brine se svega pet djevojaka, a jedna od njih, Sandra Lamešić, posjetila je odgovorne na obećanje koje su im dali još u svibnju.
- Apeliram posebno na županijskog pročelnika Danijela Segarića koji je bio ovdje na ručku kod nas za 1. svibnja i koji je obećao riješiti problem ovih stabala, od kojih je većina trulo i samo čekamo da padnu na nekoga od nas ili pasa. Mislim da će sljedeći jači vjetar napraviti još veću štetu – upozorila je Sandra koja podsjeća i na obećanje dato za izgradnju novog azila na Bokanjcu.
- Novost je da se čeka građevinska dozvola, a rečeno nam je da to može potrajati do sredine iduće godine. Mi nemamo toliko vremena za čekanje, ovdje je stanje svakim danom sve gore – zaključila je Sandra, koju smo jedva čuli od glasnog laveža uplašenih pasa.