To vam je tako: kad se Venci naljuti, svi stanu mirno. Kad nekoga prozove, odmah se svi uskomešaju. Pretjerujemo? Ajmo vidjeti...
Na dnevnom redu je opet Foša. Grinta Venci od ranog jutra. Venci Jurin, marinero, predsjednik UDDK Kalelarga, to ste shvatili...
- Čuj me, Nevešćaninu, doćeš u Fošu pa ću ti ja pokazati! Ne jednu, tri stranice ćeš moći napisati! Joj da mi je onoga ravnatelja uvatit uruke, ajme šta bi mu ja učinija...
- Nemojte tako Venci, prijavit će vas za prijetnju! Privest će vas u policiju!
- Neka! Neka me privedu! Ma je li ovo naša Foša zaslužila...
I, sutradan ujutro, prije 9 uri, nacrtali smo se u Foši. Mislite da nas prije tog nije dvaput zvao i pitao kad stižemo. Jawohl!
- Pogledaj, molim te! – upire prstom u svaki kantun najljepšeg i zasigurno najromantičnijeg ambijenta gradske obale.
- Reci sad ti meni je li ovo naša Foša?! Pogledaj škovace! Sve zaraslo u travu! Prije su na korpomortu bile bove. Sad ih nema. Ne možeš se vezati s dva konopa na krmu! Kad je jugo, sve brode gurne na jednu stranu. Stavili su brojeve za svaki vez. Jučer smo brojali, vezana su četiri broda više! Vezovi su preuski, za male kaiće. Sad su brodovi veliki, široki. Zbijeni su, kad jedan izađe, ne možeš se više ponovno vezati. Jučer, a tako je cilo lito, čim se netko makne s veza, evo ga, uleti neki turist. Veže se, a ti se možeš slikati. Tako po šetemanu. Vidi – opet prstom potegne preko Foše – tamo se cile godine vežu u dva ili tri reda. Ali nitko od njih ne plaća vez ka mi, 200 kuna po metru, ja 1600 kuna godišnje. Odjednom. Prije su slali uplatnice, po misec, na kvartale, a sad, od jednom. Pa plati od penzije, kad možeš, kako možeš. "Obale i lučice" su puno bolje vodile Fošu, iako sam i njima svašta ima za reći, ali od kada je Županijska lučka uprava preuzela, ajme... Samo su nam vez digli za sto posto, a ništa nisu napravili. Kad je ravnatelj zadnji put ovdje doša? Niti je održavaju, niti u nju ulažu. Zašto nemamo na jednom mistu barem struju i vodu! - nikako da se ugasi.
A već je vruće, usta su nam suha. Gore, iznad nas, uz Fošu, parada ljepotica. Djevojke i dame u ljetnim haljina. Odozdo se, oprosti nam Bože, može svašta vidjeti.
- A ovo Venci? Na ovo ne prigovaraš?! Di možeš ovako lipo stati u hladu i škicavat ove goluždravice, a? – zaskočimo ga.
- Koje? Ženske?! Ajde nemoj me zaj.... - odmahne rukom.
Maši, maši, samo ti maši. Da je bilo prije 20-30 godina, manje bi ti smetalo što konop od muringa smrdi na murgu i što je svaki drugi vez zarastao u motar.
- Motar? Šta je to? - pita Venci.
- Spiza, lipo! Ko i kapare, raste na divlje. Može se spremiti na salatu, na...
- Ajde ti i ta trava lipo u onu stvar! Ovo su ozbiljne stvari! Zašto ovo nitko ne počisti!
Jesu, ozbiljne su stvari. Foša je ipak gradska razglednica, zaštitni znak, mediteranska krasotica, ponos i dika Zadra i Dalmacije. I stvarno nije u reprezentativnom stanju. Trebala bi to biti povijesna lučica u pravom smislu, kao ona u Marseillesu, s drvenim brodovima, ušminkana, autentična, naša vizit karta. Živi dokaz da smo grad i zemlja koja već tisućama godina živi uz more i od mora. Venci se naravno slaže, ali...
- Marseilles? E, to bi tako trebalo biti, ali nije. Zašto? Zato što nikoga nije briga. Ja imam drveni brod od 70 godina i moram svake godine plaćati porez! Umisto da mene plaćaju da ga održavam jer je to tradicija koja izumire. A na auto starije od 10 godina porez se ne plaća. Ma vidi, molim te! - žesti se Venci.
Zapjenio se. Kako i ne bi. Nije dobro, ali nije samo ŽLU za to odgovorna. Ima se tu što pitati i Čistoću, konzervatore i gradske oce. A njemu je Foša i duša i tilo. Na modre crte, ka' mornarska majica. Još će ga i kolpat po ovome suncu, a tko će onda za to odgovarat...
- Nego, jesi za malo travarice... - u krijanci će. - Lipa je, uuuuuu... Trave sa svih škoja di raste, od Komiže do Rave...
- Asti... ma ne bi smija, rano je. A i na radnom sam mistu...
- Daj ne zvizdi! Likarija je.
- Dobro, ajde, malo... - još ću posao zbog Vencija izgubiti. Skoči na svog "Marina" ka da mu je 20 a ne 75, uđe u kabinu i donese šalicu od kave. U njoj uljasta svijetlozelena tekućina, skoro do vrha, blaženo za grlo i nosnice. Usput je malo pojačao Olivera - "ne s kazetofona, nego sticka" - za glazbenu podlogu, i eto nas učas u klasičnom okviru zadarske razglednice...
- Nego, di smo ono stali... Ej, Bavčeviću! – opet sam sebe prekine. - Dođi ovamo, evo su nam došli novinari – zove Petra Bavčevića. Njegov je drveni kaić dva veza dalje od Vencijevog. Ima registraciju ZD 47, i na tom je mjestu ravno 53 godine. Venciju je ista stvar, tu mi je vez od 1945. Dobio ga je njegov djed Ante Jurin, zvani Kinda, po kojem cijela obitelj nosi nadimak.
- Ma je, je, slažem se sa svim šta Venci govori. Meni je najviše da imamo negdje vodu i struju, na onom mulu s vanjske strane, recimo. Da možemo brod malo režentati i tako... - govori popularni Pjerino. U tom momentu stiže fotoreporter Luka, pozdravlja se s Vencijem, a on ni četiri ni pet, nego...
- Gerlanc? Tvoj dida mi je predava u školi. Vjekoslav, e! A, puno san ja stvari od njega naučija. U školi učenika u privredi, predava mi je tehnologiju materijala i motore...
- Venci, Venci, držimo se teme! - pozivamo ga na red.
- Eno ovaj kantun desno – odmah se uozbilji i prstom upire prema dnu Foše, uz bedeme. - Tamo izlazi kanalizacija. Odakle, ne znam. Ali idi vidi pa ćeš čuti... - i stvarno smrdi.
- Vidiš ova svitla javne rasvjete. Prije su svitlila nama, prema brodima, sad svitle samo gore, di se prolazi. Pa nam noću divljaju po brodima, provaljuju, razbijaju. Jučer mi je jedan doša da će se vezati na moje misto. Da on to može jer da je iz Sabora. Sabora! Ma da si od Svetog Petra, nećeš! Nije tvoje! Nema reda, razumiš me! Triba staviti jednu veliku info ploču di će pisati da nije za slobodno vezivanje i nacrtana šema svih vezova. Očeš još? Alo, slušaš li ti mene?! – a nama misli lete pod lepršavim suknjicama.
- Je, Venci, sve sam čuja, sve sam vidija. I više nego što sam tija...
- Ajme, da znaš kakve su meni dolazile na brod... Samo ja ne činim turizam, to ovi tamo, s gumenjacima, šta u Foši drže po dva-tri broda, u jednom điru zarade za godišnji najam veza, a ne plaćaju ni za jedan...
- Kakve...?
- Šta kakve?
- ...su ti dolazile!
- Ajde, ajde, šta se grizeš!
Grizem se Venci, grizem...
Venci reklamira Zadar u Njemačkoj
- Zizi Kurtin mi je nekidan rekla da me vidila na jednom aerodrom u Njemačkoj.
- A di ste to putovali?
- Nisam ja nigdi putova, nego je na aerodromu moja velika slika s Ninom, reklama za hrvatski turizam, reklama za Zadar. Više smo ja i moja kujica Nina učinili na promidžbi Zadra, nego svi direktori turističkih zajednica zajedno. Koliko me Japanaca, Kineza i Korejaca slikalo, koliko stranaca, svi se oće popet na brod i slikati s Ninom...
Ravnatelj Škibola: I ja bih od Foše napravio Marseilles, ali...
Davor Škibola, ravnatelj Županijske lučke uprave, nije baš najsretniji kad ga novinari nazovu zbog Vencijevih prigovaranja u vezi Foše. Na čelu ustanove je četiri godine, a ŽLU Fošom upravlja od 2009.
- Nemojte da samo Venci bude taj koji kreira javno mnijenje, ima i drugih korisnika Foše – kaže nam prijateljski. Zadnji put se tako ljutio kad je desetak vlasnika brodica u Foši ustalo protiv poskupljenja godišnjeg veza za sto posto. Ali kad nas je saslušao, kad smo mu prenijeli sve Vencijeve primjedbe, malo je ipak promijenio ton...
- Moram priznati da se slažem s većinom zamjerki, ali neke stvari naprosto ne stoje. Evo, na početku, u ovoj smo godini za održavanje i uređenje Foše potrošili 85 tisuća kuna. Postavili smo nove vitice za vezivanje, označili smo vezove brojevima, i zbog toga dobili po prstima od konzervatora, obnavljali muringe, ronioci su razmicali korpomorta...
Što se tiče micanja bova, kaže da se u Foši primjenjuje sustav vezivanja brodova kao i u Jazinama te u svim drugim lukama pod njihovom upravom, a takvih je više od sto na području županije s oko 15 tisuća vezova. Trenutačno pripremaju projekte za izgradnju i obnovu luka u vrijednosti nekoliko desetaka milijuna kuna i probleme u Foši u takvim razmjerima smatra minornim. Ali prihvaća kritiku i stav da je Foša ipak nešto drugo...
- Slažem se da je u Foši gužva i da su vezovi pregusto postavljeni, svjestan sam i vezivanja u dva, tri reda, znam i da stranci dolaze preko ljeta, ali vjerujte mi, domaći ljudi koji im iznajme brod tako nešto im sugeriraju, jer stranci za Fošu ne znaju. Puno toga će se promijeniti kada se kroz novi zakon uvede lučko redarstvo koje će imati prava kažnjavati nered u lukama i lučicama. Do tada, ja se moram držati zakona.
Dalje, voda i struja. Ovo je povijesna lučica, a ne marina, za dovući vodu i struju do novog mula treba dosta kopati, za što opet treba suglasnost konzervatora. Ali, vidjet ćemo. Isto je i s info pločom, i ona treba dozvolu zaštitara. Drugo, cijena veza je 200 kuna po dužnom metru, jeftinija nego u drugim lučicama, da ne spominjem marine, gdje je vez i po nekoliko tisuća eura, a imati brod u Foši za mene je privilegija. Ja ga nemam, uopće. I slažem se da bi od nje trebalo napraviti povijesnu lučicu, da se mene pita, odmah sutra, s drvenim brodovima po uzoru na Marseilles. Ali ja ne pišem zakone, nego ih provodim. Trava? Istina, to nije u redu i treba je očistiti, a motar? Hvala što ste me pitali, to ga mi malo uzgajamo... - smije se ravnatelj Škibola.